Trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Europske unije dosegao je vrhunac nakon što je Europska unija objavila listu američkih proizvoda na koje će se naplaćivati novi porezi. Carine na izvoz američke robe na Stari kontinent bile bi vrijednosti 20 milijardi dolara.
Razlog je odluka Trumpove administracije da subvencionira Boeing što pak Europska komisija drži udarom na Airbus. Koliki će ti porezi biti ovisi o odluci Svjetske trgovinske organizacije (WTO) od koje je Europa već ranije tražila dodatno oporezivanje američke robe.
Boeing kao povod
Priča ima svoj početak nešto ranije – prije nekoliko dana američka administracija objavila je kako priprema dodatne carine na europsku robu u vrijednosti 11 milijardi dolara kako bi - kompenzirala europsko subvencioniranje Airbusa. Sve to podsjeća na prošlogodišnju situaciju oko aluminija i čelika gdje su se također razmjenjivale carinske sankcije pa se pretpostavljalo da će poskupljivati proizvodi poput motocikala Harley Davidson.
Sada se radi o robi široke potrošnje, voćnim sokovima, helikopterima, dijelovima za zrakoplove, više vrsta smrznute ribe, maslinova ulja, više vrsta sireva, čak i kečapu.
Za sada je Svjetska trgovinska organizacija stala na europsku stranu procijenivši kako su SAD doista propustile ispoštovati pravila o subvencijama u slučaju Boeinga. Odluka Žalbenog vijeća WTO-a potvrdilo je kako je porezni program države Washington središnja poluga američkog subvencioniranja Boeinga, u državi se Washington nalazi najveća Boeingova tvornica, te kako je to ekstenzivan program koji će potrajati do 2040. i u kojem se nivo subvencija povećava pri čemu će Boeing na porezima uštedjeti šest milijardi dolara od 2006. do 2040.
Isto su zaključili za niz instrumenata koji se tiču NASA-e i Ministarstva obrane, te subvencija za radna mjesta države Južne Karoline, a onda i uz koncesije američke vlade izvoznicima koje Svjetska trgovinska organizacija drži nelegalnima.
Veću batinu u ruci ipak drži Donald Trump jer uvijek može odlučiti o novim carinama na europske automobile, jedne od većih industrija u Europi. Hoće li rat carinama između dva velika gospodarska entiteta rezultirati većim troškovima za kupce?
– Ovaj ekonomski sustav, odnosno liberalizam svjetske trgovine kroz institucije, Svjetske trgovinske organizacije koja propagira liberalizam, kroz MMF i kroz Svjetsku banku de facto je organizirala Amerika nakon Drugog svjetskog rata. Kao najjačoj i najrazvijenijoj zemlji to joj je odgovaralo prije nekih pet do deset godina no u međuvremenu se razvila Kina koja je proizvodnjom osvojila svijet koji sada osvaja i kapitalom. Taj sustav koji je Amerika stvorila pomogao je svijetu, ali još više Americi, a sada najviše pomaže Kini. I sada oni postaju dugoročno najopasniji suparnik Americi – kaže ekonomist Ljubo Jurčić.
Od kada je došao Trump Amerika poduzima trgovinske ratove i slične mjere, no ispod površine je to doktrina ‘ili ste s nama ili protiv nas’, odnosno s Kinom.
– Donald Trump usmjerava retoriku i protiv Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodnog monetarnog fonda govoreći kako i oni rade protiv Amerike – kaže Jurčić podsjećajući i na Trumpovo razmišljanje u kojem on naglašava kako Amerika neće braniti svijet besplatno, nego ako svijet hoće da ga Amerika brani morat će to plaćati.
– Sve je to zbog toga što ta liberalna infrastruktura najviše koristi Kini, a ispod se površine odvijaju pregovori i pritisci na temu ili ste s nama ili drugdje. To je jedno. Drugo je da Amerika voli da je Europa jaka ali ne da je jača od nje, kao što je za Njemačku nekada mislila slično. U tom kontekstu gledam i Brexit koji odgovara Americi. Sve se to dobro vidi na primjeru američkih sankcija Iranu gdje Europa kaže da ih ne želi primjenjivati jer joj to ne odgovara. U tom slučaju SAD kažu kako će oni koji s Iranom rade biti podložni američkim sankcijama. Riječ je o ekonomskim mjerama kojima se žele ostvariti geopolitički ciljevi u čemu je američki cilj da zadrže vodeću poziciju sljedećih 50 godina – smatra Jurčić.
Taj spor oko Airbusa i Boeinga traje 15-ak godina, otkako se Airbus počeo razvijati.
– U isto vrijeme kada su SAD optuživale Europu da subvencijama jača Airbus kod kuće su spajale McDonnell-Douglas i Boeing kako bi dobili što veću i jaču kompaniju. Riječ je o ispipavanju terena da se vidi gdje je točka europskog popuštanja – kazuje Jurčić.
Prijeti globalni rat
No, ako do povećanja carina dođe, kako će se to odraziti na cijene i ekonomiju uopće.
– Ako se procijeni da je proizvod kojemu je carina podignuta za tri ili četiri posto od veće važnosti tada se ide u devalvaciju valute kako ne bi došlo do udara na ekonomiju. U maloj se zemlji carine prevaljuju na potrošača. Kada su u pitanju veliki entiteti poput SAD-a i EU onda se oni umanjuju drugim ekonomskim politikama – kaže Jurčić.
Riječ je o geopolitičkoj igri odnosa snaga, pozicioniranju u svijetu. Nekada su se te igre igrale u dogovoru protiv Rusije, a sada je to međusobno.
– Ako američka roba poskupi a bitna je Europi, nastupit će devalvacija. Ako nije bitna onda Europi to odgovara da potakne svoju proizvodnju te robe. Malo je proizvoda iz Amerike bez kojih Europa ne može, prirodnih gotovo uopće i nema. Što se tehnologije tiče treba gledati Kinu koja ubrzano usvaja proizvodnju dijelova i poluproizvoda koje je prije uvozila. Slično je i s Europom. Nema više globalne proizvodnje već se stvaraju “tvornice Europa, Azija i Amerika”, svi nastoje zaokružiti svoju proizvodnju u okvirima svojih granica. Takva razgraničenja i dodatni troškovi dovode do podjele svijeta, a podjela svijeta na kraju može dugoročno dovesti i do ratova – zaključuje Ljubo Jurčić.
Katedrala Notre Dame u plamenu
Od amera uzeti nove f16 iz donacije a onda i njih lagano odgrebat..