Kad su prije 14,5 godina osnovali udrugu Zecovi bili su puni entuzijazma i nade u bolju budućnost za životinje o kojima su se brinuli. Godišnje su spašavali 30 do 40 napuštenih kunića, a pronalazili su ih svuda, ostavljene u najlonskim vrećicama, u kutijama, po šumama, u gradskim parkovima ili preuzimali od vlasnika koji se više nisu mogli za njih brinuti. Prije dvije godine, na početku zatvaranja zbog korone, u samo tri mjeseca spasili su 16 mladunčadi kunića, othranili su ih na dudu i sve udomili. I ništa im nije bilo teško, pa oni su volonteri koji ovaj svijet, ali i svijet napuštenih životinja, čine boljim. No, došli su do zida i dalje ne mogu. Ostavljenih i onih koji traže novi dom je svaki dan sve više, više nego ikad. U udruzi su nakon svih tih godina samo tri volonterke i jedna čuvalica, a bez njih rad udruge nije moguć, jer kamo s kunićem koji treba njegu, liječenje, koji čeka novi dom.
– U jednom trenu imala sam sedam kunića u sedam nastambi u dvosobnom stanu – priča nam Andrea Rajčić, predsjednica udruge Zecovi. Čuvalice su nam neophodne, kaže, bez njih udruga ne može funkcionirati, svi volonteri imaju i svoje kućne ljubimce i neograničenog prostora nema. A a o stresu za životinje kojih je previše na jednom mjestu da i ne govori.
– U najboljim vremenima imali smo i do 30 volontera i jaku podružnicu u Rijeci. Svi su s vremenom odustali, ne zbog životinja već zbog promijenjenih životnih uvjeta, a uglavnom i zbog ljudi koji nas zovu, šalju poruke u gluho doba noći, očekuju da im na njihova pitanja odgovorimo za 10 sekundi, očekuju od nas da riješimo sve njihove probleme – govori Andrea. Priča nam tako o brojnim neugodnim iskustvima koja su sve češća, od onih banalnih gdje ih prozivaju zašto uopće postoje kad ne žele odgovoriti na jednostavno pitanje gdje da kupe pelete, pa do onih zbog kojih često ne mogu ni zaspati dok ih ne riješe. Jer strahuju za život malih bića koja su im toliko važna, posvetili su njima dobar dio svog života.
– Nedavno su nam vratili dva kunića, rekli su nam da su podstanari i da im gazda ne dopušta životinje u stanu. A prije nego što su ih udomili u upitniku su napisali da oko toga neće biti problema i da smiju imati kućne ljubimce. Često nam kuniće vraćaju zbog iznenadnih alergija, zato što upravo odlaze u Njemačku i nema se tko brinuti za životinju – opisuje nam najčešće situacije. I nastavlja s onim najgorim, onim zbog kojih je sve teže biti volonter.
– Često nas emocionalno ucjenjuju, kad vide da im ne možemo pomoći kažu da će onda kunića negdje ostaviti, a neki idu tako daleko da prijete i eutanazijom. Čak nas i ispituju kod kojeg veterinara se kunića može eutanazirati. Nije to jednostavno izdržati, najviše nas je slomila upravo ta ljudska bešćutnost – ističe Andrea. Ne pomažu tada ni prijedlozi što učiniti, kako mogu pomoći, u takvim situacijama važno je spasiti život.
– Udrugu nismo ugasili, i dalje postojimo i brinemo se za kuniće kojima tražimo dom, naše štićenike. Pomoći ćemo svima i savjetima, a upućujemo ih i na našu web stranicu zecovi.net (Zecovi za neznalice). Dugo smo radili na njoj i zaista se tu mogu pronaći sve najvažnije informacije. No, ljudima je i to teško. A od nas očekuju da smo im na raspolaganju i u pola noći. Da smo tim od pet volontera i isto toliko sigurnih čuvalica okretali bismo i brda, ovako je jako teško – priznaje predsjednica Udruge.
Dodaje da trebaju nekoga tko bi se brinuo o njihovim stranicama na Facebooku i Instagramu, trebaju privremene čuvalice, povremeni prijevoz, nekoga tko bi pomogao rad udruge. Ako im želite pomoći, možete se javiti na mail udruga.zecovi@gmail.com, a sve informacije pronaći ćete i na njihovoj web stranici. Javite se i nako želite udomiti kunića, Siggy i Bjorn koji su na vide traže udomitelje. Možete im se javiti i ako imate kunića, jer upravo su u tijeku pripreme za novi kalendar za nadolazeću godinu i traže fotomodele. Pošaljite im fotografije, možda izaberu baš vašeg kućnog ljubimca.
Kakova zvijer moras biti ?