Psi koji su prije više od dvije godine preuzeti sa Žarkovice, Gia, Pina, Darko i Amigo, nedavno su se iz Zagreba vratili u Dubrovnik. Zbrinuti su u dubrovačkom skloništu, a istog dana stigla su i četiri psa koja su, kako kažu iz Grada Dubrovnika, s njima boravili u zajedničkom boksu. Kako su psi došli u Dubrovnik, je li riječ o dogovoru vlasnika i azila, jer svih osam pasa imaju vlasnike?
– Riječ je o psima koji su bili pod skrbi Udruge S-Pas. Azil Dubrovnik kontaktirali su DIRH, kolege iz drugih skloništa i volonteri da pomognu u zbrinjavanju pasa ako imaju mogućnosti. S obzirom na to da iznimno dobro rade, kvalitetno udomljavaju i tako osiguravaju da imaju mjesta, odazvali su se apelu. Isto su napravili i sa slučajem pasa iz horor dvorišta u Splitu, kada su preuzeli vlasničke pse, točnije njih 14, računajući štence rođene dan nakon preuzimanja. Dubrovački azil prvi se odazvao apelu i jedini preuzeo ovoliki broj pasa, zbog čega su vrlo ponosni i sretni da su i ovaj put mogli pomoći psima u potrebi – odgovaraju iz Grada. Dodaju i da su psi preuzeti u dogovoru s Udrugom.
– Po nalogu gospodina Mislava Kučenjaka predsjednica Udruge se osobno, dolaskom u ambulante, odrekla vlasništva i zatražila odjavu pasa u ambulantama u kojima su bili prijavljeni. Nakon toga vlasništvo je prebačeno na dubrovačku Ustanovu, gdje se sada i nalaze. Jedan pas je sretno udomljen, a za dva preuzeta psa imaju upite te obavljaju dodatne provjere. Uvjereni su da će kroz nekoliko mjeseci naći domove i ostalim psima – ističu. Pse je do Dubrovnika, odnosno dubrovačkog azila, prevezla ovlaštena tvrtka za prijevoz pasa, a trošak prijevoza platila je Udruga. Odgovarajući na upit o troškovima njihova zbrinjavanja u dubrovačkom azilu, iz Grada kažu da će taj trošak pokriti organizacija Network for Animals, koja je već osigurala liječenje za dva pristigla psa. Tijekom projekta Adopt Žarkovica, kažu dalje, 169 pasa je udomljeno, a 44 psa su u trenutku završetka projekta bila na skrbi udruga, od kojih je većina bila na privremenim smještajima. Sveukupno 18 pasa bilo je smješteno u registrirana skloništa Animalis Centrum i Sklonište Farmica, a tijekom projekta 24 psa su bila smještena u utočište Dioz na jugu Poljske.
– Za skrb o ozlijeđenim, odbjeglim i napuštenim životinjama na području Grada Dubrovnika, što je uključivalo trošak skloništa, veterinarske troškove za liječenje svih vrsta ozlijeđenih životinja, kastracije pasa i mačaka, hrane te troškove vezane uz opremanje i održavanje platoa Žarkovice, kao i troškove za angažman djelatnika, Grad Dubrovnik je u 2022. godini izdvojio 347.629,66 eura, dok je taj trošak u 2023., do početka rada Azila, iznosio 145.960,91 eura – kažu u svom odgovoru. Koliko je pasa koji su nekad bili na Žarkovici sada u dubrovačkom azilu nismo doznali, a nisu nam odgovorili ni koliko pasa nije dočekalo privremeni ili trajni dom, odnosno koliko ih je uginulo. Ne znamo ni kakav je to nalog o odricanju vlasništva izdao gospodin Mislav Kučenjak (veterinarski inspektor, op.a.), ali nije baš bio uspješan jer svi psi ipak nisu prebačeni na Ustanovu, kako tvrde iz Grada. Nisu nam odgovorili ni jesu li obavijestili sklonište koje je do nedavno bilo vlasnik Amiga gdje im je pas i kako su njega prebacili na Ustanovu.
I dok Grad ističe da sklonište dobro radi, neki od Dubrovčana prenose nam svoja loša iskustva nakon pronalaska životinja koje lutaju gradskim ulicama ili su na njima ozlijeđene. Kažu da se komunalne službe grada ne odazivaju na pozive građana, posebno vikendom i praznicima. A iz skloništa građanima odgovaraju da bez naloga komunalnog redara ne mogu ništa. Psi na cesti mogu biti danima, a čak i kad je riječ o ozlijeđenom psu čeka se dok netko odradi papirologiju. Mačke su i u Dubrovniku neka posebna priča, za njih u skloništu nema mjesta i pomažu im svi, samo ne oni koji bi to po zakonu trebali. Unatoč lošem iskustvu Dubrovčana sa skloništem, ono svoja vrata ponovno otvara za pse iz privremenog skloništa u Splitu, onog uz odlagalište otpada. I ovo dubrovačko na Grabovici nije daleko od smeća, sva sreća kod njih još požara nije bilo.
