Iako većina stručne javnosti smatra da od najave premijera Andreja Plenkovića, koju je prisnažio i Ivan Malenica, njegov ministar pravosuđa i uprave, da će objava podataka iz nejavnih istraga postati kazneno djelo neće biti ništa, činjenica je da je i sama ta najava izazvala uzbunu i na političkoj, na stručnoj, i na medijskoj sceni. I otvorila popriličan niz pitanja na koja, kako se moglo čuti, ni ministar Ivan Malenica nema odgovore.
Čudna sintagma
Ne zna se tko bi bili oni koji bi činili to novo kazneno djelo. Kao što se ne zna što zapravo znači sintagma da bi "sadržaj dokaznih radnji u nejavnoj istrazi ili javnoj optužnici bio tajan" i da bi se odavanjem toga činilo kazneno djelo. Dojam je nakon medijskog istupa ministra Malenice kao da se opet ide grlom u jagode, i to kako bi se spriječila, kako reče premijer, politička šteta. O nanošenju ili nenanošenju političke štete sebi, svojoj stranci te društvu u cjelini ne trebaju razmišljati novinari, suci, tužitelji, odvjetnici, sudski zapisničari, policajci, optuženici... na koje bi se po logici stvari novo kazneno djelo moglo odnositi. O tome trebaju razmišljati svi političari koji su bili, jesu ili će tek biti uhvaćeni s rukama u korupcijskom pekmezu. Jer riječ je o ljudima koji obnašaju neke visoke funkcije, imaju moć te s pozicije te moći svjesno odlučuju činiti nešto što ulazi u sferu kaznenog djela. S te strane, njihovo potencijalno javno sramoćenje objavom podataka do kojih su institucije države došle tijekom nejavne istrage manji je problem od toga da javnost ne sazna za korupciju i onoga tko iza nje stoji. Pogotovo ako je taj netko visokopozicionirana osoba u političkom, ekonomskom ili javnom životu zemlje.
Ta strana priča izlazi iz sfere prava i ulazi u sferu političke arene, u kojoj je dozvoljeno sve što nije zakonom zabranjeno. Pa i nabacivati se blatom na političke oponente, pri tome se koristeći i podacima iz nejavnih istraga. Pravna strana te priče je druga stvar. Iako ministar Malenica, sudeći po njegovim izjavama, smatra da ni optužnica nije javna dok nije potvrđena, što nije točno, činjenica je da sudovi imaju obvezu da sudske odluke, pa i optužnice, objavljuju na svojim oglasnim pločama. A u optužnicama je obrazložen tijek istrage, objašnjeni su prikupljeni dokazi na kojima je utemeljena optužnica. Uključujući i sadržaj tajnih dokaznih radnji. Kada bi se objava sadržaja tajnih dokaznih radnji kriminalizirala, kako se predlaže, moglo bi se postaviti pitanje tko je objavom neke, bilo koje optužnice, što je zakonska obveza sudova u situacijama kada se ne mogu uručiti strankama, počinio kazneno djelo? Tužitelj koji je optužnicu napisao? Sudac koji je odlučio da je na oglasnoj ploči objavi? Sudski službenik kojem je naloženo da je fizički stavi na oglasnu ploču? Jer svatko od navedenih bi, po sadašnjem prijedlogu izmjena zakona, sadržaj tajnih dokaznih radnji citiranih u optužnici učinio javno dostupnim.
Pitanje je bi li u tom slučaju kaznena djela činili i policija, tužiteljstvo i sudovi kojima je zakonska obveza da izvijeste javnost o nekom uhićenju, provođenju izvida, pokretanju istrage, podizanju optužnice... Teško da se njihova priopćenja mogu napisati a da se nešto iz sadržaja tajnih dokaznih radnji makar uvijeno ne spomene. Možda se postavljena pitanja mogu činiti banalnima, no to su problemi s kojima se svi oni koji rade u pravosuđu svaki dan susreću.
Česte izmjene
Ministar Malenica se od kritika brani tvrdnjama da istraga neće biti tajna, da se neće progoniti novinari, da im je cilj poboljšati i ubrzati postupke, zaštititi privatni život optuženika....Javnost, stručna, politička i medijska mu ne vjeruje. On tvrdi i da radna skupina koja radi na izmjenama Zakona o kaznenom postupku (ZKP) to radi već mjesecima te tvrdi i da najavljene izmjene nemaju veze s trenutačnim, za HDZ vrlo neugodnim aferama. Što pak kažu u spomenutoj radnoj skupini koja je sastavljena od odvjetnika, sudaca raznih sudova, sveučilišnih profesora... ne može se znati.
Odvjetnica Laura Valković, koja je dio te radne skupine, kaže da su se članovi skupine na prvom sastanku dogovorili da se rad radne skupine neće komentirati u medijima. Drugim riječima, dok prijedlog izmjena ZKP-a na kojima rade ne bude dovršen, teško da će se moći reći koliko su te izmjene dobre i korisne. A još manje će se moći reći zašto ZKP, uz Kazneni zakon, najvažniji zakon koji se primjenjuje na sve kaznene postupke, tako često mijenjamo?
