Papa Franjo otvorio je vrata Crkve onima koji po njezinu nauku ne žive u tzv. regularnom braku ili homoseksualcima, ali nije jasno kazao kako nakon određenog pastoralnog puta rastavljeni i ponovno vjenčani parovi mogu dobiti pričest i nije jasno kazao kako i suživot (dakako, ne govori se o braku) homoseksualnih osoba može imati i pozitivne točke.
U dugoočekivanoj apostolskoj pobudnici o obitelji i braku, Amoris Laetitia (Radost ljubavi), koja je jučer predstavljena u Vatikanu prigodnom konferencijom za novinare (govorili su, uz ostale, tajnik Biskupske sinode kardinal Lorenzo Baldisseri, bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn), papa Franjo je, prema prvim ocjenama, ipak prilagodio pastoral društvenim tokovima te dao svećenicima velike ovlasti u njihovoj brizi o potrebama vjernika, ali je, navodno, bio spriječen konzervativnom strujom da učini korak više.
Zapravo uvjeti da rastavljeni i ponovno vjenčani parovi mogu dobivati pričest vrlo su strogi jer “ni u kojem slučaju Crkva ne može odustati od svojih ideala glede punoće braka”, stoji u pobudnici, ali i tzv. neregularnim brakovima crkvena vrata ne smiju biti zatvorena.
Nakon dva kruga konzultacija na razini biskupija te dviju sinoda o obitelji održanih u Rimu 2014. i 2015. godine, te posebnih konzultacija i nakon napisanog nacrta teksta pobudnice, Franjo je potpisao 19. ožujka, na dan sv. Josipa, pobudnicu Radost ljubavi koja je danas postala javna. To je prava knjiga od 260 stranica, ima devet poglavlja i 325 paragrafa.
Tekst pobudnice Radost ljubavi je prelijep, kazao je kardinal Schönborn. Svi imamo potrebu za milosrđem, jer nema osobe koja nije počinila neki grijeh (uvijek se polazi od Isusovih riječi: Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen), osnovno je polazište pape Franje, kako u njegovu pontifikatu tako i u toj pobudnici.
O braku i obitelji: nijedna nije savršena
Franjo kaže kako kršćani ne mogu odustati od preporučivanja braka, onog regularnog, samo zato da bi se bilo u koraku s modom, ali “ne možemo polagati pravo na nametanje norme snagom autoriteta”. Poziva na odgovornost pojedinaca. Ako roditelj želi znati u svakom trenutku gdje mu se nalazi dijete, guši ga i ne priprema na sučeljavanje s izazovima. “Nijedna obitelj u svojoj stvarnosti nije savršena i upakirana jednom zauvijek, već zahtijeva postupan razvitak vlastite sposobnosti za ljubav”, napisao je Franjo.
Papa govori o obitelji s “nogama za zemlji”, odnosno zna da ne može biti i da nije onakvom kakvom je zamišlja crkveni nauk. Poniznost realizma pomaže da se ne predstavi “teološki ideal braka kao previše apstraktan, gotovo umjetno stvoren, dalek od konkretne situacije”, upozorava Franjo.
“Pozvani smo da oblikujemo savjesti, a ne da pretendiramo zamijeniti ih”, stoji u pobudnici. Potrebno je shvatiti situaciju u društvu, razlučivati i integrirati. Tri riječi su ključne: pratiti, razabrati i uključiti. Obitelji i osobe treba pratiti, razabrati njihove boljke i uključiti ih u crkveni život, poziva Franjo.
O rastavi: Nemamo iste osjećaje za cijeli život
Rastava nije dobra stvar i zabrinjava velik porast broja rastava, ali je potrebno shvatiti zašto dolazi do toga, zašto nestaje ljubav. Ljudi danas žive dulje i teže je održavati ljubav među bračnim parovima. I fizički izgled osoba se mijenja, pa i to utječe na osjećaje, na seksualnu poželjnost i ne možemo obećavati si da ćemo imati iste osjećaje cijeloga života, piše Franjo, i naglašava kako se trebamo potruditi u provođenju projekta o ljubavi dok nas život ne rastavi.
Da seksualnom odgoju kao odgoju za ljubav
“Da seksualnom odgoju”, gotovo kliče Franjo, što, dakako, ne znači propagiranje “sigurnosti u seksu”, prezervativa, u današnje se vrijeme ne može banalizirati seksualnost. Seksualni odgoj valja provesti u okviru odgajanja na ljubav i na međusobno darovanje. A propagiranje “sigurnog seksa” ide prema negativnom držanju prema prirodnoj prokreaciji, kao da je eventualno dijete neprijatelj od kojeg se treba zaštititi.
Spolni život u braku je prekrasan dar
Kardinal Schönborn smatra četvrto i peto poglavlje ključnima. Evo što se u ta dva poglavlja ističe.
U četvrtom poglavlju govori se o bračnoj ljubavi. Papa na obiteljski život primjenjuje karakteristike koje sv. Pavao niže u svojem poznatom Hvalospjevu ljubavi. Uostalom, Franjo citira mnoge oce Crkve i teologe (sv. Tomu Akvinskog čak 19 puta, Schönborn je kazao kako je i pobudnica nadahnuta naukom toga teologa iz 13. stoljeća). Izravno se obraća mladima, govoreći im da brak nije teret ili nedostižni ideal. Ističe važnost dijaloga, a osobito se osvrće na spolnost u braku. Bračna ljubav vodi tome da čitav emocionalni život postane dobro za obitelj, u službi zajedničkog življenja. Spolni je život supružnika „prekrasan dar“. Ni na koji se način erotična dimenzija ljubavi ne može smatrati „dopuštenim zlom ili teretom koji treba podnositi radi dobra obitelji“. Papa također govori o vrijednosti djevičanstva, kao oblika ljubavi koji nije protivan ženidbi, nego predstavlja drukčiji način kako voljeti.
Dijete nije ispunjenje osobne aspiracije
Peto poglavlje posvećeno je plodnosti ljubavi i prihvaćanju života u obitelji. „Pomislimo koliko vrijedi embriji!“ „Treba ga promatrati istim pogledom Očeve ljubavi koja gleda ponad izgleda“, napisao je Franjo. Dijete nije ispunjenje osobne aspiracije, nego ljudsko biće s neizmjernom vrijednošću te ima naravno pravo na oca i majku.
Društvo je postalo društvo bez očeva
Papa je nadalje istaknuo „ženski genij“ te napomenuo da je smanjenje majčinske prisutnosti u društvu „ozbiljna opasnost“. Rekao je kako cijeni feminizam koji „ne pretendira na uniformnost te ne niječe majčinstvo“. Istaknuo je težak problem odsutnosti očinske figure kazavši kako je naše društvo postalo društvo bez očeva. U postupcima posvajanja uvijek treba prevladati pravo djeteta, stoji u pobudnici, a to znači da muškarci i žene ne smiju na neprirodan način dolaziti do djeteta.
Nije za pričest tko ne pomaže izbjeglicama
Papa poziva na kulturu susreta. Naglašava kako onaj tko pristupa euharistiji, ne osjećajući se potaknut na zalaganje za siromahe i patnike, nedostojno prima taj sakrament. Dakle, i oni koji ne pomažu izbjeglicama, siromasima, napuštenima... ne bi trebali primati pričest. Kako na to, na primjer, gledaju oni koji podižu žice prema izbjeglicama, a govore kako to čine za spas kršćanstva.
Kršćanski brak samo između muškarca i žene
Nije se moglo očekivati da će papa Franjo mijenjati doktrinu, ali bez obzira na to što su neki najavljivali revolucionarne promjene, pobudnica Radost ljubavi je pojašnjenje, prije svega za svećenike i biskupe, ali i za vjernike, današnjeg društva i načina na koji se treba sučeliti s društvenim promjenama.
Crkva, dakako, neće nikada vjenčati homoseksualni par, ostaje da se kršćanski brak ostvaruje samo između muškarca i žene, ali se očekivalo, posebno među homoseksualcima, da će se kazati kako i suživot među homoseksualcima može imati i nešto pozitivno, jer postoji ljubav između dviju osoba koje se brinu jedna o drugoj.
>>Vatikan: Papa nije otvoren za legalizaciju gay brakova
>>Papa odgovorio na pismo skupine homoseksualaca
pozivam najljepsim porukama papu, biskupe, casne sestre i sve druge da prihvate islam, Bog je stvorio zenu za muskarca, i polni organi su stvoreni za uzitak i nuzdz..Bog iskusava ljude i strastima pored ostalog..dakle udaja,zenidba i uzitak, je smirenje i i dar od Boga. ali Bog ne trazi od ljudi da nikada se ne udaju ili zene....zato ja bi voleo ako bi ljudi ispitivali svoju iskrenost prewma Bogu i islam-u, te prihvatili islam,kao sto su prihvatili to svi Bozji poslanici, od Adama do muhammeda a.s,a znaci to su bili svi pa i isus.(isa .a.s)