Franjevac dr. Josip Blažević otvorio mi je vrata franjevačkog samostana na zagrebačkom Svetom Duhu i odmah mi pokazao sobu u kojoj se nalaze svi “hrvatski alternativni bogovi”. U nevelikoj sobi mogao sam vidjeti gotovo sve što je u Hrvatskoj objavljeno o alternativnoj duhovnosti te sve moguće “instrumente” kojima se ona koristi. Tamo se nalaze knjige i novinski tekstovi o reikiju, Sai Babi, Hare Krishni, ali i o “guruima” kao što su megapopularni Braco i kontroverzni Komaja.
Šaman kao televizor: Neke programe (ne) emitira
Fra Josip blažević od JNA proučava magiju
Na jednoj polici nalaze se različite piramide, kristali, poludrago
kamenje, viskovi te brojni drugi predmeti koje sam vidio prvi put u
životu. Na istoj je polici lutka vještice velika otprilike pola metra.
Zidovi sobe “ukrašeni“ su slikama još nekih poznatih “alternativaca”
koji su ostavili traga na “domaćoj duhovnoj sceni”. Fra Josip najveći
je stručnjak za New Age, magiju i okultizam u Katoličkoj crkvi u
Hrvatskoj. Brižljivo skuplja i proučava sve materijale jer u Katoličkoj
crkvi očito smatraju da se protiv duhovnog neprijatelja puno lakše
boriti ako ga dobro upoznaš. Fra Josip mi je otkrio da će u sklopu
tornja, koji je nedavno sagrađen na crkvi na Svetom Duhu, uskoro cijeli
kat biti “rezerviran” za proučavanje “alternative”.
Eldorado za alternativu
Nema točnih podataka o tome koliko ima duhovnih pokreta u Hrvatskoj.
Prema nekim procjenama moglo bi ih biti nekoliko stotina. Još je
zanimljiviji podatak da je oko 10 posto Hrvata, dakle njih oko 450.000,
barem jednom u životu tražilo duhovnost izvan kršćanstva, odnosno
drugih monoteističkih religija. To znači da su glad za duhovnim tražili
u Sai Babi, Hare Krishni, tečaju joge, šamanskim obredima ili na neki
drugi, za većinu, egzotičan način. Neki su pili koktel od bunike ili od
neke druge od ukupno 16 halucinogenih biljaka koje rastu u Hrvatskoj.
Kršćanstvo se od početka susreće s “bježanjem” članova u druge
religije. Katolička crkva se protiv toga borila i tako što je osnivala
različite redove u kojima je svaki vjernik mogao naći “nešto za sebe”.
Nije u tome uvijek uspijevala kroz povijest, a kako vidimo, s problemom
“otpadništva” suočava se i danas.
– Čovjek je religiozno biće. Odvijek ga je zanimalo mistično, tajno,
okultno. Danas tome pridonose i mediji koji populariziraju egzotične
zemlje, istočnjačka učenja, primitivne kulture, drevne civilizacije.
Sve je više filmova koji promiču borilačke vještine, kult zdravlja,
tehnike dugovječnosti i vječne mladosti. Za mnoge vračeve i gurue
Hrvatska je postala pravi eldorado i rado je i često posjećuju –
objašnjava fra Josip veliku popularnost “alternativne duhovnosti” te
upozorava da kršćanstvo odbacuje sve oblike okultizma, magije,
horoskopa, gatanja, zazivanja duhova i druge vradžbine. Čak i primjena
tajnih moći u službi pribavljanja zdravlja ubraja se u tešku povredu
prve Božje zapovijedi.
Mistiku, međutim, treba razlikovati od okultizma i magije. Mistika je,
objašnjava fra Josip, rezultat dugotrajnog asketskog i samotničkog
života. Mistici su često vrlo senzibilne osobe. Mistika je vjerski
prafenomen, poznat u svim religijama, ali svaka je religija razvila
sebi svojstvenu mistiku.
– U kršćanskoj mistici Bog je onaj koji spašava, u “naravnoj mistici”
svatko se spašava vlastitim snagama. Zbog plime New Agea i bujanja
gnostičkih kultova i poganskih vjerovanja danas imamo paletu različitih
“nomadskih mistika”, koje se ne mogu svrstati u postojeće okvire. Oni
“mističkim stanjima” definiraju iskustvo “kozmičke svijesti”
postignuto, na primjer skijanjem, orgazmom ili primjenom droga. Riječ
je o pogrešno interpretiranoj mistici koja je iznjedrila mnoge
“egomane” i udomila psihički nestabilne i bolesne osobe – kaže Blažević.
No i katolički se vjernici sve češće okreću karizmaticima i misticima.
Tako na predstavljanje knjige velečasnog Zlatka Sudca dođe i po
nekoliko tisuća ljudi.
– Ja bih rekao da se katolici više okreću prema onim svećenicima koji
im nude “bogatiji duhovni meni”. U pogledu Sudca, prevladavajuća su
četiri stava: od indiferentizma i skepticizma, preko znatiželje, do
stvaranja ikone od njegova lika. Nekima je već postao predmet kulta. A
to nije dobro. S time se slaže i sam Zlatko Sudac. Znam sigurno da mu
nije lako i da je potrebno za njega puno moliti – kaže Blažević.
Levitacija i bilokacija
Ističe da se pojave levitacije i bilokacije doista ubrajaju u mistične fenomene, ali da to samo po sebi ništa ne znači.
– Ima proglašenih svetaca koji nisu bili mistici, a i mistika koji nisu
proglašeni svecima. Zato bi bilo pogrešno zaustavljati se na mističnim
fenomenima Zlatka Sudca. Sudac je putokaz prema Isusu Kristu. Tome
trebaju služiti i njegovi mistični fenomeni. I vrijede samo toliko
koliko su putokaz Bogu – zaključuje Blažević.
Nedavno se dogodila tragedija za vrijeme šamanske seanse koju je vodio
načelnik Saborskog Luka Hodak. Međutim, iznenadila je izjava lokalnog
svećenika, koji je rekao da je Hodak još katolik, što bi značilo da se
istovremeno može biti i šaman i katolik.
– Šaman je drevni vrač koji se bavi iscjeljivanjem uz pomoć duhova,
fakirstvom, praćenjem duša u svijet mrtvih, hodanjem po užarenom
ugljevlju, itd. Razvidno je da biti šaman predstavlja otpad od
katoličke vjere. Ali moguće se odreći šamanstva, pokajati, ispovjediti
i vratiti u Crkvu – ističe Blažević.
Neki kritičari Katoličke crkve smatraju da je ona postala previše
konformistička i formalna te da zato gubi utakmicu s novim pokretima. U
suvremenom kompetitivnom svijetu sve je postalo roba pa su onda i
religije na svojevrsnom tržištu.
– Tradicionalne religije postale su prazna ljuštura nekakvih rituala i
običaja. Stoga nije čudno što ljudi tragaju za novim duhovnostima –
objašnjava Krešimir Mišak zašto je u Hrvatskoj sve popularnija
“alternativna duhovnost”. Tradicionalne religije protive se misticizmu
jer on oslobađa, a one žele zarobiti čovjeka. Mišak smatra da
tradicionalne religije previše interveniraju u svakodnevni život. Tvrdi
da su halucinogene biljke poput bunike, kobne na obredu u Saborskom,
zabranjene bez razloga. Nije nikada probao halucinogene biljke, ali je
uvjeren da one mogu donijeti nešto novo.
Istraživač graničnih područja Drago Plečko u svojoj hipijevskoj
mladosti probao je gotovo sve pa i izuzetno snažnu meksičku “magičnu
gljivu”. Kaže da to nikome ne bi preporučio jer se duhovnost ne postiže
uzimanjem halucinogenih biljaka.
– Nikada u životu nisam osjetio tako velik strah – opisuje Plečko te zaključuje da se duhovnost ne može presađivati.
