Sunčeve zrake ljeskale su nad Gradnom, rječicom što prolazi središtem Samobora, pa se ta slika mutne rijeke baš dobro uklopila u politički mutež kojemu je ovih dana svojim izjavama i odlukama pridonio samoborski gradonačelnik Krešo Beljak. Malo sa SDP-om, malo s HDZ-om, tako u posljednje vrijeme koketira HSS na čelu s predsjednikom Beljakom, zbog čega Samoborci za svoga gradonačelnika kažu kako nije ništa drugo nego običan trgovac koji gleda kako ušićariti i izvući korist za sebe. Na pitanje kako žive, samo odmahuju rukom, a svoje jade i nezadovoljstvo podijelit će jedni s drugima ili držati u sebi.
U nekoć gradskoj žili kucavici, Perkovčevoj ulici, u kojoj se valjda zlatom plaćao poslovni prostor, danas je mnogo zatvorenih lokala jer su obrtnici propali. Dijelom ih je ubilo i parkiranje s cijenom od deset kuna po satu, koje je na početku mandata uveo Beljak pa tako od prodavača i vlasnika kafića odbio kupce i goste. Ipak, ni ovdje kao ni drugdje o gradonačelniku ne žele govoriti ni dobro ni loše pa se u pravu “umjetnost” prometnuo pokušaj slaganja mozaika Beljakova života, ponajprije političkog.
“Letjele” i šake
– Konzultirao sam se. Neću ništa govoriti – rekao nam je Krunoslav Znika, predsjednik samoborskog ogranka HSS-a koji se nekoć zvao Ferdo Livadić, a danas se zove Centar, iz kojega je prije trinaest godina poniknuo Beljak.
Znika odluku nije donio samostalno. Kao što je i sam rekao, morao je najprije pitati može li razgovarati ili ne. Tko je odlučio umjesto njega, možda i nije teško pogoditi. Postoje dvije “istine” tko je politički izmislio Beljaka. Po jednima, za njegovo je lansiranje u političko nebo zaslužan HSS-ovac Pavao Grom, nekoć gradonačelnik Samobora, a danas poduzetnik kojega su svojedobno bili prijavili odvjetnici bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića da je u jeku suđenja u aferi Kamioni dao lažni iskaz. Beljak je na izborima za predsjednika Gradske organizacije HSS-a Samobor 2006. godine bio pobijedio Groma, ali to nikada nije narušilo njihove odnose.
Je li bivši gradonačelnik zaslužan za Beljakov politički put, Grom nam nije ni potvrdio ni opovrgnuo jer je, prema riječima njegova zaposlenika, “baš odjurio na neki sastanak zbog kojeg su po njega došli pa mu je zato auto ispred firme”.
Kad se 2005. godine samoborski HSS bio raspao, Beljak je imenovan povjerenikom, no netko je onda iščupao sudsku presudu kojom je zbog provale u automobile bio osuđen na uvjetnu kaznu. Ta činjenica nikako nije legla tadašnjem predsjedniku HSS-a Zlatku Tomčiću, koji je ekspresno za povjerenika, umjesto Beljaka, imenovao tadašnjega gradonačelnika Žarka Adameka. No, na unutarstranačkim izborima 2006. ipak je pobijedio Beljak. Pravomoćna presuda u džepu nije mu smetala ni da dobije posao profesora geografije u Strukovnoj školi u Samoboru, za koje je, valjda, predao i pod materijalnom i kaznenom odgovornošću potpisanu potvrdu o nekažnjavanju.
Ako nije Grom, onda je Beljaka “instalirao” Želimir Kodrić, za kojega jedni kažu da je poduzetnik, drugi da je tajkun, uglavnom – Kodrić je vlasnik nekoliko tvrtki, među ostalim, i Samoborke, zbog koje kritičari gradske vlasti kažu da je grad Samobor postao grad Samoborke.
– Ljudi svašta pričaju. Ne, nisam ga ja “stvorio”. Krešu znam i u korektnom smo odnosu – tvrdi Kodrić, jedan od financijera Beljakove gradonačelničke kampanje. Doduše, donaciju kojom je pokrio gotovo polovicu troškova dala je tvrtka Vima Samobor. No, lokalni je HDZ u sudskom registru “iščeprkao” kako je gazda i u toj tvrtki Kodrić. Špekulacija ili istina, ali u Samoboru se govori kako Beljak svome dobrotvoru nije ostao dužan smanjivši dobrano komunalnu naknadu za sve proizvodne djelatnosti u gradu. A većina tih djelatnosti upravo je u Kodrićevim rukama... No, sporadično se može čuti kako njih dvojica nisu više u dobrim odnosima, čak su “letjele” i šake, ali navodno se takva priča pojavi uoči svakih, pa tako i ovih izbora, kako bi “istina” otišla u drugome smjeru.
– Beljak je premrežio grad i gradska poduzeća svojim ljudima. Eto, na primjer, u Komunalcu je nekoć radilo 200 ljudi, sad ih je 260, a iz te je tvrtke izdvojena Odvodnja koja ima svoje zaposlenike. Nema punoljetnog člana Beljakove obitelji koji nije zaposlen – nabraja Tomislav Masten, nekoć predsjednik samoborskog HDZ-a, a sada potpredsjednik Županijskog odbora stranke. Na izborima za gradonačelnika Samobora 2009. Masten je bio Beljakov protukandidat. Izbore je izgubio i otad je grad u rukama Kreše Beljaka, koji ovdje koalira s SDP-om i onda kad HSS na državnoj razini za partnera ima HDZ:
– HDZ mu lokalno nije pasao jer mu je SDP idealan partner koji mu nosi 25 posto glasova, a to ga ništa ne košta. A “odlučni” Branko Hrg mu je to tolerirao. Uoči ovih izbora i na državnoj se razini okrenuo SDP-u jer je smatrao da je HDZ, nakon svih događanja, politički mrtav i da će ovako više profitirati. Očekivao je da će Narodna koalicija pobijediti i da će HSS dobiti ministarstvo poljoprivrede, ali i sve pripadajuće agencije – kaže Masten, uvjeren kako će Plenkovićev HDZ znati s HSS-om.
Navodno je dobar ulaz Krešo Beljak imao i kod Tomislava Karamarka, baš kao i kod Stipe Mesića, Milana Bandića, Ive Josipovića. Sa Zoranom Milanovićem Beljaka je navodno spojio Mihael Zmajlović, bivši ministar u Milanovićevoj Vladi i bivši gradonačelnik Jastrebarskog.
– Nije poštovao potpis vodstva HSS-a kada smo bili pristupili Domoljubnoj koaliciji. Upozorio sam tadašnjeg predsjednika stranke Branka Hrga, a on mi je odgovorio da će sve biti u redu. Beljak je bio mlad i “perspektivan”, ali se brzo uzjogunio i pokazao samovolju. On je u HSS došao, ali će i otići. No napravio je veliku štetu ugledu stranke. Ja sam radićevac, a Beljakovu politiku ne podržavam. Kada je potpisao sporazum s Narodnom koalicijom, izišao sam iz stranke u kojoj sam bio 16 godina. Sad javno pozivam Beljaka da ode iz HSS-a – kaže Samoborac Milan Kolman kojemu, poput mnogih, nije jasno kako se Beljakovo provaljivanje u automobile može nazivati mladenačkom nepromišljenošću kada je imao 28 godina kad je za počinjena kaznena djela optužen.
Nestašan u školi
U Kladju, naselju u sastavu Samobora, gdje živi gradonačelnik Beljak, dom je i Jurice Šoića, nekoć člana HSS-a, danas predsjednika HSS-a Stjepan Radić, novoosnovane stranke koja je na parlamentarne izbore izašla u koaliciji s Milanom Bandićem. Šoić je bio milicajac, zatim policajac, a na pitanje je li tijekom službe istraživao kriminalnu prošlost Kreše Beljaka samo se zagonetno smješka. Za svoga susjeda, od kojega je stariji osam godina, kaže kako je u školi bio “nestašan”, da potječe iz dobrostojeće obitelji i da je u politiku ušao s ulice i postao “najveći glumac na političkoj sceni”, na koju je uveo dosad “neviđenu političku prostituciju”.
– Nije Beljak u HSS-u zbog ideje, već zbog interesa. S ceste su ga pokupili samoborski i zagrebački kapital i instalirali u HSS. Do mjesta predsjednika stranke nije dogurao zahvaljujući svojoj sposobnosti, nego nesposobnosti onih koji su vodili HSS – uvjeren je Šoić.
Priča nam kako je upravo njega i još neke članove stranke 2005. godine izbacio iz HSS-a. Šoićev je službeni krimen, kaže, bilo neplaćanje članarine. Uglavnom, ti su “otpadnici” osnovali A-HSS iz kojega je 95 posto članstva izišlo kada je prije dvije godine stranka potpisala koaliciju sa SDP-om. Vratili su se u HSS iz kojega su izišli i osnovali novu stranku nakon što je Beljak potpisao sporazum s Narodnom koalicijom.
– I na prošlim je izborima vodio javnu kampanju za SDP, no ostao je u HSS-u greškom Hrga, koji je kanio maknuti ga, ali iz nepoznatih razloga to nije učinio. Čudim se što je protiv Kreše sada i Marijana Petir jer upravo mu je ona pomogla da postane predsjednik HSS-a – kaže Šoić, čija stranka trenutačno ima 10.000 članova.
– Nakon procesa raspadanja HSS-a, koji je neminovan, očekujem da ćemo za mjesec dana imati još dvije tisuće članova. Infrastrukturu imamo i spremni smo za preuzimanje.
> > Evo što je Beljak sve govorio o HDZ-u za vrijeme i nakon kampanje
Malo je čudan novinarski pristup u ovoj reportaži. Za mišljenje o Beljaku su pitani isključivo njegovi politički suparnici, kao da bi oni htjeli dati objektivnu sliku o čovjeku. Ako ni zbog čega drugog, ravnoteže radi je trebalo upitati i nekoga tko se s Beljakom ne natječe. Unaprijed je trebalo biti jasno kako će izborni luzeri iskoristiti prigodu za politički obračun s onim tko ih je pobijedio.