Ma treba se samo zafrkavati, misao je koju sve češće čujem od svojih najbližih. Razuvjeravam ih, kako bi to značilo bijeg od stvarnosti, ozbiljnosti i odgovornosti, ali kad je “stvarnost” neozbiljna, bilo bi krajnje neozbiljno pristupati joj ozbiljno.
Tri cirkusa paralelno su se u srijedu odvijala u Zagrebu. Iz Remetinca je, nakon što mu je ukinut istražni zatvor, izašao Ivo Sanader. Nevjerojatno je kako je nekadašnji moćnik, alfa i omega politike, gospodarstava i medija u Hrvatskoj, tako brzo postao beznačajan.
Jedan od duhovitijih internetskih fenomena u zadnje vrijeme je Facebook grupa “Ćaća se vraća”. Iz perspektive hinjenih obožavatelja ekipa prati situaciju oko Sanadera, glorificira ga kao “ćaću” nacije, velikana, heroja. Najčešće se koristi stripovska metoda, uzima se Sanaderova fotografija s mobitelom na uhu i umeće tekst. Tako Ćaća vodi kratke dijaloge s važnim figurama: Milanovićem, Karamarkom, Petrovom, Mamićem, Severinom... Ćaća je u svima njima prikazan kao veliki igrač i šarmer, iznad svojih sugovornika.
Većina uradaka tog žanra smiješna je jer je Sanader danas politički beznačajan pa ga se može karikirati, ali i jer “Ćaća se vraća” više govori o postsanaderovskoj hrvatskoj stvarnosti nego o samom Ćaći. Iz virtualnog svijeta Facebooka ćaćomanija se u srijedu preselila u stvarnost. Na dočeku ispred Remetinca pojavila se skupina “sljedbenika”, koji su Sanadera dočekali s ovacijama. Bizarno je da se uz njih pojavilo i nekoliko nesretnih ljudi koji su ga zaozbiljno iščekivali kao mučenika, jedan čak u izlizanom predizbornom šuškavcu “dr. Ivo Sanader: do pobjede”, koji su zapeli u vremenu prije deset godina i nisu se prešaltali, za razliku od onih koje je Ćaća stvorio i obogatio, a zabili su mu nož u leđa kad je pao. Da cirkus pred Remetincem dobije međunarodnu dimenziju, pobrinuo se “kralj prankova”, agresivnih šala, Vitalij Zdorovecki, velika zvijezda YouTubea. Netko ga je dovukao na spektakl pa je mladi Rus najprije okačio Dinamov šal na retrovizor auta koji je vozio Sanadera, a onda se i popeo na krov auta i važno pozirao.
Ćaća je i sam pridonio atmosferi, pozdravio je ekipu i rekao da će ih pratiti na Facebooku, a kasnije je u ozbiljnoj izjavi bio još zabavniji ističući kako je žrtva političkog progona Jadranke Kosor, koja je u međuvremenu i sama toliko politički onemoćala da je išla na listu s Josipovićem i Čačićem, ljutim protivnicima s prošlih izbora, i doživjela potop. Za njih bi trebalo organizirati posebne izbore, ligu veterana, ili bi se mogli natjecali u posebnoj, 13. izbornoj jedinici za islužene političare.
Ćaći je teško shvatiti da je danas samo predmet pravosuđa i sprdnje, a da ključeve moći imaju Božo Petrov i ekipa kojima je moć pala s neba i ne znaju što bi s njom. Milan Jajčinović neki je dan poziciju Mosta dobro usporedio s Buridanovim magarcem, koji se gladan između dva jednaka plasta sijena toliko dugo dvoumi i oteže da na kraju krepa od gladi.
Paradoks je u tome da imamo Most koji de facto želi biti most između HDZ-a i SDP-a pa, iako je nezadovoljan njihovim dvadesetogodišnjim djelovanjem, kao idealno rješenje oboje bi ih uvukao u reformsku vladu. Zatim Prgometa koji je izbačen iz Mosta, ali koji Most i dalje podržava, a i Petrov o njemu govori sve najbolje. Onda dvije gospođe s Prgometove liste koje su stupile u njegovu stranku Hrid, ali i dalje podržavaju Most, tj. htjele bi biti most između Prgometa i Mosta. Nitko da se odluči, zauzme stranu, presiječe. Ispada da su svi dobri i da svatko svakome paše. Da je stanje u zemlji i oko nje stabilno i normalno, ne bi bio nikakav problem mjesecima pregovarati o formiranju vlasti, ali nije tako, niti je Most profiliran i homogen, pa otezanje sve više počinje iritirati javnost, ali i slabiti Most. Eventualni novi izbori bili bi neizvjesni. Moguće je da HDZ, sada kad je Ćaća na slobodi, na ponovljenim izborima visoko na listi kandidira i njega. Kad su kao najbolji kadrovski izbor nakon svega stavili osam Ćaćinih ministra, uz ostale njegove dvorjane, sluge i privjeske, zašto ne bi kandidirali i samog Ćaću?
Predstavnici manjina se neuobičajeno a priori svrstavaju, što nije dobro. U međuvremenu se u HDZ-u oštre “noževi” iza Karamarkovih leđa. Puno im je osam godina bez vlasti, a hladan tuš izbornog rezultata je utoliko šokantniji što se bazu uvjeravalo u uvjerljivu, čak i dvotrećinsku pobjedu. Kao da gladan zineš i već osjetiš kobasicu u ustima, a onda škljocneš u prazno. Tamo vrije, ali još se čeka. Ali kad sudac odsvira kraj, tj. ako Milanović sklopi vladu, počet će krkljanac. Ponovljeni izbori s ovom ekipom teško da bi im pomogli.
Neizvjesno je što bi se na ponovljenim izborima dogodilo s Mostom, tj. njegovom metkovsko-omiškom jezgrom? Bi li odustali od lijevih skretanja, recimo Petrine, i profilirali se kao umjereno konzervativna snaga ili bi išli po dosadašnjem modelu? Čini se da ponovljeni izbori najviše idu u prilog Milanoviću, no pitanje je bi li ga HNS opet preveslao i uzeo 11-12 zastupnika?
Predstavnici Mosta još govore o reformskoj vladi SDP-a i HDZ-a, čime pokazuju da se ne mogu složiti s kim bi koalirali niti bi li išli na nove izbore. Machiavelli poučava da je u politici najgore biti neodlučan i pasivan. Bolje je učiniti pa se pokajati, nego ništa ne učiniti pa se pokajati. Bilo kakva odluka nosi rizik neuspjeha, ali i šansu da ispadne dobro. Nedonošenje odluke je sigurna propast. Most bi morao do sljedećeg tjedna odlučiti na koju će stranu ili reći – ovako ne ide, idemo na izbore pa kako bude.
Dok traju poslijeizborne akrobacije i show oko Ćaće, milijuni sati vremena Zagrepčana izgubljeni su u kolonama zbog nečega što se zove inicijativa Brdo-Brijuni, ali se iz nekog razloga ne odvija ni na Brijunima ni na Brdu, već u Zagrebu na radost njegovih stanovnika. Zeleni val blokiraju kamioni s pijeskom, u centru grada ukida se sloboda kretanja, pet tisuća policajca smrzava se na pustim ulicama, s krovova vire snajperisti, jer dolazi američki potpredsjednik. Ništa novo ni pametno nije se čulo. Joe Biden ionako je na odlasku, spomenuo i sam kako je ostario pa se sjeća kad su ga dočekivali i Tito i Tuđman (Ćaću nije spomenuo). Okupila se ekipa iz “regije”, najnapetije je bilo hoće li nekadašnja Šešeljeva desna ruka Nikolić uspjeti cmoknuti našu predsjednicu tri puta. Svi su podnijeli raport i to je to. Istog dana Slovenija nastavlja razvlačiti žicu uz Sutlu, a i sam Biden je potpredsjednik zemlje čije su 34 države eksplicitno odbile primiti ijednog sirijskog izbjeglicu zbog opasnosti od terorizma, a istovremeno se nama soli pamet i potiče “veliko srce”. Zamislite, vježbe radi, da Sabor RH donese odluku kako ne želi primiti nijednog izbjeglicu iz Sirije zbog opasnosti od terorizma, kao što to hladno čini SAD! Zebnju izaziva i zazivanje jačeg američkog angažmana u BiH, kao da se tom zemljom ionako ne upravlja iz američke ambasade, tu se kroje izborni zakoni i mijenjaju zakoni matematike (slučaj: 5 je trećina od 17), tolerira saudijsko financiranje vehabija, šuruje s Karadžićevim SDS-om, huška bošnjačku politiku da se namiruje na Hrvatima, a aktere u Hrvatskoj prisiljava da imaju službeni stav kako prosvjedi u BiH nisu bili “bošnjačko proljeće”, već isključivo “socijalno motivirani”. Nitko više nije blesav ni naivan. Ova američka administracija stvorila je kaos u BiH i oko nje, pumpala i ekstremizirala Bošnjake, politički dokidala Hrvate i gurala ih u Dodikov zagrljaj. Ostaje nada da će se na sljedećim američkim izborima nešto promijeniti. Možda bismo trebali tražiti pravo glasa na izborima za američkog predsjednika, ili barem da izravno biramo američkog veleposlanika, jer ionako, kako smo doznali zahvaljujući Wikileaksu, njemu naš državni odvjetnik podnosi raport o istragama koje vodi. Ali to su za ovakav tjedan već preozbiljne teme.
>> Sanader taksijem otišao u grad, na pitanje kako je spavao odgovorio: 'Nikad bolje!'
Čiji je ćaća Sanader, moj nije? Bilo bi lijepo da ćaća svojoj djeci ostavi više nego je dobio, a on je nas osiromašio, rasprodao sve i učinio toliku štetu cijeloj državi. Samim tim što je učinio da se Ina prodaa Madžarima u bescijenje, a sebi uzeo mito od deset milijuna je počinio čin veleizdaje za koji treba odgovarati. I sad mi netko priča o tome kako Sanader robija iz političkih razloga. Meni ne treba takav ćaća.