Prije odlaska u Ameriku osjetio sam strah. Danas shvaćam da suočavanje sa strahovima često rezultira ostvarenjem snova. Moramo promijeniti neke stvari i ne živjeti monotono svaki dan jer to je način da obogatimo svoj život, budemo zadovoljni – kaže Ivan Bertok, mladi magistar edukacije fizike i informatike, putopisac i avanturist iz Đakova.
Jednoga dana prije tri godine, dok je još studirao u Osijeku, Ivan je čuo za program Work and travel, koji studentima omogućuje odlazak u SAD na četiri mjeseca i putovanje u različite zemlje po izboru koje mogu platiti od zarađenog novca. Njegova četiri mjeseca oduljila su se na godinu dana tijekom kojih je u dva navrata, 2017. i 2018. godine, prevalio 16.000 kilometara i posjetio čak 19 država.
– Na putu si suočen s time da se moraš snaći, istražiti kamo želiš otići, što želiš vidjeti i pri tome računati na neke nepredviđene okolnosti. Htio ili ne htio, upoznaješ nove ljude, dijeliš iskustva. Ljudi ti pričaju svoja iskustva, ti njima svoja, vidiš nevjerojatne stvari i na kraju se vraćaš obogaćen duhom, po meni čak i inteligentniji – kaže Bertok.
Policajac zaželio sretan put
Na prvo putovanje otisnuo se s prijateljicom i sugrađankom Viktorijom. Tri mjeseca su radili i potom 26 dana putovali, obišavši pri tome: New York, Niagarine slapove, Las Vegas, Los Angeles, San Francisco, Colorado... Drugi put viza mu je produljena pa je, umjesto četiri, ostao osam mjeseci. Opet je posljednji mjesec iskoristio za putovanje, koje mu je te godine bilo jednostavnije jer je kupio automobil i mogao je više toga obići. Tada je putovao je s Rebeccom, djevojkom iz Zimbabvea koju je upoznao u Americi.
Na putovanjima je nailazio na razne izazove kao što u teški vremenski uvjeti, dugo trajanje putovanja, glad, iscrpljenost, umor. Bilo je i opasnosti, kad su se vozili u Reno, “najveći mali grad na svijetu”, umalo su poginuli na planini.
– Vozili smo se planinskim lancem Sierra Nevada. Navigacija nam je pokazala put i jednostavno smo krenuli, iako prije toga nismo proučili kartu niti smo pratili vremensku prognozu. Bio je to nepromišljeno. Završili smo na planini, na nekih 3000 metara nadmorske visine i upali u gadnu snježnu mećavu. Sve je bilo bijelo, imali smo ljetne gume... Na vrhu planine proklizao mi je auto i pravo je čudo što nismo završili u provaliji – prisjeća se Ivan.
Prisjetio se i zanimljive anegdote koja govori o tolerantnosti američkih policije.
– U San Diegu sam nenamjerno napravio polukružno okretanje na mjestu na kojem to nije dozvoljeno, i to bez žmigavaca. Naravno, iza mene se odmah stvorila policija. Bio sam uvjeren da će mi naplatiti kaznu i tko zna što još, pogotovo što je registracija bila iz Massachusettsa, a mi na sasvim drugom kraju Amerike. Međutim, policajac je samo provjerio moje podatke i zaželio nam sretan put – govori 28-godišnji Slavonac.
Za sat posla – 150 kuna
Opisao je i neke razlike između Amerikanaca i Hrvata:
– Oni imaju naviku ići u restorane puno više nego Hrvati. U kulturi im je da više razgovaraju s neznancima. Primjerice, šetaš se ulicom ili sjedneš u bar, a ljudi te pozdravljaju, pitaju kako si...
Bertok je u Americi radio sve što mu je došlo pod ruku. U nekoliko restorana posluživao je hranu, kuhao i prao posuđe, postavljao ograde, a pomagao je i na uzgajalištu kamenica. Jedan dan brodom je išao u lov na školjke (jakobove kapice) i to mu je, kaže, bilo najteže radno iskustvo u životu.
– Posao je vrlo lako pronaći, meni je trebalo 20 minuta. Jednostavno uđeš u restoran i pitaš imate li neko slobodno mjesto. Ako nemaju oni, reći će ti: “Nemamo mi, ali ima u kafiću dvije ulice dalje”. Odeš, pitaš, dobiješ posao i sutra možeš početi raditi. Uvjeti rada bolji su nego u Hrvatskoj, osobito financijski. Za sat vremena posla zaradiš oko 150 kuna. Možeš raditi više poslova odjednom.
Svoja iskustva i doživljaje ukoričio je u svoju prvu knjigu “10.000 milja Amerikom”, a fotografiju na naslovnici odabrao je jer misli da svatko treba zadržati zrnce dječje ludosti i ne shvaćati život preozbiljno. A već sljedeći mjesec slijedi na novo putovanje – k Rebecci u Zimbabve!
Ovaj novinar je mogo pricat sa menom 45 godina putovanja svitom ne pist bajke . A PUTNIK da je obisa Kornate puno bi vise toga dozivio.