Hrvatska je jučer ispratila 182 svoja vojnika i vojnikinje u NATO-ovu misiju u Litvu, na samu granicu s Rusijom.
Time ćemo, kaže ministar obrane Damir Krstičević, potvrditi da smo pouzdani partner na kojeg saveznici mogu računati. I bio je više nego u pravu. Kada zemlja s četiri milijuna stanovnika gotovo 200 vojnika pošalje u misiju kojoj je cilj “jačanje prednje prisutnosti Saveza”, i to na ruskoj granici, riječ je o ogromnoj podršci. Posebno kada se uzme u obzir sudjelovanje u istoj misiji nekih drugih, mnogo većih i gospodarski snažnijih članica, primjerice Italije, koja onamo ide s, brojkom i slovom, nula vojnika. Uz Litvu, Hrvatska je svoje vojnike poslala i u Poljsku, u misiju s jednakim ciljem.
Obveze koje proizlaze iz članstva u NATO-u mi očito shvaćamo znatno ozbiljnije od drugih. Možda i malo prerevno, s obzirom na to da Rusija, s kojom ionako imamo zategnute odnose, sasvim sigurno neće gledati blagonaklono na prisutnost NATO-ovih vojnika na svojim granicama. Posve bi iluzorno bilo očekivati da nitko u Moskvi neće postaviti pitanje – zašto baš 182, zašto ne, primjerice, sedam vojnika i radi li se možda o planiranoj i usmjerenoj provokaciji. U tom bi kontekstu bilo zanimljivo čuti malo detaljnije obrazloženje mjerodavnih zbog čega se s tako velikim brojem vojnika guramo u misiju u kojoj drugi baš i nisu spremni sudjelovati, barem ne u toj mjeri. Hrvatska u SAD-u i NATO-u ima pouzdanog partnera još od vremena Oluje i prirodno je da nastojimo udovoljiti takvim partnerima.
Ipak, možda se moglo razmisliti o nekoj umjerenijoj podršci jer je teško povjerovati da itko u savezu od Hrvatske očekuje da glumi vojnu velesilu. Vlada bi zato morala barem u naznakama odgovoriti na pitanje je li napravljena bilo kakva analiza mogućih rizika i benefita. Politička korist koju Hrvatska može imati od slanja značajnog broja svojih vojnika na granicu s istočnom velesilom zasad je nedefinirana, nejasna i maglovita i ne čini se da postoji neko racionalno obrazloženje.
Pogledajte završni prikaz vojne vježbe Udar 17:
Misija je totalan promašaj kao i afganistan gdje smo unazad 14 godina spiskali mijarde a nismo se pomakli ni za milimetar