Čitam naslov “HDZ opet želi Dan državnosti 30. svibnja” i odmah mi pada na pamet nekoliko puta ponavljana izjava predsjednika SDP-a Davora Bernardića da će jednom vratiti Trg maršala Tita u Zagrebu. Tako bi sada Plenkoviću i HDZ-u mogao reći – samo vi vraćajte, vraćat ćemo i mi kad dođemo na vlast. I možda bi se to dogodilo, premda datum obilježavanja Dana državnost nije potaknuo SDP nego Ivo Škrabalo iz HSLS-a koji je tada bio u koaliciji s Ivicom Račanom. Tako bi mogla početi priča o tome kako je vodstvo HSLS-a, s Draženom Budišom, Slavkom Goldsteinom i Vladom Gotovcem na čelu, mrzilo HDZ više nego vodstvo bilo koje druge stranke. Vjerojatno i zato što je HSLS bio prva registrirana demokratska stranka u Hrvatskoj, što se smatrao iznimnim i najboljim, i što ga je HDZ, “seljačka” stranka osnovana “na sijenu” za razliku od njihove elitne građanske stranke, vrlo brzo u svemu pretekao.
Vjerojatno je ta nesnošljivost prema HDZ-u bila glavni razlog što je HSLS uz pomoć Račana “ispreturao” datume svih važnijih državnih blagdana. Malo slobodnije govoreći, nije dirao jedino obljetnice Bljeska i Oluje. Ali s time bi mogla početi i priča o odnosu SDP-a prema hrvatskoj samostalnosti, a najveći je paradoks u tome što je novi Dan državnosti, 25 lipnja, uz HSLS izglasovala i ta stranka, koja je upravo toga dana odbila u Hrvatskom saboru glasovati za neovisnost Hrvatske!!!
Prije nekoliko godina Darko je Hudelist taj čin SDP-a i Račana uvrstio među njihova tri najveća crimena: “A treći je .’crimen’, - koji je već prerastao u neku vrstu negativne legende - slika o saborskim zastupnicima SDP-a kako, 25. lipnja 1991., demonstrativno napuštaju sabornicu uoči glasovanja o Ustavnoj odluci o suverenosti i samostalnosti RH, kojom je, nakon netom provedenoga općehrvatskoga referenduma, Hrvatska i na papiru, tj. službeno, postala samostalnom državom”.
Prvo, 30. svibnja, kad je poslije izbora konstituiran Hrvatski sabor, ima mnogo više državne simbolike od bilo kojeg drugog datuma. I drugo, glavna vladajuća stranka iz vremena kad ga je zamijenio 25. lipnja toga je dana bila protiv hrvatske državnosti. I ne samo to. Tome je događaju prethodio sporazum o koaliciji Budiša-Račan u ljeto 1998., a dvije godine poslije ta će koalicija uvjerljivo pobijediti na izborima.
Tom je koalicijom, koju sam tada nazvao savezom krvnika i žrtve (Račan karijeru u komunizmu počinje tako reći da dan Budišina uhićenja!) Budiša je promijenio tijek hrvatske politike i Hrvatska bi danas izgledala sasvim drukčije da te koalicije nije bilo. Očekujući da će uz pomoć Račana napraviti veliku državničku karijeru, Budiša je SDP-u dao nacionalni legitimitet, pohrvatio ga, a nasljednici komunizma skinuli su sa sebe glavnu stigmu i uvelike izbrisali grijehe što su ih činili i na početku stvaranja hrvatske države.
A jedan od grijeha protiv hrvatske države učinili su napuštanjem Sabora prije glasovanja o neovisnosti baš 25. lipnja, na dan koji su s Budišom proglasili Danom državnosti.
Državu za koju je odležao četiri godine u zatvoru Budiša će žrtvovati za svoje ambicije, te će je posve prepustiti onima koji su bili protiv nje nakon što je izgubio na predsjedničkim izborima od Mesića, i nakon što ga je Račan otpisao, a ostajući s Račanom, izdali i svi ministri iz HSLS-a koje je on “uzgajao” i “odgajao” godinama.
Bio je to početak potpunog pada prvoosnovane hrvatske stranke koja se smatrala glavnim takmacem HDZ-u i bila mu zavidna što ga je gledala na mjestu na kojem je sama htjela biti. Budišu će napustiti i pridružiti se Račanu i čovjek koji je predložio da 30. svibnja više ne bude Dan državnosti, nego 25. lipnja - Ivo Škrabalo.
Franjo Tuđman je, o čemu je i sam pričao pa sam i ja čuo na svoje uši, nekoliko puta pozivao Budišu da dođe u HDZ, slao je i neke ljude ne bi li ga nagovorili, ali je, kako reče Tuđman, “radije otišao s onim Goldsteinom”.
I Budiša je po političkim uvjerenjima stvarno bio bliži Tuđmanu nego HSLS-ovoj vrhuški, koja će ga iskoristiti i odbaciti. A da ne govorimo koliko mu je bio bliži nego Račanu, čija je Partija i njega i Tuđmana strpala u zatvor. Tako iza najave HDZ-a da će 30. svibnja iznova biti Dan državnosti stoji vrlo dramatična priča o stvaranju hrvatske države i o neprirodnim koalicijama koje će taj Dan i ukinuti. Stoga je odluka vladajuće stranke potpuno razumljiva i znači povratak prirodnom toku u političkom životu države, premda je moguće da se jednoga dana taj tok opet svrne u neprirodno korito.
Prirodna koalicija na vlasti, Sauha, Glavaš, Prdoljak i Vesna Pusić koha upravlja s njim, Pupavac, Kosor, Plenković, Opačić itd