Kud baš na Majku Božju – pokazujući stijenu što se odvalila na cestu prema selu Pecki izgovara Dalibor Kušan. Majka Božja bila je na toj stijeni i poklopila je. Nasuprot stijena nalazi se crkva svetoga Lovre. S nje je srušen toranj. Dalibor Kušan u potresu u utorak ostao je bez dva doma – ovoga u selu Pecki u kojem se više ne može stanovati i onoga u Petrinji gdje se u vrijeme potresa i nalazio.
– Priskočio sam u pomoć nastradaloj djevojčici. Otrpavali smo, ali bilo je kasno – govori o poginuloj djevojčici dok seoskom cestom stižemo do doma u kojem su sada on, supruga, dvoje djece, punac i punica smješteni u ljetnoj kuhinji.
– Neka je glave na ramenima – kaže Daliborov punac Joso Abramović s kojim ulazimo u kuću. Kamin je razbijen, zidovi su popucali, posuđe je na podu... No u kutu je ostao stajati bor s kojeg su pale tek dvije-tri kuglice. Bunare iz kojih se Petrinja opskrbljuje pitkom vodom potres je zatrpao. Za stanovanje više nije ni kuća Josina brata Zlatka.
>> VIDEO Zlatko i Ankica Abramović iz sela Pecki. U ratu su bili ostali bez kuće, sad opet nemaju kamo
– Dva puta bez doma, u ratu, pa sada – kažu Ankica i Zlatko Abramović iz kuće do Josine. Unutrašnjost je devastirana, no i ovdje je ostala cijela jedino okićena jelka: – Ajd’ ti to sad meni objasni – sliježe ramenima Zlatko Abramović prilazeći bratu koji je na dvorištu lovio signal za internet jer u ovom selu tek 50 kilometara udaljenom od Zagreba mobilni je signal loš ili ga uopće nema. U Pecke, selo od stotinjak stanovnika, stigli smo iz smjera Petrinje asfaltnom cestom koja je nakon potresa na više mjesta presječena napola. Zbog urušene stijene put smo nastavili pješice, preko gromada.
– Došli smo noćas iz Imotskog – govore nam dečki koji su strojevima otklanjali stijenu, zaustavivši načas mehanizaciju da mještani s agregatom mogu proći na drugu stranu. Nešto kasnije stigao je i Tomislav Debeljak, predsjednik uprave DIV grupe, objasnivši se da se tridesetak domaćih tvrtki udružilo u konzorcij i sada pomažu u sanaciji oštećenja.
>> VIDEO Na ulazu u selo Pecki na cestu se srušila kamena stijena
Padali dimnjaci
Štete se zbrajaju i u petrinjskome selu Strašnik. Trafostanica samo što se ne uruši, na terenu je vojska, volonteri... Nakon potresa u ponedjeljak gotovo su svi oštećeni krovovi u selu bili popravljeni. U utorak su ponovno srušeni.
– Padali su dimnjaci, ovaj mi je dimnjak skoro dijete ubio. Sreća da je iz traktora izletio. Ja ne mogu doći k sebi. U ponedjeljak smo sve popravili. Popravio sam, od onog je otišlo tri, četiri crijepa, moglo se živjeti. Za četiri sata smo presložili. Sada je unutra sve potrgalo. Spavao sam u Komarevu. Kada sam došao ‘95 samo je bunar bio, i sada je potrgao sve – govori Milan Škornjak, a njegova supruga Marijana dodaje: – Ulazim u kuću, a počne se tresti. Sve je popadalo. Strašno. Noćas smo išli u Komarevo spavati, što dalje, ne znam. Katastrofa. Na normabelima sam – kaže Marijana.
>> VIDEO Epicentar potresa: 'Dimnjak mi je skoro dijete ubio. Sve je popadalo, katastrofa'
Strašnik je bio stradao u ratu, a danas, kao i tada, gotovo da nema kuće kojoj nije oštećen krov i kojoj nisu popucali temelji. Manje su stradale jedino one kuće koje su nakon rata obnavljali ljudi sami, a ne država. Kuća 93-godišnje Katice Golubović sravnjena je do temelja.
– Taman sam bila izašla – govori baka dok nam njezina susjeda Martina Milošić opisuje kako su je jedva odgurali od kuće. Dok baka Kata sjeda na stolac u svom dvorištu, držeći se rukama za glavu, Martina nam pokazuje dva automobila u kojem su ona, suprug, njihovo dvoje djece, papagaj i pas proveli noć: – Sve nam je tu. U kuću se ne usudimo, unutra je sve porušeno, djecu smo poslali na sigurno, prijateljima u Split. A mi ćemo ostati. Kamo ćemo? Imamo 80 ovaca, cijeli smo život otkidali od sebe i od djece i sad opet nemamo ništa – slomljeno će.
>> FOTO Razrušeni grad, tuga i strah na svakom koraku. Ovako izgleda Petrinja jutro nakon razornog potresa
Poput njezine obitelji, mnogi su Strašničani noć proveli u automobilima. Kata Knežić bila je kod susjede gdje ih se natiskalo desetero. Ni Katina kuća više nije za stanovanje, no ona se svaki tren sjuri prema vratima, uđe unutra pa je vojska i volonteri moraju dozivati da iziđe. Stane onda u dvorište, neko vrijeme promatra što se događa, a onda opet pođe prema svojim vratima...
Na kraju je pristala otići do šatora u kojem je odmah dobila i toplu jaknu. No prije nego što je pošla, htjela se vratiti i zaključati vrata svoga razvaljenog doma... Stariji ljudi, a takvih je ovdje većina, uglavnom odbijaju napustiti svoje kuće. Dok nam ispred seoskog doma govore tko sve ne želi van, tlo se pod našim nogama ponovno zatreslo: – Neće valjda opet – začulo se, a onda je netko dobacio u koje se vrijeme očekuje novi potres.
Naime, svako malo Banovinom počnu kružiti takve informacije koje dodatno uznemiruju traumatizirane ljude pa ih pokušavaju smiriti oni koji su im došli pomoći. Još je jedno selo na petrinjskom području, Sibić, potpuno uništeno. Mještanka Snježana Pentek kaže nam da je ovdje inače nastanjeno 16 kuća, no sad su sve neuvjetne za stanovanje. Pomažu im volonteri, no mještani poručuju da hrane i ostalih potrepština imaju, ali problem je smještaj.
Strahuju od krađa
Problem je, vidi se to na terenu, i organizacija. Ljudi dobre volje pohrlili su sa svih strana, što stvara totalni prometni kolaps jer nitko ih ne usmjerava i ne govori im kamo trebaju ići. Prometni je čep i ispred sportsko-rekreacijskog centra Pigik na ulazu u Petrinju gdje su postavljeni šatori u koje se prikuplja humanitarna pomoć. Ima i onih koji zastaju s automobilima na cesti kako bi fotografirali. Strahuje se i od krađa. Petrinjac Željko Vrzan kaže nam da se u utorak dogodila neviđena sramota jer su ljudi iskoristili to što je grad ostao bez struje pa je na benzinskim crpkama bio isključen sustav videonadzora, što su neki iskoristili da natoče gorivo i – odu. Opet, ta ljaga ne može pokvariti to što mu je srce puno zbog rijeke ljudi koja se slila kako bi pomogla njegovu kraju:
– Bio sam vani s djetetom. Stao je susjed s autom, počelo se tresti, ja sam pobjegao preko. Čovjek je bio zatrpan u autu s djetetom, skočili smo svi, otrpavali smo, trebalo nam je sve skupa nekih sat vremena. Došli su onda vatrogasci. Jutros sam se čuo s njim, on je na Rebru s osam slomljenih rebara, ali je dobro. Dijete je završilo u Klaićevoj, dobilo je longetu, nema nikakvih trauma, sreća – govori Željko iščekujući dolazak vatrogasaca, ne bi li uspio doći do svoje opreme koja je ostala zarobljena u uništenoj zgradi u središtu avetinjskog grada. Željko je, naime, RTV serviser i kaže da je imao alata koji je vrijedan pola milijuna kuna.
– Grad je uništen. I to je problem. No još je veći problem od čega ćemo mi sada živjeti – kaže.
Kakva tragedija!