Prošlo je deset godina otkako su Nikola Šainović, tada posebni povjerenik Slobodana Miloševića za Republiku Srpsku, i bivši šef Vlade RS Momčilo Krajišnik na Palama postavili temeljni kamen za gradnju novog naselja, kolokvijalno nazvanog "Paljansko Dedinje". Na paljanskoj fešti koju su začinili pečeni odojci i dugmetara, njih dvojica tada nisu ni slutila da će umirovljeničke dane, umjesto u golemim vilama, provoditi u zatvoru.
No, upravo tako, obojica su se našla u haaškoj tamnici. A mnogi drugi, koji su prvobitno trebali biti stanovnici tog naselja, poput Biljane Plavšić, već izdržavaju dugu zatvorsku kaznu negdje u Europi. Treći, poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića, i dalje su u bijegu. Karadžić nije uspio niti prenoćiti u svojoj impresivnoj dvokatnici koju su pripadnici NATO-a zbog ružičasta pročelja nazvali "Pink House". To je jedna od rijetkih vila koja je potpuno dovršena i u kojoj, poput udovice, dane krati njegova supruga Ljiljana.
Mladić susjed Karadžiću
Karadžićev ratni izvršitelj Ratko Mladić trebao mu je biti jedan od prvih susjeda. U blizini su trebali živjeti i ostali Srbi iz političkog, vojnog i gospodarskog vrha Republike Srpske. Svima je bila u interesu izgradnja rezidencijalnog, elitnog naselja "Paljansko Dedinje", osobito zbog činjenice da je projekt trebala sufinancirati i vlada Srbije. Naime, projekt je blagoslovio osobno Slobodan Milošević. Zauzvrat, obećana mu je vikendica na nekom od skijališta u okolici Pala.
Milošević je preko svog izaslanika Šainovića obećao besplatnu dodjelu građevnog materijala, a vlada RS i Skupština Srpskog Sarajeva dodijelile su placeve i financirale postavljanje temelja. Idejni kreatori cijeli su projekt proglasili prioritetnim interesom vlade RS "radi političkog i etničkog pandana muslimanskom Sarajevu". Deset godina poslije nedovršeno "Paljansko Dedinje" više podsjeća na kakvo romsko naselje u predgrađu Bukurešta nego na rezidencijalnu četvrt. Predviđene bazene u kojima su se trebali rashlađivati unuci srpskih "glava" danas su zamijenile goleme lokve vode razasute po neasfaltiranu putu oko kojega su načičkane uglavnom nedovršene vile.
Ulicom Jovana Dučića danas odzvanjaju samrtni hropci svinja i blejanje ovaca čiji su vlasnici uglavnom siromašni srpski izbjeglice iz Sarajeva. Blatnjavom cestom kroz nedovršeno se Dedinje jedva probijaju raštimani "golfovi" iz kojih sumnjičavi vozači radoznalo zure u kamere podižući tri prsta kao podsjetnik na to gdje se zapravo nalazimo.
Krađa pod patronatom moćnih
Bilo je tu svega i svačega zagonetno nam prepričava naš sugovornik koji se predstavio kao Jovan. Tu je zgrnuto mnogo novca, a nikad nitko za to nije odgovarao. Znam ljude koji su na građevnom materijalu iz Srbije zaradili brdo novca, to je bila prava krađa. Mirko Krajišnik, brat Momčila Krajišnika, gradio je vile. A svi znaju da je posao dobio zahvaljujući bratu otkriva nam u fragmentima naš sugovornik pikanterije vezane uz gradnju "Paljanskog Dedinja".
Lokalni novinari kažu nam da je izgradnjom Srpskog Sarajeva i novog Dedinja na Palama stvoren manevarski prostor za neviđene malverzacije. Uzimanje provizija od tvrtki koje se pojavljuju kao izvođači radova, monopol za odabrane privatne tvrtke, davanje placeva i materijala onima koji to po utvrđenim kriterijima ne mogu dobiti samo su neke od inkriminiranih radnji koje su se provodile pod patronatom tadašnjih političkih moćnika iz RS.
Lokalitet Potkoran, gdje su se gradile vile za Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika, Dragana Kalinića, Gojka Kličkovića, Momčila Mandića, Mirka Krajišnika, Aleksu Buhu i brojne druge iz prvog i drugog ešalona SDS-ovih prvoboraca i zaslužnih građana, nalazio se neko vrijeme pod posebnim patronatom vlade RS i vlade Srbije. Pri izgradnji vila vodilo se računa o poštovanju zadanih građevinskih parametara. Nijedna nije mogla imati manji stambeni prostor od 150 četvornih metara. Vlasnici vila mogli su se samo manjim dijelom poigravati njihovim izgledom kako se ne bi kvarila cjelina.
Crkva u središtu naselja
Uz političku i vojnu elitu, u manjim stambenim zgradama trebali su se smjestiti i niže rangirani vojni zapovjednici Vojske RS te dužnosnici vlade. Uglavnom, riječ je o naselju s cijelim spletom ulica i brojnim objektima namijenjenim za elitu, poput crkve koja je trebala biti u središtu "Dedinja". Projekt koji je požderao milijune danas propada zajedno sa svojim ideolozima. Kako god oni s vremenom trunu u zatvoru ili u izbjeglištvu, tako se i njihova ideja, kao otužna činjenica, svakim danom sve više urušava i postaje ruglo.
Tiha potpora Karadžiću i Mladiću
Unatoč stalnim ophodnjama EUFOR-a, a nerijetko i gotovo besmislenim upadima na lokalnu radijsku postaju i u privatne kuće, na zidovima paljanskih zgrada nema grafita potpore Karadžiću ili nedobrodošlice stranim vojnicima. Život ovdje djeluje normalno, doduše bijedno, i samo u razgovoru s ljudima osjeća se podrška bjeguncima. Tek pokoji “nogometni” grafit podsjeća na nedavnu utakmicu SiCG – BiH i svjedou00E8i o silnoj mržnji na relaciji Pale – Sarajevo. Iz razgovora s lokalnim novinarom, koji ni za živu glavu nije htio Večernjakovim novinarima praviti društvo u gradu, doznajemo pak da ovdašnje Srbe nije uzbudilo uhićenje Ante Gotovine, iako analitičari drže da će to pojačati pritisak na Karadžića i Mladića. – Ovdje su svi uvjereni da je Gotovina pregovarao s hrvatskom Vladom i da se zapravo predao Haagu. S druge strane, sigurni su da se nešto slično neće dogoditi s Karadžićem i Mladićem – kaže kolega novinar.
