Neprihvatljiv, ruši autonomiju, pravnu osobnost fakulteta... samo su neki od opisa kojima dekani i rektori u aktualnoj javnoj raspravi “časte” novi Zakon o sveučilištima, koji bi trebao biti donesen početkom iduće godine.
“Na nož” je novi zakon dočekalo osobito Sveučilište u Zagrebu, koje je na sjednici Senata, i to jednoglasno, zaključilo da zakon u ovakvom obliku neće prihvatiti te nude Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) svoje članove da im pomognu u pisanju novog, njima prihvatljivijeg. No što su dekani više protiv novog zakona, sve su glasnije tvrdnje da oni to rade jedino zbog novca. Novim zakonom, naime, Sveučilište bi s MZOŠ-om potpisalo programski ugovor na tri godine kojim bi se utvrdili ciljevi koji trebaju biti ostvareni, ali i broj studenata koji se mogu na fakultet upisati, od kojih se može tražiti jedino plaćanje upisnine koja ne smije biti veća od 60 posto prosječne mjesečne plaće u državi. Drugim riječima, fakulteti više ne bi mogli “probijati” upisne kvote i sami odlučivati o iznosu školarine koju bi njihovi studenti trebali platiti.
Nema upisa preko veze
– Određivanje školarina i kvote uvijek su bile naše autonomno pravo. Ovo nije u redu. I kako Ministarstvo može znati kakva će situacija biti u državi i unaprijed reći da upisnina ne može biti veća od 60 posto plaće. To nema smisla – kaže Damir Boras, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na insinuacije da je rušenje zakona povezano s rušenjem državne mature, koja je zapravo fakultetima oduzela znatan novac od “usta” i spriječila upisivanja “preko veze”, Boras kaže da su obična glupost jer su sveučilišta bila ta koja su maturu prihvatila.
– Sporno je i što novim zakonom Ministarstvo, u slučaju da se sa sveučilištima ne uspije dogovoriti o financiranju, ima pravo uplatiti sveučilištu iznos pet posto manji od isplaćenog godinu dana prije. Po toj logici Ministarstvu je zapravo u interesu da se o plaćanja ne dogovori sa sveučilištem – kaže Boras.
No nije novac jedini razlog “razdora”.
Većini je neprihvatljivo i da se politika previše miješa u rad sveučilišta. A Sveučilišnim vijećem kao tijelom koje bi zapravo donosilo sve važnije odluke, ali i biralo rektora, upravo se to omogućuje. Jer od devet članova četiri bi imenovala Vlada, a sve bi se odluke u Vijeću trebale donositi dvotrećinskom većinom. I dok je većini ovakva odredba zakona nezamisliva, neki u njoj ne vide ništa sporno.
– Tko daje novac, treba imati i nekakav utjecaj u upravljanju. To je najnormalnije – kaže Vedran Mornar, dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
S druge strane, Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci, smatra da se financiranje ionako rješava programskim ugovorom pa nema potrebe za “politikom” u Vijeću.
Dajte nam nobelovce
Posebice s obzirom na zrelost političkog sustava kod nas. Kad bi Vlada kao članove Vijeća postavila strane nobelovce, možda bi to i imalo smisla – ciničan je Lučin.
Ono što je sigurno jest da dekani neće tako lako pustiti “vlast” iz svojih ruku, ali ni Ministarstvo priliku da uvede red na hrvatskim sveučilištima.
Dekani: Ne želimo da nam političari diktiraju upisne kvote
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa ne odustaje. Novi zakon namjerava donijeti početkom iduće godine.
Komentara 15
Ovi su ko Zg taxsisti. 60 god. ništa ne rade, rezultate nema, opiru se tržištu rada i znanja koje i sami zastupaju kad su druge kategorije društva u pitanju. Ali to ne smije vrijediti za njih. Predlažem da iz izbacimo iz znanstvene kategorije i ubacimo u umjetnike. Jbg umjetnike ionako nitko ne razumije i nitko nema koristi od njih osim njih samih.
Autonomija se može dati nekome u uljuenoj zemlji...tamo gdje caruje kriminal, rođačke veze, tzv. ljetne škole......Ne smije biti autonomije. Njima autonomija služi za nesmetano mlaćenje para.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Zbogom demokracijo, dobar dan diktaturo, u kratko bi se mogao komentirati novi prijedlog zakona. U Europskoj Uniji autonomija sveučilišta je neprikosnovena, a u Hrvatskoj se želi ukinuti, pa kako mi to mislimo ući u EU. To je samo još jedan od zakona suprotan načelima koja vladaju u EU što dokazuje da Vlada govori jedno a čini drugo, tj. govori o nastojanjima za ulazak u EU, a donosi zakone suprotne zakonima, kulturi i europskoj civilizaciji. Također, ovime se želi uništiti Zagreb kao nositelj izvrsnosti u Hrvatskoj.