Okvirni dogovor o gradnji novih barijera na granici SAD-a i Meksika “težak” 1,375 milijardi dolara postignut je u ponedjeljak i time je izbjegnuta, barem privremeno, nova kriza i moguće gašenje većine državnog aparata. Trump je to predstavio kao važan korak prema gradnji zida, ali do zaključenja ovog izdanja ništa nije točno definirano. Kako bilo da bilo, protekli tjedan bio je dosta povoljan za predsjednika.
Nova demokratska većina u Predstavničkom domu počela je pokazivati mišiće, ali baš to pokazivanje moći moglo bi nauditi ili pomoći Trumpu. Parlamentarne istrage mogućih poslovnih malverzacija prije dolaska u Bijelu kući, mutnih financijskih poslova i navodne suradnje s Rusijom predstavljaju očitu opasnost. Međutim, neki demokratski zastupnici, uključujući novoizabranu 29-godišnju Alexandru Ocasio-Cortez, pa čak i neki predsjednički kandidati, guraju politiku ekonomskih i društvenih promjena koje koštaju bilijune dolara, a neke od mjera bile bi proglašene radikalnima čak i prema europskim standardima.
Iznenada Donald Trump ima svog protivnika, nekoga koga može napadati, a to mu najbolje ide. Trump nije trošio vrijeme uzalud. Prošlog tjedna u godišnjem obraćanju naciji obrušio se na svoje nove protivnike i pokupio je visoke ocjene za svoj nastup. Uživajući u sjaju rastuće, ali i snažne ekonomije, Trump je otkrio prve karte napada tijekom kampanje za reizbor 2020. Ponovno je dizao uzbunu zbog ilegalnih imigracija, napadao je demokrate zbog navodnih ustupaka i slabljenja granica, napao ih je tvrdnjama da nisu spremni braniti zemlju od navodnih rijeka kriminalaca, krijumčara ljudima i narkoticima, kao i terorista. Optužio je demokrate da žele nametnuti radikalni socijalizam Sjedinjenim Državama, i to isti onakav kakav je propao u naftom bogatoj Venezueli. Osudio je demokrate zbog napora u nekim saveznim državama za legalizaciju kasnog pobačaja.
Najbolje vijesti predsjednikova tjedna došle su iz obližnje Virginije, gdje je vodstvo Demokratske stranke samo sebi nanijelo veliku štetu. Počelo je otkrićem da je guverner Virginije Ralph Northam barem jednom nosio crnu boju na licu, što je Afroamerikancima golema uvreda, dok je pohađao medicinski fakultet 1984. Glavni državni tužitelj Virginije nedugo nakon toga priznao je slične postupke. Isprva se činilo da će Northam podnijeti ostavku te da će ga na dužnosti naslijediti zamjernik Justin Fairfax, koji je i sam Afroamerikanac. Međutim, dvije žene optužile su Fairfaxa za silovanje. Nije potpuno jasno hoće li ovi predstavnici liberalne politike preživjeti na svojim dužnostima, ali šteta stranci već je nanesena.
Posebno je sramotno to što se demokrati definiraju solidarnošću s manjinama i podršku problematici žena. Stranka se sad mora nositi s barem prividom izdaje centralnih vrijednosti, ali i slabljenjem podrške u ključnoj državi koju moraju zadržati ako žele osvojiti Bijelu kuću 2020. Virginia je i ključna država u američkom kulturalnom ratu koji Trump izrabljuje cinički, ali učinkovito otkad je došao na političku scenu. Savezna država Virginia domovina je najistaknutijih osnivača Sjedinjenih Država, uključujući tu Georgea Washingtona i Thomasa Jeffersona, a obojica su bili robovlasnici.
Virginia je bila okosnica Konfederacije i utvrda bjelačkog rasizma sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ponos na povijest, posebno na sudjelovanje u Građanskom ratu i heroje pobune, duboko je usađen u tkivo države. Upravo zbog toga su nedavni napori demokrata u uklanjanju simbola rasističke povijesti države – kipova, spomenika i imena škola – rezultirali ogorčenim otporom, a sve je kulminiralo nasilnim skupom neonacista nedaleko od Jeffersonova imanja u Charlottesvilleu u Virginiji 2017.
Trump je notorno izrazio određene simpatije prema bijelim rasistima na prosvjedu, a njegovi zapaljivi opisi imigranata i manjina povremeno su graničili s rasističkima. Trumpovi pobornici vole odbacivanje “političke korektnosti”, nepisanog pravila pristojnosti prema manjinama, što pomaže društvu u suživotu različitosti, ali čini se da to stvara osjećaj opresivnog tabua mnogim bijelcima. Stvarnost kaže da u odbacivanju politike identiteta kakvu guraju demokrati Trump radi gotovo isto manifestiranjem anksioznosti mnogih bijelih Amerikanaca.
A projekcije govore da će oni izgubiti status većine do sredine ovog stoljeća. I tako se otkriva predsjednikova strategija za 2020. Zagrijat će svoju bazu predstavljanjem demokrata kao socijalista, ljubitelja imigranata i pobornika pobačaja, a usput će graditi podršku svoje, većinski bjelačke baze glasača jer je osvojio gotovo 60 posto njihovih glasova 2016. Međutim, za povijesno nepopularnoga kandidata kakav je Donald Trump to vjerojatno neće biti dovoljno. Kao i 2016., kad mu je naruku išao ranjeni i slabašni protivnik, vjerojatno će mu trebati pomoć demokrata kako bi pobijedio.
Da bi Trump opet pobijedio, Demokrati će morati prihvatiti radikalnu ljevičarsku politiku i, u idealnom slučaju, nominirati kandidata izvan američkog političkog mainstreama. Do tada će broj sigurnih i potencijalnih demokratskih kandidata za predsjednika iz tjedna u tjedan biti sve veći. Donald Trump je, ako ništa drugo, uvjerio demokrate da svatko može pobijediti na izborima za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
>>Tomislav Krasnec o Donaldu Trumpu
Pa demokrati jesu otišli u ekstreme, što je omogućilo Trumpu pobjedu na izborima u ipak poprilično konzervativnoj Americi. Dovoljno je maknuti se iz par velikih gradova, takve konzerve ne možete naći u Hrvatskoj... A inače, demokrati standardnim metodama miču fokus s ekonomije jer tu ne mogu ništa prigovoriti Trumpu. Ako još uspije dogovoriti ugovor s Kinom, VB i EU, osim u ideologiji, demokrati neće imati uporište u ničemu...