Ali ja sam tražio doktora – zavapio je pacijent na Klinici za kožne i spolne bolesti nakon što su ga iza vrata dočekale redom žene – liječnice. Kada je shvatio da na dermatologiji radi sedam žena, pomirio se s time: "Što je, tu je." Prepričava nam to prim. Dubravka Andrlon Bušić, voditeljica kabineta za dermatovenerologiju KB-a Dubrava, nekoć vojne bolnice kojoj gravitira pola milijuna ljudi i u kojoj gotovo trećinu ključnih upravljačkih pozicija vode žene.
Opuštenije od muškaraca
"Ženski" odjel vode i prof. dr. sc. Vesna Bačić Vrca, voditeljica Centralne bolničke ljekarne i mr. sc. Irena Martinis, voditeljica Odjela prehrane i savjetovališta za prehranu – njih su dvije među deset šefica Dubrave. Na dermatologiji u toj bolnici nema čekanja, fizikalna terapija više se ne čeka osam mjeseci nego osam dana, bolnička sterilizacija i prevencija bolničkih infekcija primjer je za sve ostale bolnice u zemlji i šire, na citologiji se sve napravi u istom danu... Sve te zavode, klinike, odjele... u ovoj bolnici vode – žene.
Iako je medicina od upisa studija žensko zanimanje, sresti šeficu u bijeloj kuti u hrvatskom zdravstvu ne može se često. Dubrava opovrgava tu praksu jer tamo je deset šefica koje su nam otvoreno pričale o tome moraju li se žene više truditi da bi napredovale i zašto je tako. Dogovor i usklađivanje obaveza svih njih potrajalo je, ali većinu smo uspjeli okupiti. Devet uspješnih žena dočekalo nas je u Dubravi i odmah na početku ispričalo se zbog izostanka prof. dr. Lane Mužinić, predstojnice Klinike za psihijatriju koja je jedina bila spriječena. Ženska atmosfera u bolničkom uredu mnogo je opuštenija nego kad je za stolom devet visoko pozicioniranih muškaraca.
– Na medicinu posljednjih desetljeća u većem broju upisuju se žene, vrhunski studiraju i završavaju studij, ali u bolnicama su voditelji uglavnom muškarci. No i to se pomalo mijenja – jasno će prof. dr. sc. Jadranka Morović-Vergles, predstojnica Klinike za unutarnje bolesti i pročelnica Zavoda za kliničku imunologiju i reumatologiju.
Sve za stolom redom potvrđuju njene riječi. Ili kako će to reći jedna od njih, prof. dr. sc. Jasenka Škrlin: žene moraju imati puno više u svojem životopisu da bi došle do napredovanja.
– No, kad i vide ženu ne smatraju nas nekakvim liderom. To je iz mojeg osobnog iskustva – kaže ova pročelnica Centra za kliničku mikrobiologiju i bolničke infekcije. S obzirom na Centar koji vodi surađuje sa svim odjelima bolnice i priznaje da je kirurzi u početku nisu smatrali ozbiljno. – Zvali su me salmonela. Onda to nekako ide kroz godine, suradnja je korektna i mijenjaju mišljenje te zapravo jako cijene jer znaju da ih nikad neću ostaviti na cjedilu – dodaje.
Diskriminacija kreće već pri izboru za neko mjesto no kad se do njega uspije doći, spol više nije važan, potvrđuje prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, predstojnica Kliničkog zavoda za patologiju i citologiju. Žena se, kaže, mora debelo dokazati da bi je prihvatili kao stručnjaka. A čini se da je tako bilo oduvijek. Svjedoči tome prim. dr. sc. Karmen Trutin Ostović, pročelnica Kliničke jedinice za citologiju Kliničkog zavoda za patologiju i citologiju, koja je desetljećima u Dubravi.
– Kad sam počela raditi i položila specijalistički, za mjesec dana sam postala voditeljica jer je kolegica otišla u drugu bolnicu. Tada je to bila Vojna bolnica, a niti sam muško ni u uniformi, nisam bila ni član komunističke partije, a šef mi je bio general. Bilo je to strašno neobično u tom miljeu. Prije je na medicini bilo kao u Rusiji, gotovo 90 posto studenata su bile žene, ali do inverzije u šefovskom smislu nije došlo. I ravnatelj je uvijek muškarac – priča dr. Trutin Ostović i kao primjer uspjeha ističe rad svoje mlađe kolegice dr. sc. Dubravke Bobek, pročelnice Centra za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu s reumatologijom koja je uspjela bez ikakvih ulaganja učinkovito reorganizirati rad Centra. – Kod mene je osim spola bio problem i dob. Više me ne sumnjiče, ali izrazili su sumnje u vidu čestitki kako sam napravila više od očekivanog. To je poticajno. Za žene je važan samo rad, rad i rad, a evo nas i slikaju kao rijetku vrstu – izazvat će smijeh kolegica dr. Bobek koja je srezala listu na spomenutih osam dana i u Dubravi realizirala rijetkost da je fizikalna terapija odmah dostupna.
Bez pogreške 20 godina
Na spomen listi čekanja tema je sama skrenula na stanje u zdravstvu. I po tom pitanju ove će stručnjakinje tipično ženski jasno i odrješito staviti stvar na mjesto.
– Imamo problem 25 godina, a sve su se političke strukture prema zdravstvu ponašale maćehinski i bez sustavne brige o visokoobrazovanom zdravstvenom kadru – zaključila je prof. dr. sc. D. Galešić Ljubanović, s kojim će se složiti većina liječnika.
U Dubravi je i veliki broj žena rukovoditelja u tehničkom dijelu bolnice kao i u sestrinstvu koje nisu na ključnim liječničkim funkcijama, dodaje Smiljana Uljanić, sanitarni inženjer, voditeljica Centralne bolničke sterilizacije. Njezinu je skromnost prekinula dr.Škrlin ističući kako je ona primjer jedne tipične ženske karakteristike – samozatajnosti i odgovornosti.
Za svu kontrolu sterilizacijskog pogona u operacijskim salama Smiljana ima najjaču odgovornost. – Ja sam ovdje 20 godina i uvijek je sve odgovaralo, a to je vrlo važna karika u prevenciji bolničkih infekcija – opisala je dr. Škrlin posao inženjerke Uljanić te time ujedno demonstrirala još jednu žensku karakteristiku – solidarnost.
>>Zarađuju manje od kolega: Bankarice 2300 kn, liječnice 1800, učiteljice 1100
>>Hrvatica o radu u Švedskoj: Liječnicima specijalistima plaća i do 60.000 kuna
Iz iskustva mogu reći da su čisto ženski kolektivi najčešće vrlo loših međuljudskih odnosa. Žena je ženi vuk, kaže stara narodna.