Volontiranje u Hrvatskoj

Deseti im je rođendan otkako su svoje vrijeme nesebično počeli ulagati u dobrobit zajednice

INA Klub volontera
Foto: Emica Elveđi/PIXSELL
1/4
07.10.2021.
u 14:44

INA Klub volontera rodio se iz potrebe za pomaganjem, a narastao je u pravu zajednicu koja čini itekakvu razliku

–  Njihov vapaj za pažnjom urezao bi se u moje sjećanje. Otišla bih kući, ali mi danima ne bi izlazili iz glave. Pamtim njihova lica i kako su tražili interakciju i komunikaciju – govori 39-godišnja Lovorka Lučić, inače direktorica Ljudskih resursa za Rafinerije i marketing Ine i članica INA Kluba volontera, o emotivno nabijenom iskustvu darivanja djece s posebnim potrebama ili bez roditeljske skrbi.

Kako je i sama majka, volonterske akcije koje uključuju djecu za nju su od posebnog značaja. Međutim, kako Lovorka nadodaje, takve akcije su uvijek malo teže i emotivnije. Tako se osjećaju i ostali volonteri iz INA Kluba volontera, a za njih su takva iskustva česta.  

– Ta njihova sreća jer im se neka želja ostvarila, ali i potreba da im pogledaš zadaću ili razmijeniš nekoliko dodavanja loptom su mi uvijek bila dirljiva. Djeca, kao najranjivija skupina, uvijek bude posebne emocije – objašnjava Lovorka Lučić, koja je već 13 godina ponosna zaposlenica Ine. Nadodaje kako nikad nije požalila što je bila dio tih situacija.

Akcije koje uključuju djecu posebno su joj emocionalno iscrpljujuće, ali nikada nije požalila što je krenula putem volontiranja
Foto: Emica Elveđi/PIXSELL

Osmijeh je najveća nagrada

Otpočetka pa do danas, ona, kao i njezini kolege, rade to zbog zajedničkog motiva – želje da na licima onih kojima pomažu primijete sreću, te zbog saznanja da jednim malenim dijelom upravo oni stoje iza tog upućenog osmijeha.

– Osmijeh djevojčice koja je prvi put dobila čizme, ili one koju odvedeš u kino jer njezini roditelji nisu u mogućnosti, pa sve do starijih osoba koje nemaju nikoga dok im donosiš namirnice. Moto našeg INA Kluba volontera je „volonterski rad se nagrađuje osmijesima“  i to je zaista tako – govori Lovorka pokušavajući približiti svoje, ali i motive svojih kolega, ljudima koji ovo nisu nikada iskusili.

Lovorkina je volonterska priča krenula sasvim nenadano. Nije bilo planova, nikakvih dogovora niti prijedloga, projekata, paketa mjera, strateških ciljeva i hodograma. Postojala je samo želja i volja da se nekako djeluje, kao i čvrsto vjerovanje da su promjene moguće. Ovo je ključno mišljenje koje posjeduju svi INA volonteri – vjeruju da su vlastitim utjecajem na mikrozajednicu promjene itekako moguće i da se tako uistinu kreira bolji svijet.

– Moja volonterska priča započela je spontano, nekako paralelno s mojim početkom rada u Ini. Zajedno s nekoliko kolega iz Rafinerije nafte Rijeka u prosincu 2012. godine, razdoblju kada smo inače svi empatičniji, samoinicijativno smo započeli prikupljati vlastita novčana sredstva s ciljem kupnje poklona napuštenoj djeci. Kako sam imala, a ponosno mogu reći da imam i danas, jako dobar radni kolektiv i kolege, pročulo se da nas nekoliko prikuplja sredstva pa su nam se počeli javljati i drugi kolege u želji za sudjelovanjem. I tako je krenulo – opisuje svoju prvu akciju u kojoj su darivali djecu u domu Ivan Mažuranić u Novom Vinodolskom. Od tada pa naovamo volontiranje je postalo dio mog života i zato mi je drago da naša kompanija kroz INA Klub volontera pruža potporu svim zaposlenicima koji žele volontirati.

INA Klub volontera omogućio nam je da surađujemo i s našim kolegama iz drugih Ininih odjela i lokacija – kaže Lovorka Lučić. Kroz volontiranje su pronašli i benefite za cijelu kompaniju. Zaposlenici su se zbližili i ojačali međusobnu komunikaciju na svim razinama.

Od nekoliko pojedinaca koji su htjeli pomoći, razvili su se do organizacije koja je od ključne važnosti u Hrvatskom svijetu volonterstva
Foto: Privatna arhiva

Ne pitaju što, već samo gdje i kada

– Darovali smo i beskućnike, a okupljali smo se u slobodno vrijeme i čistili prirodu, okruženje rafinerije i slično. U volontiranju smo svi ravnopravni i beskrajno u tome uživamo – objašnjava Lovorka te nadodaje da je tako od početaka volontiranja kada se zajednica tek krenula okupljati.

Ima tu raznih akcija, a Inini volonteri uvijek su spremni pomoći. Ako treba bojiti ograde u školama, tamo su. Ako treba skupljati otpad, skupljaju ga. Ako treba izrađivati ukrase u dječjim domovima, oni ih najviše izrade.

Dok se pomaže, nije važno što će se raditi. Bilo bojenje ograde, skupljanje smeća ili dovoženje namirnica.
Foto: Privatna arhiva

Druge obaveze i poslovi stavljaju se po strani – uskače obitelj, a muž na sebe preuzima obaveze kako bi ona imala više vremena, govori nam Lovorka.

– Kada smo pripremali puno poklona djeci za Božić, moja mama bi puštala sve svoje obaveze i zamatala poklone jer bi, kako ona kaže, zamišljala djecu koja će te poklone otvarati. Kada krene akcija koja ne pita za doba dana ili dan u tjednu, kao što je bilo zadnjih dana protekle godine dok su se dogodili strašni potresi, suprug bespogovorno uskače i sam čuva naše dijete dok ja odradim sve što je potrebno – opisuje dugogodišnja zaposlenica Ine.

U Hrvatskoj su prijeko potrebni

Volontiranje je način i stil života koji je usko povezan s vrijednostima pojedinca, a kroz volonterske aktivnosti prisutno je konstantno učenje, razvijanje vrijednosti i preuzimanje odgovornosti za zajednicu. Ukratko, pojedinac tako uči kako pridonijeti lokalnoj, ali i široj zajednici. Ovo objašnjava i Lovorka koja je sebe i svoju zajednicu dobila priliku unaprijediti korporativnim volontiranjem u tvrtki koja se ne oglušuje na probleme zajednice već je ustrajna u poboljšanju društva u kojem posluje.

– Osvrtati se na svijet oko sebe, prepoznati potrebe drugih ljudi i ne okretati glavu. Meni je to beskrajno veselje, iz svake aktivnosti koju odradim volonterski izlazim bogatija i ispunjenija – govori ona, i doista, volontiranje je i kroz oči istraživača prepoznato kao aktivnost koja razvija toleranciju, solidarnost, zajedništvo pa čak i mir i ljubav.

Hrvatski volonteri prethodne su godine volontirali sveukupno preko tri milijuna i 43 tisuća sati. Broj muških i ženskih volontera ne razlikuje se drastično, ali žene ipak predvode u ovoj aktivnosti. U odnosu na 2019. godinu povećan je broj organiziranog volontiranja za 5 posto, a najviše volontera dolazi sa sjevera Hrvatske.

Preko 50 posto volontera uključuje se u aktivnosti zbog pomoći potrebitima i zajednici, a njih nešto manje od 15 posto radi to zbog novog iskustva te stjecanja novih znanja i vještina. Ipak, Hrvatska se niti ne nalazi na popisu zemalja s razvijenim sustavima volontiranja zbog čega je bitno poticanje građana upravo kroz institucije. Korporativno volontiranje uvelike pomaže unaprjeđenju statistike, a upravo je INA predvodnica korporativnog volontiranja u Hrvatskoj.

Ove godine, INA Klub volontera slavi svoj 10. rođendan. Kroz ovih 10 godina odradili su više od 300 akcija, na što je utrošeno više od 40.000 sati korporativnog volontiranja. Iskustva su, kako i sami kažu, bila prožeta i smijehom, i suzama. Dobitnici su mnogih nagrada, a angažirani su u raznovrsnim aktivnostima. Bili su dostupni kada je to cijeloj Hrvatskoj najviše trebalo – od poplava u Gunji pa do nedavnih potresa i pandemije.

Kako i priliči, svoju važnu obljetnicu članovi INA Kluba volontera proslavili su novim volonterskim aktivnostima, a posebno rođendansko iznenađenje bila im je i Himna volontera za koju je tekst napisao Inin volonter i na koju su posebno ponosni. Na njezinom uglazbljenju surađivali su s poznatim rock-bendom Opća Opasnost. Himna se široj javnosti službeno predstavila u INA Podcastu. U podcastu je gostovao i predsjednik INA Kluba volontera, Neven-Pavao Poklepović, koji je govorio o potrebi osnivanja Kluba volontera, kao i počecima, i uspjesima Ininih volontera.

Članak nastao u suradnji s Inom.

Ključne riječi

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije