Sretan sam i zadovoljan ako sam mogao dati barem neki mali doprinos da ovaj svijet bude bolji – kaže Brođanin Robert Valenčak. On i njegov kolega Krešimir Vlajnić spadaju među one mlade ljude koji svojim nesebičnim angažmanom pomažu sugrađanima u potrebi da se osjećaju bar donekle bolje, sigurnije i manje napušteni, uljepšavajući im tmurnu svakodnevicu. U njihovu slučaju riječ je o najmlađim sugrađanima.
Neopisivo zadovoljstvo
Robert volontira u provedbi rehabilitacijskog programa plivanja za djecu s invaliditetom i djecu s intelektualnim teškoćama na brodskim gradskim bazenima u organizaciji paraplivačkog kluba Marsonia, dok Krešimir volonterski doprinosi u provedbi terapijskih radionica za djecu korisnike Udruge roditelja i osoba s poteškoćama iz šireg autističnog spektra Plavi cvijet. Za njihov marljiv i predan rad u godini na izmaku Povjerenstvo za osobe s invaliditetom Grada Slavonskog Broda proglasilo ih je volonterima godine.
– Meni je neopisivo zadovoljstvo raditi s tom djecom. Ne predstavlja mi nikakvu poteškoću dva puta tjedno doći na bazen i vježbati s njima. Naprotiv, to me ispunjava. S radošću dolazim svaki put jer tamo je atmosfera ispunjena ljubavlju, pažnjom, izgaranjem... Ponekad se pitam jesam li ja to došao među zdrave ljude jer ta djeca toliko isijavaju dobrotom, a njihovi roditelji ljubavlju da me to okruženje jednostavno privlači i nadahnjuje – kaže Robert.
Svojim volontiranjem Robert je dao doprinos provedbi halliwick programa, a kako bi što kvalitetnije obavljao svoju zadaću, dodatno se i educirao. Posebno se iskazao u radu s dječakom koji ima spastičnu tetraparezu i koji većinu dana provodi u invalidskim kolicima. Uz Robertovu podršku omogućen mu je boravak u bazenu i svladavanje plivačkih tehnika.
– U takvo okruženje ljudi obično dolaze s nekim predrasudama i neznanjem, ali ja sam tamo naučio da djeca i ljudi s invaliditetom i intelektualnim teškoćama nisu slabiji dio društva. Oni možda imaju veće potrebe, ali mene osobno oni su učinili boljim čovjekom. Mislim da će istom takvom učiniti i zajednicu ako se ta zajednica pobrine za osobe s invaliditetom. Oni su za mene svjetlo ovog svijeta i hvala im što postoje – poručio je Robert.
Krešimirov rad s djecom započeo je provedbom projekta “Igraj se sa mnom”, ali nastavio se i po njegovu završetku. On je cijelu godinu volontirao u dvosatnim igraonicama koje su svake subote održavane u prostorijama udruge Plavi cvijet. Riječ je o mladoj udruzi koja radi na podršci, pomoći i senzibilizaciji prema djeci i osobama s poteškoćama šireg autističnog spektra i srodnih razvojnih poremećaja, kojoj je pomoć itekako potrebna.
Svojim stručnim radom i pozitivnim odnosom Krešo je doprinosio napretku korisnika i omogućavao roditeljima trenutke predaha za vrijeme dok se klinci nalaze u igraonici.
– S obzirom na to da i inače radim s djecom s poteškoćama u razvoju, iz udruge Plavi cvijet su me kontaktirali i zamolili za suradnju. Rado sam se odazvao i planiram nastaviti i dalje – kaže Krešimir.
Sadržaj igraonica bio je prilagođen potrebama djece.
– Volontiranje me ispunjava, volim pomagati slabijima i osobama koje su u potrebi, osobito djeci. Iskoristio bih ovu priliku da spomenem i trojicu kolega koji su cijelo vrijeme volontirali zajedno sa mnom, to su Stjepan Lovrić, Gabrijel Mandić i Kristijan Šimić. Pozivam i sve ostale ljude koji imaju volju volontirati da se jave u udrugu, svatko tko želi pomoći je dobrodošao – istaknuo je Krešimir. Za Roberta i Krešimira volontiranje nije obveza, nego privilegij. Oni su prepoznali mogućnosti i kvalitete osoba s invaliditetom i djece s posebnim potrebama i pokazali im kako se upornim radom, optimizmom i nadom u bolji život puno lakše nositi s bolešću.
Nagrada koja potiče
Grad Slavonski Brod jedini u Hrvatskoj svake godine dodjeljuje priznanja za poslodavce godine za osobe s invaliditetom i volonterski angažman pojedinaca. Riječ je o nagradi kojom se želi potaknuti udruge, građane i institucije da u svojoj sredini prepoznaju dobre i vrijedne ljude, a volontere i njihov dobrovoljni rad učiniti vidljivim na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Nagrade svakako nisu razlog zbog kojeg će netko odlučiti postati volonter, ali jesu znak da je njihov rad prepoznat i ujedno poticaj da tako nastave i dalje.
