Talijanska novinarka i spisateljica Francesca Borri donosi filmsku priču iz afganistanskog Dara-i-Sufa u kojemu djeca, ali i ljudi s diplomama, kopaju ugljen za tri dolara. Ovdje se nalazi više od 8000 rudnika. To su tuneli bez ikakve armature, iskopani dlijetom. I mrvljivi kao pijesak. U Dara-i-Sufu svaki trag vodi do ugljena. Svaki trag vodi pod zemlju: to je slijepa ulica, gledaš ravno, a na dnu je samo crna rupa. To je ipak Sizifov zadatak: spuštaš se, pa se penješ natrag, pa opet dolje, bez ikakve druge perspektive, dolje, i natrag, i dolje, i natrag, sa žutom kacigom i sandalama, na plus 40 ili minus 20 stupnjeva C. Za tri dolara dnevno. Svaki dan. Godinama. U skupini rudara s kojima razgovaram njih 56 ima diplomu. I svi su prije imali drugi posao. Prije sankcija. Ne prije talibana. Jedan je bio inženjer, drugi veterinar. Jedan kirurg. Ali njegov odjel je zatvoren. Zato što su Sjedinjene Države blokirale rezerve središnje banke ostavivši vladu u minusu. I blokirale cijeli bankarski sustav da se spriječi ulazak novca iz inozemstva.