Ovogodišnji Dani sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine završavaju se danas kada se prigodnim programom građani prisjećaju stradanja u logoru Velepromet i ubojstva na Ovčari. Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Danijel Rehak rekao je kako je kroz logor Velepromet, od rujna 1991. pa do travnja 1992. godine prošlo oko 10 tisuća građana.
Kazao je i kako su neki građani u tome logoru biti zatočeno po par dana dok su drugi tu proveli tjedne.
- U logoru Velepromet je više od 700 ljudi brutalno ubijeno, a dio njih se i danas nalazi na popisu nestalih. Odgovornima za počinjene zločine u Veleprometu se ne sudi i ne samo to nego se po tom pitanju ne radi ništa. Dođemo ovdje svakoga 20. studenoga, položimo vijenac, pričamo o tome i obilježimo stradanje i sve se zaboravi. Kao da nije u interesu da se priča o strahotama koje su branitelji i civili ovdje doživjeli, rekao je Rehak dodajući kako se ministarstvo i DORH moraju više angažirati po tom pitanju.
U organizaciji Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata održan je deseti po redu mimohod pod nazivom „Vi ste naš ponos – mi smo Vaša snaga“. Mimohod je krenuo s memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata te se završio na Ovčari gdje su položeni vijenci.
Predsjednica udruge Sandra Rapčak kazala je kako su prije deset godina članovi udruge na ovaj način željeli povezati dvije najveće masovne grobnice, onu na Memorijalnom groblju i masovnu grobnicu na Ovčari.
- U Hrvatskoj je oko 7.500 djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. Danas, 26 godina poslije stradanja Vukovara, mi djeca poginulih i nestalih ukazujemo na problem našeg zapošljavanja i osiguravanja egzistencije. Na papiru je sve dobro posloženo i djeca poginulih i nestalih branitelja imaju određena prava dok se školuju. Sa završetkom škole gube ta prava, a do posla teško dolazimo jer institucije uvijek pronalaze rupe u zakonu, rekla je Rapčak.
I Željko Živalj (28) iz Sinja jedan je brojnih koji su odrastali bez roditelja. Željko je imao svega 2,5 godine kada je njegov otac poginuo.
- Majka se trudila da imam što treba u životu i imao sam. Ipak, nedostatak oca se ne može nadoknaditi nikako, a bilo je sve teže kako sam rastao, kaže Živalj koji danas radi kao konobar.
I on kaže kako Zakon, kada je u pitanju zapošljavanje djece poginulih u nestalih hrvatskih branitelja, sve dobro kaže ali da se to ne provodi u praksi. Plan mu je da ostane živjeti i raditi u Hrvatskoj ali i da će, ako bude morao, i on trbuhom za kruhom.
Ovogodišnji Dani sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine završiti će novinarsko-književnim skupom pod nazivom Grad – to ste Vi koji se održava u spomen na Sinišu Glavaševića.
Zašto u ovoj državi mora biti netko privilegiraniji od drugih.Djeca branitelja,pa srpska nacionalna manjina.Čast svakome ali jednaka prava svakome.Ostali su bez roditelja,država je uz mirovine,stambeno zbrinjavanje i šta sve ne se već ajmo reć pobrinula iako se život nemože nadomiriti.Ali opet neka budu realni da im je roditelj živ pitanje dali bi imao posao a kamoli plaću.Mirovine su oko 1000 eura i više tko danas ima tu plaću.