U četvrtak su proslavili svoju najtužniju godišnjicu braka. A trebala im je biti najsretnija u životu jer su bili samo korak do ispunjenja višegodišnjeg sna: da imaju svoje dijete.
– Dobili smo dopis Centra za socijalnu skrb u kojem nas obavještavaju da moraju postupiti prema preporuci Ministarstva socijalne politike i dijete koje nas je već zvalo "mama" i "tata" dati na posvojenje drugoj obitelji jer oni su već prije posvojili njegovu biološku sestru – shrvano nam kazuje Zadranin, koji je sa svojom suprugom svojedobno planirao četvero djece, ali im se sreća nije osmjehnula.
Noćna mora
Prije četiri godine krenuli su posvojiti dijete. Prvih 4-5 mjeseci gotovo svakodnevno odlazili su u Centar na razne psihosocijalne obrade, ispunjavali obrasce i davali podatke, da bi za godinu dana ishodili rješenje o podobnosti za posvajanje. Godinu dana slali su molbe u svih 80-ak centara.
– Puni želje, stalno smo zvali, a u većini centara bili su osorni, govorili: "Nemamo ništa, nemojte zvati, zvat ćemo mi vas." Moraš moliti za dijete, dok ih toliko čami po domovima! – kaže.
Shvatili su da im se valja fokusirati na veće centre jer, kaže, u Labinu, Pločama i sl. rijetko se nađe dijete za posvajanje. A onda su ih u ožujku ove godine nazvali iz jednog centra – baš onog gdje su, kaže, bili najpristojniji i uvijek ih saslušali. Imali su dijete koje će uskoro pravno biti spremno za posvojenje, a zadarski par jedan je od tri moguća posvojiteljska, prema njihovoj prosudbi. Uzbuđeni su se uputili u Centar u unutrašnjosti.
– Malenom su rekli da mu dolaze mama i tata. Zatrčao nam se u susret, na prvu nas je osvojio – priča nam, dok mu se grlo počinje stezati.
– Dolazili smo nekoliko puta, prespavali bismo u gradu petak i subotu, po cijele dane bili s njim. Mene je isprva malo više volio jer okružen je bio tetama i... vjerojatno... – slomio se i zaplakao 40-godišnjak dok se prisjećao kratkotrajne sreće. To je to, potvrdili su im, i počeli su prikupljati dodatne dokumente: potvrde o nekažnjavanju, imovini, prihodima, da nisu tražili socijalnu pomoć, da im nikad nije oduzeta roditeljska skrb... Složili su se da mališan zadrži svoje ime, da će nositi njihovo prezime... Sredinom svibnja napisat će se rješenje, odaslati i u Zadar i možete ga voditi kući, rečeno im je. Bili su presretni! Kupovali su mu igračke, sređivali sobu. A onda je uslijedio poziv iz Centra.
– Zbog jakog pritiska iz Ministarstva zaustavlja se postupak, rekli su nam – nastavlja priču koja se pretvorila u noćnu moru jer malenog više nisu mogli viđati.
– Oni ne shvaćaju što su nam napravili! Ostali smo bez sina! Krivim Jasnu Ćurković-Kelavu, pomoćnicu ministrice, jer ona se uplela davši informaciju drugim posvojiteljima da njihovo dijete ima brata. Zbog toga smo podnijeli kaznenu prijavu DORH-u. A dijete ima još dvije sestre, koje su prve posvojene! – ogorčen je.
Kontaktirali smo i s drugom obitelji koja, poručili su, ne želi izlaziti više u javnost. Pa i ne iznenađuje kad će, po svemu sudeći, dobiti dijete koje se trude posvojiti godinu i pol dana, dakle i prije no što je zadarskoj obitelji rečeno za dijete. I oni su prošli mukotrpan put posvajanja, a u svibnju su u Jutarnjem listu iznijeli svoju ispovijed, šokirani što je centar ignorirao njihova nastojanja i odlučio da nema potrebe da biološki brat i sestra žive zajedno, procijenivši da je važnije da što više posvojitelja dobije dijete. Centar nije reagirao ni na dvije preporuke Ministarstva socijalne politike, pa se ta obitelj žalila u ime svog djeteta, biološke sestre dječačića. Najgore je što je dječačić zbog svega ostao u domu, sada već dva mjeseca dulje nakon što mu je objašnjeno da odlazi kući, mami i tati. A svatko tko je vidio tugu djeteta koje makar samo jedno poslijepodne čeka mamu ili tatu u vrtićkom dežurstvu može zamisliti koliko beskrajno traju dva mjeseca u maloj glavici i srcu.
Osjetljiv slučaj
Ravnateljica Centra za socijalnu skrb o svemu nije željela govoriti, obrazloživši to osjetljivošću slučaja.
Prozvana Jasna Ćurković-Kelava ne krije žaljenje zbog zadarske obitelji i ne zamjera im što je optužuju.
– Oni su, nažalost, kolateralne žrtve upitnog postupanja nadležnog centra za socijalnu skrb – kaže Kelava. Navodi da je dječačić nekoliko godina proveo u domu, kao i prethodno dvije mu sestre koje su posvojene zajedno, a potom i treća sestrica. Par koji ima najmlađu curicu, u razgovoru s centrom o obiteljskoj anamnezi, uobičajenom pri posvojenju, informiran je da postoji i dječak, najmlađi od njih četvero, i odlučili su i njega posvojiti kako bi bili zajedno, što je važno kad je riječ o dobrobiti djeteta. Kad su stekli dojam da ih se u centru eskivira, obratili su se Ministarstvu, na što je ono u ožujku poslalo Centru preporuku da se braća i sestre posvajaju zajedno gdje god je to moguće.
– Unatoč tome, Centar je dijete dao drugim posvojiteljima, koji su, međutim, od djeteta odustali. Ministarstvo je slalo potom i drugu preporuku, na koju se Centar ponovno oglušio. Izabrali su zadarske posvojitelje i dopustili da se druže s djetetom. Drugi se par na to žalio i postupak je vraćen na početak. Konvencije će se novom regulativom pretočiti u praksu kako bi se pri posvajanju prije svega gledalo da braća i sestre budu posvojeni zajedno. No, o odgovornosti i pogrešnoj procjeni, koja je obilježila tri života, zasad nitko ne govori.
"A svatko tko je vidio tugu djeteta koje makar samo jedno poslijepodne čeka mamu ili tatu u vrtićkom dežurstvu može zamisliti koliko beskrajno traju dva mjeseca u maloj glavici i srcu." ova me rečenica uništila. na stranu sve, idealno bii bilo da dijete odrasta uz sestru. ali nakon svega što su ovo dvoje nesuđenih roditelja i to dijete prošli - ovo je masakriranje. bravo ministarstvo, glavno da se poštuje procedura. zanemarite to što apsolutno NIŠTA u ovoj državi ne slijedi propisanu proceduru, glavno da je gđa. Kelava moralni svjetionik u ovoj agoniji i mesariji.