Jedanaestogodišnjak iz Zagreba, nazovimo ga Josip, trebao bi pohađati 4. razred osnovne škole, ali od početka školske godine nije ni dana proveo na nastavi. Dane provodi igrajući se na kompjutoru, trenira nogomet i tenis ili se s ocem vozi dok ovaj obavlja svoj terenski posao.
Puklo poslije praznika
Socijalna služba za to zna, ali ne poduzima ništa i ne zna kako razriješiti pat-poziciju jer odluka suda ne može se provesti bez fizičkih i psihičkih posljedica za dijete. Josipov otac M. N. obratio nam se jer je, kaže, i sam nemoćan. Josip je dodijeljen majci na skrb, ali k njoj se u Zagorje, gdje je upisan u školu, ne želi vratiti od lipnja, kada je bio na ljetnim praznicima kod oca u prigradskom zagrebačkom naselju.
– Nagovarao sam ga i uvjeravao da se vrati. Dvaput sam ga vozio u Zagorje, kamo se bivša supruga preselila i gdje je on upisan u školu. Jednom mi je na semaforu istrčao iz auta, drugi je put u naletu bijesa počeo lupati po autu, pa sam odustao. Meni je lakše da on bude kod majke, ali ne mogu ga nasilu gurati, i nakon što me moli da ostane sa mnom i bratom te mi prijeti da će se ubiti ako mora tamo. Ili da će pobjeći. Šta ako mu se stvarno nešto dogodi, ja mogu samo štrik oko vrata – govori M. N. ne libeći se pred Josipom, koji je sjedio do njega.
Da stvar bude gora, nastavlja, Centar za socijalnu skrb iz nadležnog zagorskog grada protiv njega je podnio kaznenu prijavu zbog zadržavanja djeteta.
K majci ne želi, navodi M. N., jer ga tuče, govori ružno o tati i brani mu da s njim razgovara na telefon, a škola u koju je upisan ima ukupno 14 đaka nižih razreda, dok je ova u koju bi htio, a ne može, puna djece.
Iz opsežne dokumentacije koju nam je M. N. pokazao, a koja govori o teško poremećenim obiteljskim odnosima, vidljivo je da je Josip sa starijim bratom i u ljeto 2012. bježao od majke, kada je pokušana i ovrha pravomoćne presude, odnosno predaja dječaka majci, što zbog njegova izrazitog otpora nije provedeno. Stručni tim tada je zaključio da bi, s obzirom na osobnost i odgojni pristup majke, dugoročno bilo u Josipovu interesu da nastavi živjeti s majkom.
“Međutim, respektirajući činjenicu da je opetovano izražavao želju i potrebu da nastavi živjeti s ocem i bratom, što je i pokazao odlaskom k ocu i odbijanjem da se vrati majci, smatramo kako je u trenutnim okolnostima radi stabilnosti i psihičkog razvoja djeteta nemoguće ići protivno volji djeteta”, stoji u zaključku tima sastavljenog od socijalne radnice i psihologinje iz centra s područja na kojem živi otac. Nakon toga M. N. je tražio privremenu mjeru kako bi Josip mogao ostati živjeti s njim, ali sud je to sada u studenom odbio.
Pravda je spora
Josipova majka tvrdi da njezin bivši suprug manipulira djetetom i sustavno pred njim blati majku uvjeravajući ga kako je loša.
– Nanosi djetetu bol i ne znajući to. Dovela sam mu dijete na praznike, Josip je bio sretan jer nakon toga idemo na more, ali on mi ga nije vratio i Josip sada odbija vratiti se k meni. Preuzeo je očeve stavove. Kod oca ne piše zadaću, ne pere zube, jede sendviče i po cijeli dan visi na laptopu ili ga vodi po birtijama, pa nije čudo da je kod tate ljepše! A je li vam pričao kako me tukao pred djetetom?
Sve to čini da mi se osveti, razvedeni smo pet godina, ali ovako je stalno prisutan u mom životu, eto, samo što me ne udara, ostalo je sve isto – rekla nam je Josipova majka J. L. dodajući da se za dijete bori samo pravnim putem te da je pravda spora ali dostižna. Za Josipa, rekli bismo, i vrlo, vrlo upitna.
Jako žalosno i jako tužno,za dijete pogotovo.Naravno da nije sve crno ni bijelo,istina je uvijek u sredini,ali ovo samo dokazuje kako posao koji rade ljudi po "babi i stričevima"nije baš za svakoga.Očito je da ovdje netko nema pojma što radi i kako,a u međuvremenu pati jadno dijete i svi oko njega.