Portugal je zasigurno zemlja u kojoj se najviše isplati živjeti na zapadu Europe. Glavni grad Lisabon jedan je od najfascinantnijih i najpodcjenjenih europskih gradova, piše na jednom od brojnih sajtova koji organiziraju odlazak u Portugal na kraće ili dulje razdoblje. U tu državu na Pirinejskom poluotoku odlaze živjeti Talijani, posebno oni u mirovini, ali i mladi, Francuzi, Britanci, Nijemci… Prije samo pet godina Portugal je bio među državama “osuđenima” na propast, bio je na razini “smeća” za rejting-agencije, a danas je postao privlačan ne samo za život već i za ulaganja.
Prošle se godine više ljudi doselilo nego što ih je napustilo zemlju, zahvaljujući najvećem gospodarskom rastu u posljednjih 20 godina. Ne privlači samo to što umirovljenici koji se iz EU odluče preseliti u Portugal deset godina ne moraju plaćati nikakav porez, već porez ne moraju plaćati ni oni koji rade u tehnološkom sektoru. Istina, broj stanovnika u padu je od 2007. Oko 21 posto od 10,3 milijuna stanovnika starije je od 65 godina i po tome je Portugal četvrti u EU. Jedan od prioriteta vlade lijevog centra socijalističkog premijera Antónia Luísa Santosa da Coste od dolaska na vlast 2015. bio je privući mlade. Prošle se godine u Portugal doselilo 36.639 ljudi, najviše od 2012., a napustile su ga 31.753 osobe. Populacija stranaca u Portugalu porasla je 2017. na 421.711 u odnosu na 397.731 godinu dana ranije. Većina migranata stiže iz Brazila, Zelenortskog Otočja, Ukrajine, ali iz zemalja EU.
Portugal je zemlja s najviše kilometara autocesta po glavi stanovnika u Europi. Dakle, ima 3087 km na 10,3 milijuna stanovnika. Hrvatska, primjerice, ima 1288 km autocesta i poluautocesta s naplatom na 4,3 milijuna stanovnika. U Portugalu ima 580 automobila na tisuću stanovnika (Hrvatska 380 automobila). Inače najviše automobila po glavi stanovnika ima Italija (616 na tisuću), pa Njemačka (548 na tisuću).
Osim što na portugalskoj cestovnoj mreži mogu pozavidjeti najrazvijenije zemlje, postoji i zdravstveni sustav u stalnom rastu, telekomunikacijska je mreža na visokoj razini, kao i javni promet.
U svibnju 2011. portugalska je vlada zatražila pomoć Europske unije koja je odobrila 78 milijardi eura kako bi se zaustavila propast države. Državni deficit 2011. iznosio je 11 posto BDP-a, a 2017. iznosio je dva posto. Trojka (Europska komisija, Europska banka i MMF) od vlade u Lisabonu, kada je odobrena pomoć Portugalu, zatražila je štednju i druge mjere. Broj tjednih radnih sati povećan je na 40 sati, ukinuto je pet blagdana, smanjene su plaće i mirovine državnih službenika. Potrošnja je, dakako, pala, ali već 2015. zabilježen je porast BDP-a od 1,6 posto. Od oko 30 milijardi eura dobivenih od MMF-a polovica iznosa vraćena je prije roka. Premijer Costa najavio je da će radni tjedan biti vraćen na 35 sati te kako će se vratiti i suspendirani blagdani, a plaće državnih službenika počele su rasti. Počela je rasti i potrošnja, 2017. za 2,3 posto, BDP je lani porastao za 2,7 posto, a porasla je i zaposlenost za 3,2 posto.
“Moramo biti odgovorni. Ne možemo napraviti sve što nam je na umu. Europa je zajednica i pravila se moraju poštovati”, kaže Costa koji je provodio preporuke Trojke premda Portugal nije bio pod povjerenstvom. Portugal je poslije četiri godine krize izašao iz programa pomoći. Costina vlada povisila je minimalnu plaću na nešto manje od 600 eura.
Zapravo, socijalistički premijer António Costa uvijek je osuđivao politiku štednje, koja je po njegovu mišljenju, kako piše i Financial Times, izazvala “neodrživu razinu siromaštva i val emigracije, ali je uvijek smatrao da su rezovi u potrošnji kompatibilni s dolaskom do fiskalnih ciljeva EU”. S jedne strane retorika protiv rezova, a s druge provođenje štednje. Osuđivala se štednja, ali se provodila. Zapravo, primijenjeno je na državnoj razini ono što bi trebala činiti svaka obitelj, odnosno štedjeti ako je prezadužena umjesto dalje se zaduživati u nadi da će kad-tad vratiti dugove. Taj kad-tad uvijek se pretvara u nikad, a onda cijenu roditeljske prezaduženosti plaćaju djeca. Dakako, samo štednja ne donosi razvitak, ali omogućava da se novac ušteđen na jednoj strani uloži na drugu. Lisabon je, kao što se voli kazati u Bruxellesu, “napisao domaću zadaću”.
Dokaz tomu je i portugalski prijedlog državnog proračuna za 2019. Ministar financija Màrio Centeno kazao je kako “nema mjesta rješenjima koja izgledaju jednostavna ili populistička”. No činjenica da je Portugal slijedio, više-manje, savjete iz Bruxellesa i Frankfurta dala mu je političkog kredita u Bruxellesu, ali i ekonomskog kod banaka i rejting-agencija. Portugal sada ima i ekonomski rast koji daje zraka njegovom proračunu. Financial Times naglašava i da je turizam, stup portugalske ekonomije, pridonio rastu. Jer, turistička industrija nisu samo noćenja, već sve ostalo vezano za dolazak ljudi koji troše ne samo na hranu, već i na prijevoz, odjeću i obuću, stanove itd. Jedan primjer, koji navodi portal Politico, povećanje je ulaganja iz Velike Britanije u Portugal sa 140 milijuna eura 2016. na 750 milijuna eura 2017.
Portugal je snizio PDV u turizmu s 23 na 13 posto. Smanjen je i porez tvrtkama na 21 posto. A i to što je omogućeno umirovljenicima iz EU da, ako žive najmanje šest mjeseci i jedan dan u Portugalu, ne moraju plaćati porez na mirovinu koju im šalju mirovinska osiguranja iz Njemačke, Italije, Francuske… Što je to značilo za Portugal? Ti doseljeni umirovljenici povećali su potrošnju, i to ne samo na hranu, odnosno primarnu potrošnju, već su se počeli graditi novi stanovi, novi hoteli, širiti trgovine, povećan je javni promet… Ekonomski kotač se zavrtio. To je omogućilo i da se povećaju minimalne plaća Portugalaca.
Ima i onih koji su Lisabon počeli nazivati novim Berlinom jer se počelo doseljavati u Portugal kao nekada u Njemačku. I to prije svega zato što Lisabon privlači i mlade talente iz cijele Europe, jer ima niske cijene u odnosu na njemačke, ali i odlične usluge. Portugal je mnogo uložio u tehnološku industriju i privukao mlade s idejama. No Portugal privlači i izvaneuropske građane pod uvjetom da ulažu. Tko uloži najmanje milijun eura, kupi nekretninu za 500.000 i stvori najmanje 10 radnih mjesta, dobiva portugalsku, dakle europsku putovnicu.
Državna tajnica za modernizaciju Graça Fonseca (47) dala je najviše prijedloga za privlačenje stranih ulaganja. Među ljudima koje je portugalska vlada izabrala da bi se Lisabon pretvorio u veliki europski tehnološki centar je i Nijemac Simon Schäfer koji je godinama u Berlinu radio na stvaranju inkubatora za tehnološke startupe. Njegov ured nalazi se u zgradi portugalskog ministarstva ekonomije, što pokazuje koliko je vladi stalo da se država obnovi, modernizira… Zgrada u kojoj će nastajati novi startup ima 12.000 četvornih metara u lisabonskoj četvrti Beato, a Schäferova zadaća je da nagovori velika tehnološke tvrtke da se presele u Lisabon. Google, Zalando, Volkswagen i Mercedes najavili su otvaranje ili već otvorili (Mercedes od svibnja 2018., primjerice) centre za digitalni razvitak u Lisabonu.
Talijanski umirovljenik Matteo Gabellieri (vratimo se pitanju zašto se u Portugal doseljavaju umirovljenici) kaže da stan od 80 kvadrata plaća samo 400 eura, u kafiću je kava 60 centi, a lijekove koje bi u Italiji plaćao 40 eura ovdje plaća samo šest eura.
Pogledajte video: Misteriozni ljudi - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva…
Svi u pirtugal, a narocito Silvije Tomasevic , koji zivi jako lijepo na grbaci ZAOSTALE I SIROTINJSKE HRVATSKE....