Prošle su dvije godine kako je kod nas održano prvo Canicross okupljanje, a disciplina u kojoj zajedno trče ljudi i psi ima sve više poklonika. A sve je počelo nakon utrke Popišanac trail, na kojoj su 2018. sudjelovale Mateja Tuščić i Irena Smojver koje su i zaslužne za širenje priče o canicrossu.
– Prva utrka sa psima održana je kod nas još 2015., ali nije sve nekako zaživjelo. Puno ljudi trči sa psima i zapravo ne zna da to ima posebni naziv, da je posebna disciplina u kojoj se mogu i natjecati. Pas je elastičnim povodcem privezan za pojas koji trkač ima oko struka. Bitno je da pas pritom ima odgovarajuću ormu ili oprsnicu kako mu ne bi ograničavala prirodno kretanje i disanje. Ova disciplina razvila se iz izvansezonskih treninga pasa koji se bave zimskim sportovima (skijoring, vuča zaprega), a prvo prvenstvo održalo se prije 20 godina u Europi – kaže Mateja Tuščić, predsjednica Kluba za trčanje i planinarenje sa psima Canicross Croatia.
Nema dobne granice
Klub je osnovan 2019., a već iste godine održana je 1. canicross Croatia trail liga. Trčalo se po kategorijama, a nakon deset kola imali su i pobjednike. Pokrenuli su Facebook-stranicu koja je promovirala rad kluba, treninge, canicross okupljanja i planinarenja.
– Sudjelovanje na okupljanjima besplatno je, samo se trebate pojaviti sa psom, bilo da je riječ o vašem psu ili ste odlučili povesti nekog koji traži dom. Svi koji su na okupljanja vodili pse s privremenih smještaja činili su dobro djelo – psa su izveli u okolinu u kojoj nije bio i gdje se družio s puno drugih pasa i ljudi. Tako su mu povećavali i šansu za udomljenje jer možda baš tada zapne za oko nekom od šetača ili prolaznika – ističe Mateja te dodaje da psi za udomljavanje imaju marame s natpisom “Traži dom”. Pse koji traže dom u šetnje je na okupljanjima vodila i Arijana Milanko.
– Vodila sam kujicu Laru iz udruge Anđeo Roky, a išla sam jer je to i meni bila dobra prilika za šetnju po različitim mjestima na kojima nisam bila. Obišli smo Dotrščinu, branu Jazbina, potok Črnomerec, šumu iza Trajbara u Zaprešiću, Sesvetsku šumu, Ponikve, jezera oteretnog kanala Sava Odra – kaže Arijana. A Mateja dodaje kako su sudjelovale udruge Sehaliah, S-PAS, Indigo, zatim azil “Dumovec” te volonteri Nina Balaško i Antonio Samac.
Na svakom canicross okupljanju postoje tri grupe – šetači, početnici i napredni trkači. I psi su podijeljeni u grupe. Na canicross mogu već i štenci od četiri, pet mjeseci, no neće trčati, ali ni šetati kilometrima. Za ljude nema dobne granice, djeca mogu sa psima šetati u pratnji roditelja ili uz osposobljenog vodiča.
– U našoj početničkoj grupi je 57-godišnja Darija Šurina. Nikad se nije bavila sportom. Krenula je s kujicom Marlee na agility i morala je malo poraditi na sebi, da se ubrza – kaže Mateja.
Do sada su organizirali 20-ak okupljanja, a pred njima je novi cilj – popularizirati ovaj sport i dalje od Zagreba. Pa su tako odlučili ove godine krenuti na more, u Istru i Dalmaciju, no sve je zaustavila korona. Poremetila je korona i još jednu novost – vikend na otvorenom (Outdoor weekend).
– Želimo da ljudi sa svojim psima kvalitetno provode vrijeme, da se rekreiraju i uz to nešto nauče – objašnjava Mateja.
Zbog zabrana okupljanja vikend na Bjelolasici održan je tek u svibnju, a osim boravka u prirodi naučili su kako spriječiti ozljede kod pasa i zašto je i njima, baš kao i ljudima, nužno zagrijavanje prije treninga. Predavanje je održala Deana Basar, dr. vet. med. Sljedeći “outdoor weekend” bit će na Platku. Želja im je, kaže Mateja, promovirati pet friendly destinacije i iznajmljivačima pokazati da su psi odlični gosti.
Kao da kreću ispočetka
Ljeti ne organiziraju utrke i okupljanja, no kako su neke utrke morale biti otkazane, tako se i Moslavina trail u Podgariću održao tek u srpnju. Zagrepčanka Sandra Pavlović prvi put je sudjelovala, šetala je sa suprugom Anđelkom i njihove tri hrvatske ovčarke, Nalom, Berdom i Suzy.
– Krenuli smo samouvjereno na našu prvu trail utrku. Osam kilometara, pih, kaj je to za nas? A kad je krenulo, strmo gore, strmo dole... I onda ispred nas uzbrdica sa špagom pomoću koje se vučeš, penješ i nadaš se da ruke neće popustiti. Tri puta sam bila na rubu plača, mučnina, vrtoglavica. Uspjela sam, ali nisam sigurna da bih se voljela vratiti na ovu stazu. Društvo je bilo savršeno, organizacija odlična, staze super označene. Na kontrolnim točkama je bilo vode, Cedevite, limuna. I GSS je bio tu, zlu ne trebalo. Ali svejedno, što je meni ovo trebalo – kaže Sandra i dodaje: – I samo još nešto ekipi koja je ovo trčala sa psima: Vi ste manijaci, izvanzemaljci, mogu vam se samo duboko nakloniti.
Kaže Sandra kako je njihov tempo bio “laganini”, onako kako je odgovaralo i 15,5-godišnjoj Nali. Dok je njima trebalo četiri sata do vrha, ovi izvanzemaljci koji su trčali stigli su za sat vremena.
Prvi vikend u rujnu na rasporedu je Popišanac trail u Slatini. Mateja se nada da će ponovno i na treninge i okupljanja, jer čini joj se kao da sve kreće ispočetka. Puno je novih udomljenih pasa, a canicross okupljanja prilika su da se kvalitetno druže s drugim psima i vlasnicima.
