Ako ih još naučimo bacati parangale, onda smo naje…. Uskoro bi se, u ovo malo konoba što ih je ostalo, moglo čuti kako samo tuđi čovik piva, koji i ne zna što to veže dalmatinske ljude. Sve manje to znamo i mi, a i sve nas je manje, nas koji živimo u staroj gradskoj jezgri. Danju je još kako-tako, a popodne i noću ni žive duše nema…
Komentar je to jednog od rijetkih stanovnika koji je ostao stalno živjeti u zadarskoj staroj gradskoj jezgri i dokazuje da je u Dalmaciji izvan turističke sezone sve intenzivniji "sindrom gradova duhova", a nastavak njegova komentara bio je da je prava šteta, pa i za turiste, što pražnjenjem starih jezgri od fetivih Dalmatinaca gradovi ostaju i bez zajebantskog dalmatinskog duha. – Aj ne piz.. mi i ti s patetikom. Nije u šoldima sve? A ne, nije. Čim dobijem dobru cijenu za svoj stan, bižim i ja ća, punog droba i takuina – kaže.
Duhovitosti unatoč, sindrom gradova duhova koji živnu samo u sezoni Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku veliki je problem, jer time ostaju i bez identiteta. Danas u velikom broju stambenih zgrada u jednom portunu (ulazu) ima samo po jedan ili dva stanara, ostalo su apartmani, a u boljem slučaju uredi, koji barem danju odaju dojam da nije sve zamrlo. U apartmane su u dijelu gradova pretvoreni i stanovi, poslovni prostori, pa čak i garaže. U školama u centru gradova danas je višestruko manje razreda nego prije nekoliko desetljeća. Djece nema.
S druge strane, stranci su uvidjeli da je u Dalmaciji raj na zemlji. Prodali su u svojim državama stanove, kupili ih u nas i sa svojim mirovinama jeftinije, ležernije i ugodnije žive. No ni oni nisu oživjeli stare jezgre dalmatinskih gradova, napose u naša četiri najveća. Jer, i za stalno dođu kad zatopli, dive se kulturnim spomenicima i crkvama, slušaju orgulje… Još je više onih koji su kupili stanove za iznajmljivanje pa dobro i zarade. A stare jezgre pritom ostaju bez stanovnika. Ni blizu ih nema onoliko koliko ih je nekad živjelo, od desetak i više tisuća nekad do tisuću-dvije danas. Dalmacija je izvan sezone definitivno u snu. Je li i zamrla? Hoće li novi zakon, strategije gradova i turističkih zajednica koje najavljuju, promijeniti sve? Apartmanizaciji i betonizaciji diljem Jadrana očito će se stati na kraj, jer već su neki, poput Makarske, rekli stop novim dozvolama, prenamjenama stanova u apartmane, aparthotele, ali kako vratiti život i stanovnike u stare jezgre suživotom turista s Dalmatincima, ljudima čiji je mentalitet oduvijek bio dodatni adut turistima da se vrate? E, to je pravi izazov. Pa i obaveza.
VEZANI ČLANCI:
Početkom godine stupio je, naime, na snagu Zakon o turizmu prema kojem gradovi i općine imaju mogućnost samostalno donositi planove upravljanja destinacijom i ograničavati broj apartmana. Dubrovnik je tako nedavno najavio da će se nove dozvole za apartmane unutar dubrovačkih zidina uskoro prestati izdavati zbog prekapacitiranosti smještajnog kapaciteta unutar stare jezgre i da vjeruju da će se broj apartmana s vremenom smanjiti.
Što o rješavanju problema sindroma gradova duhova kažu političari i vodeći ljudi u dalmatinskim turističkim zajednicama? – Cilj je živ grad, a imamo jasnu strategiju i plan što i na koji način dalje – rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković u nedavnoj izjavi za Novu TV i objasnio da za dva mjeseca Grad više neće izdati nijednu dozvolu za apartman.
– Postigli smo jednu brojku koja je uistinu velika što se tiče smještajnog kapaciteta unutar stare jezgre. Grad Dubrovnik ima strategiju jačanja populacije u povijesnoj jezgri – kupujući nekretnine u povijesnoj jezgri i dodjeljujući ih mladim obiteljima do deset godina. I to je naš cilj i naša vizija – izjavio je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.
Zatražili smo mišljenje o ovoj temi i od gradonačelnika Zadra, Šibenika, Splita i vodećih ljudi tamošnjih turističkih zajednica.
– Turistička zajednica grada Splita sudjelovala je u procesu javnog savjetovanja o nacrtu novog Zakona o turizmu, kojim se predviđa obaveza turističkih zajednica da izrade planove upravljanja destinacijom u skladu s pravilnikom koji tek treba donijeti Ministarstvo turizma i sporta. U skladu s tim, Turistička zajednica grada Splita izradit će Plan upravljanja destinacijom prema propisanom pravilniku i uputiti ga na donošenje predstavničkom tijelu. Nakon usvajanja, Plan upravljanja destinacijom poslužit će kao ključni okvir za donošenje daljnjih odluka predstavničkih tijela o optimalnom broju, tipu i rasporedu smještajnih i ugostiteljskih objekata. U međuvremenu, provest će se sveobuhvatne analize i pripreme kako bi se osigurala izrada visokokvalitetnog Plana upravljanja destinacijom, koji će biti temelj za donošenje odluka u najboljem interesu građana Splita i promicanje održivog turističkog razvoja grada. Studija turističkog nosivog kapaciteta grada Splita, koju je Turistička zajednica grada Splita izradila u suradnji s Institutom za turizam Zagreb, prva u Hrvatskoj, i to prije zakonske obveze, svakako će biti jedan od temelja za donošenje takvih odluka – odgovorili su na naš upit iz Turističke zajednice Splita, najvećeg dalmatinskog grada.
Ured TZ-a grada Zadra pak ističe da se ponajprije želi stvoriti imidž Zadra kao grada za svakodnevni život, a ne samo kao destinaciju određenu za turizam, odnosno turističke posjete.
– Malo je vjerojatno da bi naša turistička industrija bila pozitivna i isplativa da Zadar nije sredina u kojoj se može ugodno živjeti. Pozitivan stav lokalnog stanovništva i opći napredak društva privlačni su faktori za potencijalne turiste i radit ćemo na tome da se ti potencijali iskoriste u što boljem i pozitivnijem svjetlu. Nakon što Ministarstvo turizma objavi sve potrebne pravilnike, u suradnji s gradskom upravom izradit će se pokazatelj održivosti i indeks turističke razvijenosti putem izrade analiza korištenja i turističke valorizacije prostora, prirodnih, društvenih i gospodarskih resursa, kulturne baštine te unapređenja uvjeta života lokalnog stanovništva i boravka turista u destinaciji. Shodno rezultatima, pristupit će se izradi plana upravljanja destinacijom koji će svakako biti odraz naše težnje da ponajprije imamo zadovoljne građane – istaknula je za Večernji list Iva Bencun, nova direktorica Turističke zajednice.
VEZANI ČLANCI:
U Šibeniku pak iz gradske uprave ističu: "Šibenska stara gradska jezgra specifično je konfigurirana, isprepletena uskim uličicama s višeetažnim objektima vrlo male tlocrtne površine, svega od 30 do 40 četvornih metara. Zbog promjena načina života i komfora kojem se teži, a istovremeno prometne nepristupačnosti objektima u povijesnim jezgrama, vlasnici ih često komercijaliziraju. Gotovo 90 posto nekretnina, i stanova i poslovnih prostora, u Šibeniku je u privatnom vlasništvu pa lokalna samouprava nema mnogo manevarskog prostora. Konkretna mjera koju smo poduzeli je zaštita suterenskog prostora na način da su u takvim objektima omogućene uslužne djelatnosti, bilo da su ugostiteljske ili obrtničke, no svakako ne apartmani. U suradnji s Gradskom četvrti Stari grad razmišljamo kako osuvremeniti pristup povijesnoj jezgri te riješiti probleme prometa u stajanju, prije svega domicilnog stanovništva, potom i turista. I naša podzemna garaža, odnosno tri etaže ispod zemlje rezultat su studije koja je pokazala da je gradnja jedne takve garaže prioritetni objekt. Imamo i daljnje planove, poput preseljenja objekta Vatrogasnog doma i iskorištavanje tog prostora za potrebe parkiranja. Šibenik je u sklopu strategije turističkog razvoja već prije ustanovio nedostatak hotelskih kapaciteta, što će se, vjerujemo, nadoknaditi projektom Batižele. Upravo je u tijeku međunarodni natječaj kojim se traži investitor na 22 hektara zemljišta na kojem je, među ostalim, predviđena gradnja dvaju luksuznih hotela. Po pitanju oživljavanja stare gradske jezgre, Grad realizira niz projekata poput 'Zelene tržnice' ili projekta 'Idemo do grada', koji upravo imaju intenciju privlačenja stanovništva u centar grada."
Gradonačelnik dodaje da je TZ grada Šibenika izradio "Strategiju održivog razvoja turizma u Šibeniku/Strategije razvoja regenerativnog turizma", koja dugoročno potiče suradnju destinacije i gosta na obostranu dobit. Također, Šibenik nije izmjestio, već čuva institucije koje se nalaze u centru grada – gradska i županijska uprava, osnovna i srednja škola, gradska knjižnica i sl.
– Nećemo ograničavati, već nastojimo sustavno olakšavati život našim građanima. Stare gradske jezgre dalmatinskih gradova ne mogu stanovnicima ponuditi komoditet suvremene svakodnevice, no taj "nedostatak" kompenziramo kreiranjem kulturnih i sličnih sadržaja te, koliko je to moguće, kontroliranom apartmanizacijom – istaknuo je šibenski gradonačelnik Željko Burić.
VEZANI ČLANCI:
A stanovnici starih gradskih jezgra s kojima smo razgovarali pak slikovito opisuju stanje.
– Ponekad je zimi više maški u kalama nego ljudi. Iako je i njih manje jer ih nema tko hraniti. Nekad si vidija koliko ljudi ima po štekatima usrid bila dana. Znaš ono, uru-dvi smo na poslu, a ostalo nam je marenda i kava na suncu po kafićima. Vidija si koliko ih tu živi i po tiramolima, koliko se robe suši, ali prije svega si gušta kad bi na svakom kantunu čuja graju, beštimje, a o mirisu šugova svih vrsta iz brojnih kužina da i ne pričamo. Već godinama je na zadarskom Poluotoku niz poslovnih prostora kojima su prozori prekriveni papirima na kojima šest miseci piše "preuređuje se" pa ih otvore kad dođe sezona. Dotad je sablasno prazno i zato isto ljudi idu ća. Čuja sam podatak da je prije pretvaranja stanova u apartmane i sveopće prodaje strancima ili našim bogatijim kontinentalcima na zadarskom Poluotoku živjelo 10.000 ljudi, a danas iljadu-dvi. Pa ni na pijacu na Poluotoku gotovo više niko ne dolazi. Više je ovih što lipe kazne za parking nego ponekad kupaca na pijaci zimi. A u gradu je nekad i liti i zimi sve vrvilo od života, smijalo se i plakalo, zaljubivljalo i svađalo, plesalo i pivalo – nostalgično nam je rekao jedan Zadranin s Poluotoka i istaknuo da se mnogim ljudima u staroj jezgri i ne da živjeti u ljetnim mjesecima s nesnosnim gužvama zbog turista, ne samo u kalama nego i u portunima u kojima su gotovo svi stanovi pretvoreni u apartmane.
– A nemamo ni di više izać u centru. Konoba-dvi za marendu, i to uglavnom do popodnevnih sati, i tek pokoji restoran šta radi cili dan – kaže nam. Malo je to za živost u "gradovima duhova" zimi.
A evo što kaže jedan od "preživjelih" ugostitelja u staroj gradskoj jezgri: "Pa i u onih misec i po dana adventa, koji je u novije vrime ka top priča, oni rijetki ugostitelji koji rade cilu godinu ostaju bez prometa. Jer, tamo di su kućice su i koncerti, pa u konobe i restorane i neće niko. Pa što ćemo nego zatvoriti. Ovi u misec i po s kućicama nešto i zarade i odu, a naša mista, koja bi trebala cilu godinu raditi, slobodno se mogu zatvoriti. Pa se ti pitaj što nema konoba, naše pisme u njima, trešete i briškule kad zapuše bura. I normalno je da ljudi odu ća iz gradskih jezgri kad u njima nema života. Bolje im je živit na periferiji di ima ljudi i di svi mogu gledat izloge u trgovačkim centrima."
– Evo, ja sam par godina radija i zimi. Sad nema ni čovika-dva zimi i uzeja sam godišnji. A ko bi ljudima i zamirija što ne dolaze. Ovdje na Poluotoku nema trgovačkih lanaca, ovdje se i plaća parking, a uostalom kad prodaju stan u centru, od tih novaca im ostane i za život plus stan na periferiji di sve imaju što ovdje nemaju. Osim onoga što nas krasi, dalmatinskog štimunga – otvoren je vlasnik jednog poznatog zadarskog ugostiteljskog objekta.
I on, a i drugi, na pitanje možemo li ih imenovati, zanimljivo, kažu: "Nemoj!" – Malo mi je što nemam gostiju pa mi triba da se i zamirim gradskoj vlasti – kazuju nam.
U Šibeniku nam pak poznanici koji su nekad živjeli u centru kažu kako njima uz parking veliki problem stvara položaj grada izvan stare jezgre.
– Kad sam se već zaje.. i proda stan prije svih ovih porasta cijena, onda sam još svatija i da mi se tlaka spustit doli do grada na kavu. Autom neću jer moram parking platit. Nekad je tu živilo možda i 6000 ljudi, a danas ako i 2000 – kaže naš Šibenčanin, uvjeren da će nažalost doći vrijeme kad će se iz dalmatinskih konoba u gradskim središtima prije čuti Marseljeza i polka, možda čak i rap, nego klapska pjesma. Jer, pomama stranaca za dalmatinskim nekretninama u centrima gradova traje i dalje, a to pokazuju i brojke, unatoč krizi i drastičnom porastu cijena nekretnina.
– Sada je u prosjeku na top lokacijama u centru Zadra i na Branimirovoj obali cijena četvornog metra 3000 eura, pa i puno više. U zadnjih sedam-osam godina porast cijena nekretnina bio je u dvoznamenkastom porastu, a ove su godine cijene povećane manje od deset posto. Oko osam posto. Tome pridonosi pad potražnje, koji je najviše primijećen kod stranaca, a to su kupci iz Njemačke i Austrije, pa i Engleske. Kod nas najviše kupuju Nijemci i Austrijanci i donedavno je svaki treći kupac ili zainteresirani bio stranac, a sad je to ipak oko 25 posto. Na stranom tržištu trenutačno je totalni krah, i to zbog povećanih bankarskih kamata. Najveći generator rasta potražnje i kupnje bila je inflacija, pa i rizična ulaganja. Ipak, i dalje stoji da je gotovo sve rizik osim ulaganja u nekretnine i tržište je i dalje aktivno – kazao nam je nedavno o potražnji za stanovima u gradskoj jezgri Zadra agent za nekretnine Zoran Marasović.
Slično je i u drugim gradovima u Dalmaciji i ako novi zakon, planovi i strategije ne rezultiraju uspjehom, "tuđi čovik stvarno nikad neće znati za čime duša pati"… Nije u šoldima sve, pa ni u nekretninama.
VIDEO Prosvjed ispred murala "Naša oluja ne prestaje" u Zadru
UVESTI POREZ NA NEKRETNINE!