Stan u mojoj zgradi godinama bio je prazan jer je vlasnik htio otvoriti umjetničku galeriju na opće protivljenje starosjedioca zgrade koji su u tome vidjeli priliv neadekvatnih posjetitelja (što god to značilo). Napokon, čovjek je odustao i uzbuđenje među stanarima bilo je osjetno kad je nova vlasnica krenula s obnovom.
Prvi znak problema bila je ceduljica o tajnom sastanku stanara s mog kata. U maniri trilera, našli smo se kako bi susjeda sablažnjeno objasnila da noćima ne spava zbog uređenja dvorišta (kojeg je nova vlasnica preuzela nakon što smo to godinama ignorirali), a pogotovo izbora biljke – čempresa (navodno samo prigodnog za groblja). Kulminiralo je peticijom protiv nove vlasnice nakon glasina da će stan iznajmljivati turistima. Jedini sam stanar koji nije potpisao peticiju jer, usprkos uvjeravanjima, nisam vidjela korelaciju između dolaska ISIS-a (objašnjeno mi je da su turisti samo paravan za terorizam) i kratkoročnog najma u centru grada.
Ali navodno je poznato da ekstremisti rentaju preko Airbnb-a svoje spavalačke ćelije. Moj ironični stav vjerujem da je doveo i do tajnog sastanka usmjerenog protiv mene. Svaki moj susjed će vam potvrditi da je oduševljen porastom broja turista u Zagrebu i povećanjem kulturne, zabavne i ugostiteljske ponude. Međutim, grčevito će se boriti protiv mogućnosti da netko u njihovoj zgradi tim turistima iznajmljuje stan ili da se u prizemlju otvori lokal.
U engleskom postoji izraz NIMBY (Not In My Backyard) koji opisuje ljude koji se generalno ne protive promjenama, međutim ne u njihovom dvorištu. Vlasnici dijele uvjerenje da posjedovanjem nekretnine dobivaju pravo na upravljanje područjem izvan svoje katastarske čestice. Žele imati bolji signal, ali ne dopuštaju gradnju stanice mobilne telefonije, a tek skloništa za beskućnike, ili, nedajbože, postrojenja za preradu otpada. Sklonost ezoteriji predstavlja tipičnu nesposobnost promišljanja svijeta i bježanja od realiteta. Solucija je očito vjerovati u tehnološko čudo koje će sve riješiti ili dovoljno konzistentno odgađanje katastrofe dok ne postane problem sljedećih generacija.
Većina je u principu za jednakost, ali baš ne žele one druge rase ili vjere u neposrednom susjedstvu. Slično kao relativna empatija za zaštitu rijetkih ptica nakon pročitanog teksta entuzijastičnog ljubitelja pernatih stvorenja. Smatramo da država o tome treba brinuti, ali ne bismo dali za to izravno niti jednu kunu iz vlastita džepa. Problem je što u forsiranju naših prava zaboravljamo na obaveze koje s tim pravima dolaze, zauzimajući stav da nas se ne tiče dok god svaka promjena, makar i pozitivna, nije baš u našem dvorištu. Čak i je Kafka, čovjek koji je proniknuo u bit funkcioniranja svijeta bolje nego bilo tko drugi, u svom dnevniku 2. kolovoza 1914. godine napisao:
“Njemačka objavila rat Rusiji. Plivanje poslijepodne”.
Cim uspijes probaviti cinjenicu da je prosjecan covjek budala, a da je pola jos gluplje od njega - bude ti lakse u zivotu i prestanes se opterecivati o tome kaj ko misli o tebi.