Dok sam nož povlačio udesno po njezinu vratu, čuo se vrlo tihi zvuk
koji je proizvodio nož u mojoj ruci sijekući kožu na njenu vratu – samo
je jedna rečenica iz stravičnog priznanja Slobodana Kovačevića, ubojice
četveročlane obitelji Čengić.
Tragovi na dušama
Kovačević je sa šestoricom sudionika, među kojima je i upravo izručeni
Damir Travica, ubio Dragu, Slobodana, Nevenku i Gorana Čengića.
Početkom 1991. godine Kovačević i Travica odlučili su se zbog pogibije
trojice svojih ratnih drugova osvetiti na posljednjim preostalim
Hrvatima u Šašićima, zaselku Ervenika pokraj Zadra.
Večernji list u ekskluzivnom je posjedu cjelokupne dokumentacije, koju
smo dobili od branitelja s Banovine, ispitivanje Kovačevića, Travice i
njihovih sudionika, kao i fotoelaborata očevida te službenih zabilješki
kapetana I. klase Dragomira Pećanca koji je vodio istragu o stravičnim
ubojstvima. Pećanac je ubojice pronašao samo dvadesetak dana nakon
ubojstva, što nije bilo posebno teško jer su svi u Erveniku znali tko
je ubijao njihove sumještane i palio kuće. Iz njegovih papira lako je
rekonstruirati događaje tog tragičnog 18. siječnja 1991. godine.
Priznanja ubojica počinju gotovo jednako – datuma ubojstva se sjećaju
samo po pogibiji svojih prijatelja – umorstvo nije ostavilo traga na
njihovim dušama. Pripiti su toga dana upali, čizmama razbijajući vrata,
u kuću Čengića i gotovo istog trenutka počeli pucati. Odmah su poginuli
Drago i Slobodan, pokosio ih je rafal iz četničkog kalašnjikova.
Nesretnici su imali sreće što su ih ubili prvi meci koje je ispalio
Dragan Kovačević. Odmah za njim u kuhinju, koja se nalazila tik do
ulaza u kuću, utrčao je Damir Travica pucajući iz skraćene lovačke
dvocijevke, u priznanju je naziva kratežom.
– Jesi li vidio kako sam je pogodio kratežom, držala je dijete u
rukama, tačno u čelenku – hvalio se nakon ubojstva Travica svojim
prijateljima. No, meci nisu ubili Nevenku Čengić i njezina malog
Gorana. Iako pogođena krupnom sačmom, žena je ostala stajati na nogama,
držeći dijete na rukama. Zbog toga ju je Kovačević odlučio dokrajčiti
nožem koji mu je darovao brat iz Zagreba.
– Samo ću je malo naklati – rekao je Kovačević i trznuo Nevenki nožem
preko vrata dok je Travica palio kuću pokušavajući tako prikriti
zlodjelo. Ipak, ni meci ni klanje nisu ubili Nevenku, uspjela je s još
živim djetetom pobjeći iz kuće.
– Eto ti kuje, uteče, nisi je ubio – vikao je Travica Kovačeviću kada
je shvatio da Nevenka bježi. Slobodan je potrčao za njom i nekoliko
trenutaka nakon toga ostatak bande začuo je rafal, Nevenkino
zapomaganje, Goranove povike “mama, mama!” i još jedan rafal.
– Kako je utekla, majku joj jebem, mislija sam da sam je prekla – rekao je Kovačević kada se vratio družini.
Sedmorka je nakon ubojstva produžila u zaselak Đakulivići namjeravajući
pobiti obitelj Pavla Đakulovića. Ispalili su im zolju u kuću, zapalili
staju i stoku, međutim, Đakulovići su na vrijeme pobjegli.
Pečeno meso
Zadovoljni obavljenim poslom ubojice su se vratili u dom Damira
Travice, na rakijicu ili dvije. Usput su samo primijetili miris
pečenoga mesa iz kuće Čengića. Zavjetovali su se na šutnju, začinjenu
prijetnjama sudionicima, no manje od mjesec dana nakon toga sve su
priznali.
Nakon šest godina Damir Travica predan hrvatskom Interpolu
Radovan Karadžić: Od zločina do pravde
Glavaš: Prije bih izabrao Haag, nego ovaj sud
Vučurević: Trebaju mi dati zahvalnicu jer sam spašavao hrvatske civile
Blagojeviću sedam godina zatvora za zločine u Srebrenici, trojica oslobođena
