Hoće li se i kada Crkva ispričati ženama zbog posljedica koje je za nebrojene žene donijela doktrina da je ženi “glava” muškarac kojem treba biti podložna i poslušna?
Nameće se to pitanje nakon osvrta doktora fundamentalne teologije Ivice Raguža u Glasu Koncila u kojem je, među ostalim, naveo da je danas žena u velikoj napasti neposlušnosti, da ne želi imati “glavu”, a “glava” je muškarac...
Sigurne kuće grade se za žene
Raguž piše da je grijeh ušao u svijet zbog ženske neposlušnosti koja se pokazuje u Martinu sindromu, aktivističkoj ženi bez poslušnosti, bez smiraja, i Magdaleninu sindromu, lijenoj ženi ugode i užitaka. No zbog propovijedi s oltara da je smisao ženina života da bude poslušna danas ocu, sutra mužu, da trpi i žrtvuje se jer je život patnja nebrojeno je mnogo žena živjelo život koji to nije. Prije samo pet-šest desetljeća roditelji su bez grižnje savjesti školovali sinove, a ne kćeri jer su kćeri stvorene da se udaju, da rađaju i služe svima oko sebe, roditeljima, muškarcu, pa njegovim roditeljima. Koliko su žene na ovim prostorima dobile psihičkih i fizičkih rana od muškaraca jer nisu bile dovoljno poslušne? Koliko ih je unesrećeno jer nisu bile kao Marta ili nisu imale nikog tko bi im rekao da imaju pravo reći “ne” toj poslušnosti i tragati za srećom u svom životu, a ne za žrtvom koja niže nove žrtve? Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić navela je da nema temelja za postupanje jer je članak objavljen u glasilu Katoličke crkve, a po zakonu se djelovanje u skladu s naukom vjerske zajednice, koje bi se moglo okarakterizirati kao diskriminacija, ne smatra diskriminacijom ako proizlazi iz vjerske doktrine.
– Uvaženi profesor teologije dr. Ivica Raguž ne govori ništa što nije, kad je o ženama riječ, dio crkvene doktrine i u 21. stoljeću. Da je u doktrini Katoličke crkve drukčije, mnoge bi se stvari promijenile ne samo u odnosu na shvaćanje uloge žene u društvu i obitelji, nego i u Crkvi u kojoj se ženi povjeravaju samo dužnosti koje znače služenje. Žena je u tom shvaćanju „drugotna“, ona je smetnja, ona je nevjerna, neposlušna, zavodnička, a muškarac je „glava“, stožerna figura. No takvo shvaćanje uloge i značenja žene nije samo u doktrini Katoličke crkve nego i u nepisanoj političkoj i društvenoj doktrini hrvatskoga društva. Jer, zašto treba donositi preporuke koliko žena treba biti na izbornim listama? Kod nas se grade sigurne kuće za žene, ali ne i za muškarce. Razlog je jednostavan: žena ne sluša, ne miruje, lijena je, traži ugodu i zadovoljstvo. Zaslužuje muškarčeve batine. I zašto ne uzviknuti: Živjelo hrvatsko društvo! Jer ono u cijelosti funkcionira po načelima Raguževe katoličke doktrine – kaže sociolog religije prof. dr. Ivan Markešić.
Ravnopravnost je u Ustavu
Njegov kolega prof. dr. Siniša Zrinščak ističe da je Raguževa teološka pozicija legitimna, ali nije jedina jer ima i drugih legitimnih pozicija unutar Katoličke crkve.
– Ne može se osporiti teologu da izriče i takve sudove, ali volio bih vidjeti teološku raspravu unutar Crkve i između Crkve i društva o položaju i ulozi žene u društvu i kakve su reperkusije takve teološke pozicije za društvo. Pitanje ravnopravnosti žena i muškaraca ustavna je norma, koja je daleko od ostvarenja na svim poljima – kaže Zrinščak. Iako Biblija ima i izvještaj da je Bog istodobno na svoju sliku stvorio muško i žensko, u svrhu obrane stavova o ženi, poput Raguževa, uzima se onaj da je Bog ženu stvorio od Adamova rebra. Ne treba očekivati, kaže Markešić, da će se u Crkvi, dok je na snazi ova doktrina, netko ispričavati zbog patnji koje su žene imale kroz povijest zbog shvaćanja da su neposlušnošću uzrok muškarčeva pada u grijeh. No očekivao je da će netko od suvremenih teologa učiniti iskorak...
>>Hrvatska po broju zastupnica tek 92. u svijetu
Ovo je kad se ateisti i heretici uhvate nauka.