Dvadeset i osam godina poslije, Hrvatska obilježava vukovarsku kalvariju s puno emocija, pijeteta, dostojanstva. Rijeke hodočasnika slijevaju se u Vukovar i koračaju u Koloni sjećanja, ostatak Hrvatske već danima u tišini pali svijeće uzduž ulica s Vukovarom u nazivu, oslikava nove i nove grafite i murale, organizira bakljade u počast Gradu heroju.
Vukovar je otvorena rana na tkivu Hrvatske i to protek vremena nikada neće promijeniti jer se uspomena na žrtvu ovoga grada već sada prenosi na nove generacije. U međuvremenu, dok hrvatska mladost iz Slavonije, pa tako i iz Vukovara odlazi na zapad, politike se natječu pokazati koja je Gradu heroju više dala, no ni to neće promijeniti osjećaj koji Hrvati čuvaju za Vukovar.
Premda neospornoj, gotovo opipljivoj kolektivnoj memoriji, ne treba nikakva legislativa, aktualna je Vlada upravo u javnu raspravu odaslala dugo najavljivani zakon kojim se planira Vukovar proglasiti mjestom posebnog domovinskog pijeteta, a cilj je tog zakona, kako je pojasnio ministar branitelja Tomo Medved, očuvanje uspomena i sjećanja na žrtvu Vukovara u Domovinskom ratu, ali i poticanje njegova razvoja u svim aspektima. Također, odlukom Vlade i Sabora iduće godine 18. studenoga, kada se obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i stradanje Škabrnje 1991., postat će novi državni blagdan te samim time i neradni dan.
O tome treba li taj novi blagdan, kao i posebni zakon, više Vukovaru ili Vladi, može se raspravljati. Ali ne na današnji dan. Pa, ipak, u javnom prostoru odvrtjela se rasprava potaknuta džambo-plakatima s natpisom “Normalno, ratovi su gotovi” koje je predsjednički kandidat Milanović montirao uzduž Trpinjske ceste, s čime se ne slaže kandidat Škoro koji je poručio kako nije normalno u Vukovaru prije obljetnice poručivati Vukovarcima da su ratovi gotovi, a ratno poglavlje zatvoreno dok se ne riješe otvorena pitanja s agresorom. Pogrešno, da pogrešnije biti ne može, ali, na sreću, visoka politika ondje stanuje samo jedan dan u godini. Domovinski rat bit će gotov kada to kažu Vukovarci.
