Jednog ću dana napisati autobiografiju, ali ne još. Sada ne stignem, a mislim kako će mi se još mnogo toga u životu dogoditi, pa je ne želim pisati dva puta – govori s osmijehom Kikelomo Okoli, 40-godišnja Nigerijka sa zagrebačkom adresom koja posljednjih sedam godina živi u hrvatskoj metropoli.
Pokrenula je cijeli niz humanitarnih projekata i radionica usmjerenih većinom na promoviranje afričke kulture i pomoć onima kojima je ona doista potrebna.
Na jelovnicima nema cijene
Neke od njih nabrojit ćemo u ovom tekstu, ali svakako je najpoznatija po svom Mama Veek’s Kitchenu, nekoj vrsti restorana tradicionalne afričke hrane koji je otvorila prije nešto više od četiri godine. Danas je to jedino mjesto u Zagrebu u kojem možete probati hranu koju kuha po originalnim afričkim receptima koje je učila od svoje bake, i to od namirnica koje joj dolaze iz njezine rodne Nigerije. Međutim, Mama Veek’s nije poznat ponajprije zato što u njemu možete jesti, nego iz jednog drugog razloga – svi koji žele tamo uvijek obrok mogu dobiti potpuno besplatno. U njezinoj kuhinji, jer kaže kako ne voli kad Mama Veek’s nazivaju restoranom, smještenoj u centru grada u Bakačevoj ulici odmah preko puta katedrale, dočekat će vas jelovnici na kojima – nema cijene.
– Darujem obroke gladnima i onima koji ne mogu platiti, a od onih koji mogu primam donacije. Nikada nikog nisam odbila, a jedino zamolim one koji dolaze da mi se najave ako mogu barem pola sata prije da stignem sve pripremiti – kazuje Okoli.
Ima, kaže, nekoliko stalnih posjetitelja koji si doista rijetko kada mogu sami priuštiti pojesti nešto pošteno „na žlicu“ pa navraćaju po nekoliko puta tjedno. Neki od njih, iako nemaju novca, ponude joj u zamjenu oprati suđe, pomoći joj donijeti namirnice ili obaviti kakav drugi poslić kako bi na neki način odužili.
– Nikada im ne dam da išta rade jer se ne trebaju osjećati da su išta dužni, ovdje mogu dolaziti jesti kada god hoće bez ikakvih pritisaka – odlučno kaže.
Osim onih koji si hranu doista ne mogu priuštiti navrate i gosti koji novca imaju, ponekada doista zato što žele probati afričke recepte, a ponekada kako bi se na neki način uvjerili da li sve doista funkcionira na bazi dobrovoljnih donacija.
– Uđu i uzmu jelovnik, pa ga tri puta okreću i traže cijene. Neki zatim odmah pitaju hoće li morati nešto platiti, pa im ja kažem da neće, ali ako žele neka ostave koliko mogu. Neki kako bi testirali je li sve doista tako se nakon što pojedu dignu i samo otiđu, kao da testiraju je l’ postoji neka kvaka u svemu. Kada vide da je nema, vrate se natrag nakon minutu-dvije, kao da ne vjeruju i onda s radošću ostave donacije koje variraju od 10 ili 20 pa sve do nekoliko stotina kuna – prepričava Okoli.
A čak ni taj novac koji dobije od donacija ne zadržava za sebe, nego njime planira graditi škole po Africi. U biti, nije da samo planira, nego je gradnja jedne upravo zahvaljujući nevjerojatnoj upornosti ove zagrebačke Nigerijke i započela krajem prošlog mjeseca. Škola koja će u svoje klupe moći primiti čak tisuću učenika bit će smještena u nigerijskoj prijestolnici Lagosu.
– To je grad u kojem sam odrasla, grad od 21 milijun ljudi u kojem čak petina djece nikada ne završi ni prva četiri razreda osnovne škole. Nije to zato što djecu škola ne zanima, nego zato što su uvjeti tako loši da u školama često nema ni struje pa čak ni stolaca ili stolova. Učenici sjede na zemljanom podu, a dosta obitelji ne mogu priuštiti djeci ni osnovni pribor poput bilježnica ili olovaka. Osim toga, škole nisu besplatne kao ovdje, nego se moraju i plaćati, pa su roditelji prisiljeni na izbor između toga da djeci priušte hranu ili školovanje, i onda uvijek prije otpadne škola. Zato će moja škola biti potpuno besplatna, a pokušat ćemo učenicima omogućiti i barem osnovni školski pribor – kaže Okoli.
Dio novca za školu trokatnicu prikupila je, kao što smo već spominjali, preko donacija koje dobri ljudi ostavljaju u njezinoj Mama Veek’s kuhinji koja djeluje u sklopu udruge Afrika u mom srcu koju je službeno pokrenula 2016. godine.
Kroz nju je željela povezati i osnažiti emigrante iz Afrike pa tako i dandanas često organizira brojne radionice i aktivnosti za njih, ali i za sve koji žele naučiti nešto više o afričkoj kulturi. Od tečajeva kuhanja, šivanja, plesa, sviranja tradicionalnih afričkih bubnjeva ili izrade afričkih frizura. U sklopu udruge nekoliko je puta bila u školama u predgrađima Lagosa gdje je djeci donosila školski pribor, ali i držala govor pred doslovce tisućama njih o tome koliko je edukacija važna.
Moja djeca obožavaju Zagreb
– Ja sam u školu prestala ići u drugom osnovne zbog niza životnih okolnosti i shvaćam koliko sam zbog toga propustila. Ne želim da se to ikome drugome dogodi – kazuje Okoli, koja priznaje kako cijelu školu nije mogla izgraditi samo od donacija. Dio je i ona sama financirala od svoje plaće, a dijelom su joj pomogli i roditelji.
Ako sve bude išlo prema planu, prvi učenici bi u klupe trebali sjesti do kraja iduće godine. Već je s državom i gradom riješila većinu potrebne papirologije, a idućih je mjeseci čekaju i razgovori s osobljem koje škola planira zaposliti. Obavljat će ih putem Zooma iz Zagreba.
U Lagos će otputovati nakon što sve bude gotovo, trenutno nema smisla da troši novac i putuje svakih nekoliko mjeseci jer radove tamo nadgledaju njezini roditelji i još neki dragi prijatelji. Nada se kako će moći ostati živjeti u Zagrebu jer su joj se i djeca, dvije kćeri i sin, naviknuli na grad te su oduševljeni Hrvatskom. Već su naučili i jezik.
Ako sve prođe onako kako je zamislila, plan joj je potom pokrenuti još neke projekte koji će biti usmjereni uglavnom na edukaciju afričkih mališana. Ali, kaže, ne želi trčati pred rudo. Do tada, ako želite kušati afričke recepte i istovremeno učiniti dobro djelo, slobodno se zaputite u njezinu kuhinju.
