Izjave i protuizjave o zaštićenom ribolovno-ekološkom pojasu između
Zagreba i Bruxellesa prvi su put zaoštrile odnose između Hrvatske i
Europske unije. Pritom je manje važno je li zaoštravanje, u kojem je
premijer Sanader prema Europi upotrijebio oštru retoriku kakvu dosad
apsolutno nismo čuli, samo posljedica izborne godine u Hrvatskoj ili
Bruxelles jednu bilješku proizvoljno naziva obvezujućim dokumentom.
Točno je da je Hrvatska zaštićeni pojas proglasila te da je u vrijeme
trajanja pregovora iz toga izuzela članice EU. Ali u međuvremenu su
susjedi na jadranskoj obali, Italija i Slovenija, svoj
ekološko-ribolovni pojas proglasili jednostrano i bez konzultacija s
Hrvatskom. Nakon najnovijih bruxelleskih upozorenja da Hrvatska ne
smije “jednostrano proglašavati zaštićeni pojas” postavlja se pitanje:
smije li zemlja članica EU nešto učiniti što zemlja kandidatkinja ne
smije? Je li riječ možda o onoj nemiloj latinskoj poslovici: “Quod
licet Iovi, non licet bovi”?
Hrvatski je premijer na to oštro odgovorio.
To je dosad najodlučniji stav Zagreba prema Bruxellesu. Premijerova
najava da će Vlada parlamentu predložiti dodatne točke za ostvarivanje
zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa ispravna je, prije svega zato što
je Hrvatska među tranzicijskim zemljama koja će uskoru postati članice
Europske unije, ali koja je i izrazito pomorska zemlja s tradicijom.
Svijest o pomorskoj orijentaciji suvremene Hrvatske duboko je prisutna
u najširim slojevima pučanstva. Kada bi odjednom postalo jasno da EU iz
bilo kojih razloga tu u svijesti duboko urezanu hrvatsku pomorsku i
ribolovnu orijentaciju na neki način sputava, onda bi se to moglo
negativno odraziti na ionako ne baš odviše snažnu podršku Hrvata
članstvu u Uniji.
Novonastala situacija istodobno je izazov i za hrvatsku diplomaciju.
Valja se prisjetiti da se hrvatski pristupni pregovori s Europskom
unijom još kreću u neželjenu društvu s Turskom. Poznato je da je Unija
duboko podijeljena u vezi s turskim članstvom, a to za položaj Zagreba
nije dobro. U domaćoj javnosti nerijetko vlada mišljenje da će Hrvatska
članstvom u Uniji dospjeti u društvo moćnih i snažnijih država, koje
imaju znatno jača gospodarstva i svoje neumoljive gospodarske interese
prema Hrvatskoj.
Često vlada mišljenje da će u tom društvu jakih Zagrebu preostati još
jedino poslušno kimanje glavom, što nije točno. S druge strane, odlučna
obrana vlastitih interesa – i to ne samo kad je posrijedi ribolovni
pojas – na domaćoj će sceni samo povećati broj pristaša hrvatskog
članstva u Europskoj uniji. Isto tako će decidirano zastupanje interesa
povećati i ugled Hrvatske u EU.
PLANET POLITIKE
