– Jako smo uznemireni, ne možemo se smiriti i u strahu smo, noću ne možemo spavati – potreseni i na rubu suza ispričali su nam Stjepan Mazan i njegova nevjenčana supruga Marija Adanić Flinta prisjećajući se prošlog petka kada su okradeni. Dvije ženske osobe tada su, predstavivši se kao djelatnice socijalnog ili Crvenog križa, došle u njihovu kuću pod izlikom da će im mjeriti tlak, šećer u krvi i provjeriti zdravstveno stanje, a otišle su sa 17 tisuća kuna, ušteđevinom 76-godišnjega Stjepana.
Nudile neke brošure
– Mariji su žene rekle da su došle mjeriti šećer u krvi i provjeriti zdravstveno stanje, da će nam preporučiti doktora, da su iz organizacije koja obilazi stare i nemoćne osobe i da nam žele pomoći. Rekle su da su iz Osijeka, priča Stjepan – kojemu se čini da je jedna od tih žena bila kod njih i dan prije, a za drugu nije siguran.
Mariju je jedna od njih odvela u jednu sobu, polegla na krevet i pregledavala nekakvim instrumentom, a druga je žena odvela Stjepana da sjednu pred kuću i nudila mu da čita neke brošure.
– Nisam ništa htio čitati jer imam svog doktora i ne trebaju mi zdravstveni savjeti, već sam otišao po grablje i skupljao lišće. Kad sam ja otišao, ta druga žena je Mariji rekla da ide van popušiti cigaretu. Valjda je tada iskoristila priliku da uzme novac iz spavaće sobe. Kad su otišle, vidio sam da je ormar u spavaćoj sobi otvoren, a na dnu knjiga u kojoj su bili čekovi od penzije i kuverta. Odmah mi je sve bilo jasno! Deset tisuća kuna čuvao sam za vlastiti sprovod, da kćeri ne radim troškove jer ona tako malo zarađuje da joj mi pomažemo. Sedam tisuća čuvao sam za lijekove i kreme koje moram kupovati jer sam teško bolestan, imam upalu zglobova i povišen tlak, a kada nam moja mirovina od oko 2000 kuna nije dosta, malo "posudimo" od tih novaca. Otišao sam u mirovinu prije 20 godina, radio sam na željeznicama kao ložač pa pomoćnik strojovođe, cijeli život štedio sam taj novac, zaslužio sam ga svojim rukama, otkidajući od svojih usta. Bolestan sam i star. Gdje ću sada uzeti te novce? – pita se neutješni Stjepan.
Traže se kradljivice
Policija je stigla ubrzo nakon što su je pozvali. Stjepan i Marija boje se da kradljivci neće biti uhvaćeni i da nikada neće dobiti natrag svoj novac.
Stjepan kaže da je sve očito bilo isplanirano već dan prije, kada su u njegovu kuću u Zlataru prvi put stigle dvije žene, koje su navodno prodavale deke. – Hvalile su deke, no ja sam im rekao da ne mogu uzeti jer nemam novaca. Pitale su me kada mi stiže penzija pa da će onda doći. Tražile su da ih odvedem u sobu, da izmjerimo da li su deke dovoljno duge i široke za krevet. Kada smo došli u spavaću sobu, jedna je mjerila krevet, a vidio sam da druga gleda prema ormaru koji je bio pritvoren. Govorio sam da ne želim deke, pokazao sam im čak novčanik s oko 400 kuna, da vide da nemam novca, a na kraju sam izgubio živce i potjerao sam ih – priča uzrujani Stjepan.
