S Peđom Grbinom, predsjednikom saborskog Odbora za Ustav, razgovarali smo neposredno nakon uskrsnih blagdana.
Osim o politici, diskutirali smo o vjeri, obitelji, tulumarenjima... pa čak i svemiru. Grbin nam je otkrio tko su mu politički uzori, što misli o braku i zašto je uopće ušao u politiku.
:: Kako ste proveli Uskrs?
Dobro, s prijateljima.
:: Jeste li vjernik?
Nisam, kao ni itko u obitelji. Na Uskrs sam se družio s prijateljima od kojih nitko, koliko znam, također nije vjernik.
:: Poznato je da ste iz partizanske obitelji, a navodno nosite sat koji potječe od Josipa Broza Tita?
Imam sat koji potječe od Tita, ali ga ne nosim. To je Zenit na navijanje, a ja sam malo lijen za to pa ga ne nosim. Sat sam naslijedio od dide koji ga je dobio od Tita za vrijeme službe u mornarici.
:: Što je to učinio?
Služio je u mornarici, bio je aktivan i dobio za nagradu sat.
Djedov brat završio je na golom otoku. ali ne zbog pjevanja, pjevanje je rezervirano za mene
Peđa Grbin
:: Škrti ste na riječima. Hoćete li nešto više otkriti o onoj strani obitelji koja je stradala od Tita i završila na Golom otoku?
Mislim da je to priča svake obitelji u Hrvatskoj u ovih turbulentnih sto godina. Ljudi su se iz raznih razloga nalazili s jedne i s druge strane ljubavi režima.
:: Djedov brat je dvaput bio na Golom otoku. Zašto?
Ima toga više. No bila su takva vremena da se završavalo tamo. Nekad samo zbog izgovorene riječi, a nekad zbog nešto više toga.
:: Nije valjda pjevao hrvatske pjesme?
Ne! Pjevanje je ipak rezervirano za mene.
:: Ispada da ste stalno veseli. Puno bančite ili imate peh da svaki put kad izađete i malo se proveselite naiđe netko s fotoaparatom?
Odmah prijaviti da sam jučer bio s par prijatelja i da smo se družili nekoliko sati da olakšam posao vašim kolegama!
:: Sad ozbiljno: izlazite li često ili imate peh da vas se svaki put uhvati?
Dosta izlazim, ali sam isto tako malo upečatljiviji od prosječnog muškarca i lako zapnem za oko i objektiv.
:: Vratimo se početnoj temi. Rekli ste kako gotovo svaka hrvatska obitelj ima članove koji su bili na liniji režima u komunizmu i one koji su od njega stradali. Unatoč tome i danas su aktualne snažne ideološke podjele. Zašto?
To je tužno. Moja generacija uglavnom se počela baviti politikom jer nije bila zadovoljna onim što se događa u Hrvatskoj. Iskreno, kad smo se mi uključivali u politiku, nije nas bilo briga za podjele iz Drugog svjetskog rata. Htjeli smo da zemlja krene u pravom smjeru. Na žalost, danas je najlakše doći u medije ako u saborskoj raspravi spomenete ime Josipa Broza. To je odmah minuta u Dnevniku i omanji naslov u novinama. To je tužno.
:: Izručenje bivšeg udbaša Josipa Perkovića to je dodatno potaknulo. Koliko se, kao aktualna vlast, smatrate za to odgovornima?
Vlast je uvijek odgovorna za stvari koje se događaju u državi dok joj je na čelu. Bježati od odgovornosti nema smisla, a naša je odgovornost provoditi zakon. Ako pogledate naše istupe i o čemu pokušavamo razgovarati te ako to usporedite s istupima drugih političkih opcija, vidjet ćete da nismo mi ti koji iniciramo teme iz prošlosti.
Ali ste vodili glavnu riječ o europskom uhidbenom nalogu i zakonu koji je dobio naziv Lex Perković.
Europski uhidbeni nalog puno je veća priča nego što je to izručenje jedne ili dvije osobe. Ovih dana mogli smo pročitati u novinama kako Njemačka pristupa europskom uhidbenom nalogu i kako pod istim okolnostima nastupa zastare neće izručiti svoje državljane. To je veći problem od imena i prezimena osobe čije su izručenje tražili. Hrvatski sudovi jedini su koji europski uhidbeni nalog, Okvirnu odluku i vlastiti zakon tumače na takav način da u potpunosti zanemaruju domaće pravo, pa čak i u onim dijelovima gdje Okvirna odluka, a da ne govorimo komparativno pravo drugih država članica EU koje se oslanja na tu odluku, govore da se zastara ocjenjuje po domaćem pravu.
:: I što ćete sad učiniti?
Vrlo skoro ćemo to ispraviti, i to ili na način da Ministarstvo pravosuđa preko Vlade predloži Saboru izmjenu zakona ili autentično tumačenje ili na način da nakon što se nadležnost Europskog suda proširi i na odluke u ovakvim segmentima kaznenog prava od njega zatražimo očitovanje o primjeni europskog uhidbenog naloga. U slučaju očitovanja Europskog suda bit će jasno što se ima primjenjivati i u Hrvatskoj i ostalim članicama EU.
:: SDP je konstantno pod optužbama da je sljednik komunizma, udbaša... Što kažete na to?
Jednako tako možete reći i da smo sljednici Dioklecijana u Splitu pa da jednog dana odgovaramo za njegove zločine nad kršćanima. Gotovo je nemoguće braniti se od neutemeljenih i paušalno izrečenih optužbi. Činjenica je da se Savez komunista Hrvatske transformirao, činjenica je da je to bio početak Stranke demokratskih promjena, a onda Socijaldemokratske partije, činjenica je da se ona kasnije udružila sa Socijaldemokratskom strankom Hrvatske, činjenica je da je velika većina onih koji su 1989. bili članovi SKH otišla u druge stranke. Ako govorimo o pravnom sljedništvu, ono u određenom segmentu postoji. Mi u SDP-u smo još od pokojnog Ivice Račana prihvatili odgovornost i jasno se distancirali i ispričali za ono loše što je učinjeno za prošlog režima. No, nitko mi ne može reći da je od 1945. do 1990. u Hrvatskoj bilo sve samo loše.
:: Što vas je motiviralo da uđete u SDP?
U politiku sam ušao jer sam imao snažan poriv nešto promijeniti. Taj motiv imam i danas. Nekad je frustrirajuće jer to ide užasno sporo, i čovjek se pita što mi je sve ovo trebalo, ali treba ustrajati.
:: U Istri ste manjina. Što kažete na ocjene da je IDS u Istri ono što je HDZ na nacionalnoj razini?
To je paušalna ocjena koja se može izreći u žaru političke borbe. Da mislim da je IDS idealan i da Istru vodi na najbolji način, onda bih vjerojatno bio član IDS-a. Ali ne mislim tako. Međutim, mislim da je IDS stranka s kojom se može surađivati i raditi.
:: Kako je sada u istarskom SDP-u? Jesu li se slegle strasti nakon raspuštanja tamošnjih organizacija?
Pokušat ću biti objektivan. Prolazimo kroz konsolidaciju, sagledavamo gdje se nalazimo. Aktivnost SDP-a Istre je danas neusporedivo veća nego prije godinu dana, dvije ili tri. Idemo u pravom smjeru vođenja svoje politike. Sutra ćemo se možda naći s IDS-om, a možda i nećemo. Ali to više neće biti radi zadovoljavanja nečijih osobnih apetita za funkcijom, nego ćemo razgovarati o konkretnim stvarima. Rekao bih da sa sadašnjim županom imamo čak bolju suradnju i uspješnije zajednički donosimo odluke nego kad smo bili u koaliciji.
Sa Šeksom je zabavno surađivati i porječkati se, ali se ne mogu niti želim s njim uspoređivati
Peđa Grbin
:: Što ste dobili od saveza s Damirom Kajinom?
Neku vrstu emancipacije i slobode da razgovaramo o svojim planovima i vizijama.
:: A što se odjednom promijenilo u odnosu s Ivanom Jakovčićem da se nakon godine dana tihe mise, sad kad je izašao iz IDS-a, našao na SDP-ovoj listi za Europski parlament?
Nije izašao iz IDS-a, ostao je počasni predsjednik.
:: Dobro, a je li se dogodilo još što osim počasne titule zbog čega je odjednom opet postao prihvatljiv SDP-u?
Jedno su lokalni izbori i borba za viziju kako ćemo upravljati gradovima i županijom, a drugo je upravljanje državom. Pitate što se primijenilo. Ništa. IDS je cijelo vrijeme bio i ostao u koaliciji.
:: Kažu da ste jako dobar prijatelj s premijerom Zoranom Milanovićem.
Ne bih to nazvao prijateljstvom. Prije bih rekao da smo dobri suradnici.
::Tko vam je autoritet u politici?
Na koji način?
:: Da ćete poslušati tu osobu, razmisliti o tome što bi ona napravila, pitati ju za savjet, ugledati se na nju?
U stranci ima puno ljudi s kojima volim razgovarati i prije donošenja odluka s njima se konzultiram. No, to nisu uvijek isti ljudi. Za neke stvari tu je predsjednik Sabora Josip Leko, za iste ili neke druge tu je kolega Igor Dragovan, a o nekim stvarima razgovaram s kolegom Jelušićem, s Ingrid Antičević-Marinović...
:: A sa šefom?
Razgovaram i s njim. No, budimo realni, osobe o kojima sam govorio daleko su mi dostupnije. Ne znači da ćemo se uvijek složiti, nekad ćemo se i posvađati, ali s njima volim razgovarati.
:: Predsjednik Sabora Leko morao je napraviti jači pritisak ne bi li vas potaknuo da takozvani referendum o ćirilici stavite u proceduru.
Referendum o pravima nacionalnih manjina je proces na kojem smo radili i pomalo ide prema svom zaključku i unutar Poslovnika smo svi ispunili svoju zadaću. A predsjednik Sabora iskoristio je svoje ovlasti iz Poslovnika.
:: Ovog su tjedna prošli zadnji dani mandata Mladena Bajića na funkciji glavnog državnog odvjetnika. Što mislite o njemu?
Često me to pitaju. Mislim da je napravio iznimno mnogo za Državno odvjetništvo, iako se uvijek može više.
:: Što ćemo dobiti promjenom na čelu DORH-a?
Upravo osobu koja može dati još i više. Dinko Cvitan vodio je najaktivniji dio Državnog odvjetništva. On je vodio službu koju je Europska unija izdvojila kao primjer dobre prakse u borbi protiv korupcije koji bi trebale slijediti sve zemlje članice EU. Ako to nije dobar znak da se radi o nekom tko treba napredovati, onda ne znam što je.
:: Kako se osjećate kad o sebi čujete ili pročitate “SDP-ov stručnjak za Ustav”?
Nisam stručnjak za Ustav. Ja sam predsjednik političkog tijela koje u svojoj nadležnosti ima određena pitanja vezana uz Ustav.
:: A godi li vam, ili možda smeta, ova formulacija?
Pomalo je smiješno kako se u medijima svakoga nastoji titulirati. Što zvučnija titula, to bolji naslov.
:: Nije li, uz funkciju predsjednika Sabora, predsjednik Odbora za Ustav najvažnija funkcija u parlamentu?
Ni s tim se ne mogu složiti. Po meni je važniji medijski potpuno zanemaren Odbor za europske poslove. On nadgleda i provjerava zaključke i stajališta Vlade u odnosu na uredbe i direktive koje izravno utječu na život hrvatskih građana u 50 do 70 posto zakonodavnog područja.
:: Uspoređuje vas se sa Šeksom koji je bio dugogodišnji predsjednik Odbora za Ustav.
On je institucija u ovoj kući iako ima dobrih i puno loših repova iza sebe. Koliko god je s njim zanimljivo surađivati, razgovarati i zabavno se porječkati, s njim se ne mogu uspoređivati. Niti to želim.
:: Koliko funkcija koju obnašate mora biti usklađena s ukupnim dojmom i imidžem koji ostavljate?
Vjerojatno više nego što je to kod mene prisutno. Već sam rekao da sam i jučer izašao s prijateljima. Bilo je to na moj slobodni dan i mislim da, dok je moje ponašanje u okviru zakona i onoga što nije zabranjeno, na to imam pravo.
:: U vašoj biografiji stoji da ste slobodni. Je li i dalje takav status?
Ne volim komentirati svoje osobne odnose.
:: Dosta izlazite. Jeste li postali privlačniji i zanimljiviji ženama otkad ste na vlasti?
Ni na to vam neću odgovoriti.
:: Što mislite o braku?
Vidim ga kao jedan državno sankcionirani papir kojim meni država potvrđuje da volim jednu osobu. To nije nešto za čime čeznem, ali taj papir treba dati svima koji ga žele.
:: Znači, nećete se ženiti?
Nisam to rekao, nego samo da mi do toga nije stalo.
:: A biste li se krstili zbog žene kojoj je stalo do sklapanja vjerskog braka?
Ne bih, jer bi to bilo protiv mojih uvjerenja. No, koliko znam, vjerski brakovi su otvoreni i za one koji nisu vjernici.
:: Pitaju li vas za horoskop? Rođeni ste u znaku Blizanca.
Cijelu osnovnu i srednju školu proučavao sam astronomiju i dobijem mlade kad čujem da me netko pita za astrologiju. Samo me nemojte pitati za horoskopski znak.
:: Zašto? Zar to ne može biti zabavno?
Ne mogu vjerovati da položaj zvijezda kakav je bio u doba stare Grčke u odnosu na moj datum rođenja može na bilo koji način utjecati na moj život.
:: Zar su zvijezde toliko odlutale do danas?
Postoji proces pomicanja Zemlje kroz 20-ak tisuća godina i položaj zodijaka nije isti kao što je bio u doba stare Grčke. Jednostavno nisam ljubitelj horoskopa.
:: Gotovo svatko u nešto vjeruje, u Boga, u zvijezde, horoskope... Vjerujete li vi u išta?
U to da svatko svojim radom određuje svoju sudbinu i može pridonijeti društvu u kojem živi.
:: A u neku silu koja je iznad nas, neovisna i jača od nas?
Ne skrivam se i jasno kažem da sam ateist. Potpuni bezbožac.
:: I nikad se niste pokolebali, razmišljali o tome ima li još nešto?
Kao srednjoškolac, a išao sam u prirodoslovno-matematičku gimnaziju, često sam razmišljao o granicama svemira. Nismo spoznali još ni svemir u kojem živimo i ne mogu zamisliti postoji li nešto izvan njega. Postoje li drugi svemir, paralelni...
>>Peđa Grbin 'partijao' u Bruxellesu: Nisam dovoljno pijan!
>>Grbinov pivski delirij u bruxelleskom Deliriumu
malo smo egocentrični i narcisoidni, jel? malo je s zoke prešlo i na nas ostale!