Max! donosi intervju sa Zagrebovim predsjednikom Draženom Medićem (51), koji posljednjih tjedana proživljava najteže razdoblje. Nad klubom koji je jedini od hrvatske samostalnosti, uz Dinamo i Hajduk, osvajao naslov prvaka, visi mač drugoligaške sudbine. Medić je sedam godina alfa i omega kluba iz Veslačke.
Zašto je Zagreb ispao iz lige?
- Zagreb nije ispao. Jer kriterij za natjecanje je, osim rezultatskog u kojem smo podbacili, i licenciranje. Zagreb je po tom kriteriju drugi u Hrvatskoj, odmah iza Dinama. U organizacijskom smislu perjanica smo hrvatskog nogometa. Mislim da će Izvršni odbor HNS-a imati mudrosti i znanja da Zagreb ostane u Prvoj ligi jer on to po svom statusu i ugledu zaslužuje - počeo je Medić.
Ali Zagrebova priča oko ostanka ponavlja se već nekoliko godina. U čemu je problem?
- Ne uspijevam to dokučiti svih godina otkako sam u klubu. Zagreb nema status kakav bi morao imati. Nije klub koji ima neophodnu podršku.
U kojem smislu podršku?
- U svakom smislu. Svim je klubovima zadovoljstvo doći igrati u Kranjčevićevu. Zašto Zagreb nema podršku? Ne znam...
Druga liga nas ne bi uzdrmala
Što vas je najviše pogađalo?
- Problemi financijske prirode. Mi smo u zadnjih sedam godina sanirali više od 100 milijuna kuna dugova. Nismo imali sređen niti jedan teren, niti jednu sjedalicu. Sve je bilo ispod svake razine. Došli smo u klub koji, osim svijetlog imena, nije imao ništa. Sada smo u organizaciji odmah iza Dinama i to nam daje za pravo da budemo sudionici Prve HNL i sljedeće sezone.
Frustrira li vas ova situacija?
- Ja vrlo malo podliježem frustracijama jer imam previše iskustva. Po prirodi sam optimist, a po uvjerenju sam katolik, i za mene je svaki novi dan nova nada. Sigurno da se preispitujem jesam li neke stvari mogao napraviti drugačije. Ili prihvatiti vrijeme i okolnosti HNL-a. Ako govorimo o nezadovoljstvu, onda ćete lako vidjeti da je Zagreb najzakinutiji klub u HNL-u. E, sad jesam li to mogao amortizirati? Možda jesam i možda nisam...
Dojam je da se dosta lutalo, posebice kad je riječ o izboru trenera?
- To su više nagađanja. Ova je godina započela s Draženom Besekom koji je imao podršku, radio je selekciju momčadi jer je prošle godine završio prvenstvo. Od sedam utakmica dobio je pet, u polufinalu kupa skoro je izbacio Dinamo. Izbacili smo Hajduk i s gotovo istom momčadi ušao je u sezonu i imao je sedam poraza. Luka Bonačić je otišao jer se prepao situacije. Iza njega je stigao Miroslav Blažević. Napravljeni su svi mogući napori. Ovo je sezona u kojoj najmanje sebi zamjeram jer sam ispoštovao sve zahtjeve i trenera i igrača.
Zašto Ćiro nije uspio?
- Bilo je tu niz nesretnih okolnosti. Imali smo ozlijeđenih nekoliko ključnih igrača - Štrok, Pelajić, Nadarević, Handžić, Nestor... To nam je značajno poremetilo ritam. Ćiro je ozbiljan trener, a i Besek je procijenio da s ovom momčadi možemo napraviti ozbiljan rezultat. Ma, opet moram spomenuti suđenje. Nismo imali niti jednu privilegiju. Pogreške na štetu Zagreba daleko su iznad prosjeka hrvatske lige.
Koliko će Zagreb financijski izgubiti ispadanjem u Drugu ligu?
- Zagreb neće u Drugu ligu. To bi nam stvorilo određene probleme, ali nas ne bi uzdrmalo. Ne znam koliko bi nam to uzelo novca niti razmišljam jer mi po kriterijima za natjecanje zaslužujemo ostanak u ligi. Nadam se da će oni koji o tome odlučuju imati dovoljno mudrosti da prepoznaju što je interes hrvatskog nogometa.
Ima li u ovoj momčadi potencijala za prodaju?
- Nastojao sam balansirati između kvalitete momčadi i tržišta. Prije početka sezone mogli smo prodati Abdurahimija, Pavlovića, Šovšića... Da bismo zadržali kvalitetu, nismo to prihvatili. Ove sezone smo afirmirali još niz mladih igrača, tu ponajprije mislim na mladog vratara Dominika Livakovića. U ovom trenutku možemo prodati 4-5 igrača, no pitanje je kako bi se to odrazilo na sljedeću sezonu. Treba napraviti ozbiljnu analizu i novi balans.
>> Vratili smo 40 milijuna kn, od grada ne dobijemo ni za režije...
Ne molim Boga da spasi Zagreb
Da netko neupućen iz Australije dođe i da vas pita kakvo je stanje u hrvatskom nogometu, što biste mu rekli?
- Rekao bih: vrati se u Australiju!
Zašto?
- Zato što je sve očito. Zagreb je zbog tog stanja ušao u probleme. Neprestano se događaju oscilacije u svim odnosima. Uostalom, ne možete zavarati gledatelje. Ljudi sve znaju. Naš nogomet ima ogromnu perspektivu jer smo nadareni. No, svi sudionici natjecanja trebaju sjesti i donijeti ozbiljne programe. Imamo probleme s natjecanjem, s infrastrukturom, nemamo jasne kriterije ni stavove. Pa i uvjeti za licenciranje svake godine imaju drugačije kriterije. Upravo zbog toga nemamo povjerenje publike. Puno je ozbiljnih problema, no ne bih detaljnije samo zbog situacije u kojoj se Zagreb sada nalazi.
Koliko će nam trebati da vratimo povjerenje gledatelja u nogomet?
- Natjecanje je sveta stvar. To je sukob kreativnosti s određenim kapacitetima nužnim da se ta kreativnost izrazi. To je kada netko izvana uđe u taj prostor, onda poremeti suštinu natjecanja. Poremeti cijeli svemir. To prije svih osjete igrači. Dugo sam razmišljao o tome. To je jedan od razloga zašto je Zagreb postigao lošiji rezultat. Da bi se vratilo povjerenje, treba ostaviti kreativnost bez izvanjskih utjecaja. Povjerenje ne možete dobiti deklarativno niti uvjeravanjem. Ono je posljedica koja dolazi sama po sebi, a prepoznaje se intuitivno... To je isto kao da slikaru ili glazbeniku određujete kada će stvarati. Sportaši su u rangu glazbenika i umjetnika, i ako su sputani, onda se ne mogu izraziti.
Nakon takvog odgovora logično se nameće pitanje: pod utjecajem koje literature ste u posljednje vrijeme?
- Trenutačno čitam knjigu o Svetom Pavlu. U zadnje vrijeme pratim teološke autore.
Znači, okrećete se još više Bogu?
- Uvijek sam okrenut Bogu. Ali te mudrosti koje traju 2000 godina moraju imati i jake temelje. Ne tražim nove mudrosti, već one koje su potvrđene.
Molite li se Bogu za spas Zagreba?
- Nikada se nisam molio za takve stvari. Jedini sam se molio za zdravlje svoje obitelji, za prijatelje. A ovo drugo u nadležnosti je sposobnosti i kapaciteta. Moj pristup nogometu kao kreativnosti nije stvar teologije, nego moje spoznaje.
Vratimo se u ovozemaljske probleme. Kakvi su odnosi na relaciji Bandić - Medić - Mamić?
- Hrvatska je prepuna mistifikacija. Meni smeta što se te stvari dovode na razinu kao da mi samo sjedimo i uživamo u blagodatima gradskog novca, što je apsolutna neistina. Mi participiramo iz proračuna onoliko koliko nam pripada. To pokriva jednu trećinu naših godišnjih obaveza. I ulažemo ogromne napore kako da namaknemo ostatak. Uglavnom se zadužujemo, i onda kada prodamo igrača, vraćamo kredite. Jamac za te kredite smo ja i moji prijatelji. Odnos s Mamićem oscilira. Ovisno o situaciji. Bandića izuzetno cijenim. Veliki smo prijatelji. Značajno je pridonosio i još može pridonijeti da Zagreb postane puno bolji klub. Ne sumnjam u njegov smjer ni u budućnosti jer je čovjek iznimne inteligencije, energije i potencijala.
>> Zagreb može biti spašen još samo dekretom, ali to Šuker ne dopušta
Moj Lovro zadnji dobio priliku
U Osijeku ste sjeli na klupu. Mnogi su taj čin protumačili autokratskim?
- Sjesti na klupu može samo netko tko je ili luđak ili ima potrebu da pomogne. To je ozbiljan stres. Kada momčad treba podršku, jasno je da ću se žrtvovati. Svatko tko drugačije vidi, u životu nije preuzimao odgovornost. Jer kada bi sebe i svoju obitelj izložio takvom stresu, onda bi znao da je to žrtva, a ne autokracija.
Kako gledate na igrački razvoj sina Lovre?
- Nekolicina ljudi koji imaju svojih problema Lovru prepoznaje kao sinonim nepotizma ili lošeg kriterija. Lovro potječe iz obitelji u kojoj uglavnom prevladavaju intelektualci. On u toj obitelji nikada nije imao podršku u nogometu ni od koga. Jedini zahtjev koji je Lovro imao pred sobom bila je škola. Od cijele generacije dobio je najmanji ugovor, zadnji je dobio priliku. Šovšić, primjerice, danas ima oko 15 tisuća odigranih minuta. Lovro ima 5-6 tisuća. To su ogromne razlike. Lovru se secira neobjektivno.
Kako se Lovro s time nosi?
– Nedavno sam po njegovu intervjuu uočio da je zreo. To mi je pomoglo da ga lakše razumijem. Iznenadio sam se kad sam pročitao da mu neke stvari smetaju, a mislio sam da mu je svejedno. Lovri nogomet nije izlaz, kao što se to percipira.
Je li mu breme činjenica da ste vi predsjednik kluba u kojem igra?
– Ima jedna poslovica koja kaže da pod velikim orahom mali ne raste. Strahovao sam da Lovro ne razvije svoju osobnost. No, kada sam pročitao intervju, vidio sam da je izrastao u zrelu osobu. Moj sin je iz tog pritiska još i profitirao. Pritisak jedini može razviti kvalitetu. Ako ona postoji, naravno.
Biste li više voljeli sina nogometaša ili intelektualca?
– Vrhunski nogometaš za mene je vrhunac kreativnosti. Biti vrhunski nogometaš je jedna, a intelektualac druga razina. No, jedno s drugim može, odnosno kompatibilno je.
Jeste li vi konfliktna osoba?
– To mi je prišiveno. Devet godina radim u nogometu, a imao sam samo tri incidenta. Onaj s Jakirovićem kad sam bio neiskusan i povrijeđen iz objektivnih razloga, s Celiščakom, koji mi se kasnije ispričao, i treći s navijačem koji me napao. No, nekome je odgovaralo da plasira takvu tezu o meni.
Od Grada 3,6 milijuna kuna
Koja je najgora stvar koju ste o sebi saznali iz nekog objektivnog izvora?
– Svaka neistinita stvar je najgora. Uglavnom kad čitam o sebi čitam neistine. To ne mogu razumjeti. Priča se da živim na blagodatima grada, da se miješam treneru u posao... To su takve laži! Zašto ti ljudi ne dođu i ne pitaju ono što ih zanima? Neću izreći laž. Laži su te koje me bole. Ali ja sam slobodan čovjek. Nema ni jednog računa i dopisa kluba ili financijskog izvješća koji nisu dostupni. Ove godine smo od grada dobili 3,6 milijuna kuna, lani 4,8 milijuna kuna. Šest-sedam milijuna kuna moramo pribaviti. Saniramo dugove iz prošlosti, probleme s poreznom upravom. Nedavno smo izgubili sudski spor protiv Drage Marića, 700 tisuća kuna... Ja nemam problema s istinom, živim po istini, ali naravno da nisam bezgrešan. A oni koji govore o meni ovo ili ono, očito imaju problema s istinom jer žive u laži i s laži cijeli život. O meni su napisani i izrečeni tako podcjenjivački stavovi izvan svih kriterija.
Mediću posebno smeta jedna teorija.
– Stalno se potencira teorija da trenerima slažem momčad. To opet nije istina, jer samo onaj tko nema znanja ili nije osjetio moć vlastitog znanja može misliti da se na nekoga tko ima znanje može utjecati – zaključio je Medić.
