VL: Upravo ste se vratili iz Washingtona gdje ste zakonodavcima govorili o privatnom investiroanju u svemirsku industriju. Što ste im rekli? Kakvi su dojmovi? Jesu li doista svjetovi onih koji zagovaraju nastavak osvajanja svemira toliko u raskoraku sa stvarnošću i trenutačnom ekonomskom recesijom s jedne, te velikih privatnih svemirskih tvrtki kao što su SpaceX i EADS Astrium na drugoj strani? Je li moguće da malim tvrtkama nitko osim države ne može biti veliki klijent?
WP: Svemirska zajednica živi u iznimno zanimljivo vrijeme. Pramatramo kako se nekoliko bitnih čimbenika u isto vrijeme uzajamno zbližavaju. To je rastuća međunarodna skupina proizvođača u svemirskoj industriji - i njihoi potrošači. Na očigled se povećava zajednica svemirskog poduzetništva koja u poslovne ode uvodi nove inovatore i dovodi nove investitore. Mijenjaju se i ciljevi nacionalnih prioriteta u svemirskoj industriji. Ovdje, u Americi, osjeća se dopunski polet koji donose novi Predsjednik, novi administrator u NASA-i, Augustineova komisija, skupina stručnjaka razmatra sve što nam je na popisu želja i mogućnosti uz ljudskoa putovanja u svemir.
Nema pouzdanoga načina da se točno odredi što će iz svega toga biti. Jasno mi je jedino da ćemo svima učiniti uslugu ako nađemo načina da državne svemirske agencije rade zajedno s tvrtkama koje s njima tradicionalno surađuju a da se u posao uvuče i ta fronta novih poduzetnih tvrtki. Do neke mjere morat ćemo zacrtati podjele posla na svaku od skupina koja ima svoje prednosti i slabosti. Male tvrtke nisu lijek koji će preko noći riješiti probleme te industrije, ali je posve očevidno da će bez tih malih tvrtki biti vrlo, vrlo teško održati se cijeloj industriji.
VL: Progressive Automotive X PRIZE i Archon X PRIZE for Genomics natječaji su koji možda slabije plijene pozornost glasila, a meni se čini da nisu manje važna od svemira. Inovacije s toga područja, gdje se traže energetski najefikasnija vozila i radikalno jeftinija analiza DNK, mogu trenutačno utjecati na živote milijuna id dviju, možda karizmatičnijih, “svemirskih utrka”. Ali 111 prijavljenih timova na automobilski, i svakako sedam timova koji se natječu u iznimnom genetičkom natječaju gvore nam neke manje proznate priče, zar ne?
WP: Čast mi je raditi za Zakladu X PRIZE upravo zbog raznovrsnosti tema kojima se bavimo. Rekoste, Archon X PRIZE for Genomics doista ne dobiva pozornost javnosti koju zavređuje. Tomu je glavni uzrok jer ne može ponuditi privlačnu medijsku sliku. Teško je se razumije jer tisak i televizija mogu veselo prikazati sliku rakete, Mjesečeva robota ili seksi automobila, a prizori vezani uz Archon X PRIZE su općenito računala, strojevi i znanstvenici u bijelim laboratorijskim kutama. Na sreću, ta je nagrada privukla prave u zajednici onih koji mogu odgovoriti tom izazovu. Mojih nekoliko prijatelja iz biotehnološke industrije npr. ne prestaje razgovarati o toj nagradi.
A posve nas je iznenadio odziv na Progressive Automotive X PRIZE. Višestruko je premašio najoptimističnija nagađanja! Jasno nam je, pogodili smo temu koja je ljudima važna širom svijeta. Priroda natječaja, međutim, dopušta da se s velikim koncernima okušaju i “inženjeri iz garaža”, fanatici autoutrka jednako kao ljudi koji sami preinačuju vlastite automobile da bi ekonomičnije koristili gorivo. Pogodili smo u žicu tolikoga mnoštva i upravo je to dovelo do tako fantastoičnoga odziva.VL: Prošlo je pet godina od povijesnog leta letjelice SpaceShipOne Burta Rutana preko granice svemira. Tako je pobijedio u natječaju Ansari X PRIZE. Što smo poslije svega naučili? Kako što više smanjiti često neizbježan gubitak onih koji su bili dobri, a nisu osvojili nagradu iako bi možda upravo drugi, ili treći mogli popločati cestu prema budućnosti? Hoćemo li iz takvih skupnih napora uvijek izlaziti snažniji i bogatiji, ili prijeti opasnost da neuravnoteženi ciljevi iscrpe ozbiljne natjecatelje, a pobijede oni koji će “dovoljnim naporom” odnijeti nagradu i potom nestati?
WP: Nevjerojtano, proteklo je već pet godina! Još se osjećam kao da je Brian Binnie jučer otvarao i prolijevao šampanjac.
U Zakladi X PRIZE usvojili smo geslo “Revolucija putem natjecanja” zato jer vjerujemo da je konkurencija zdrav okoliš, ne samo zbog naših nagrada, nego i zbog slobodnog i otvorenog tržišta koje se otvara poslije natjecanja, ako već nije i prije njega. A dio konkurencije jednostavno mora i propasti. Tako je kad inovatori, ulagači i poduzetnici nanjuše novi tržišni džep; svi se u njega sjure, a jasno je da neće svi i uspjeti. Tako se mogu dogoditi i osobne tragedije onih koji su podupirali pogrešne timove. Ali ukupno gledajući, taj je okoliš iznimno zdrav i koristan. Upravo kroz natjecanje, sa sviješću da se može i ne uspjeti, ili prijevremno sa svojim idejama zastarjeti, potiče one koji dolaze da ako je potrebno nađu i načina da se preustroje.
Najveću nam štetu u svemirskoj industriji mogu napraviti tvrtke koje previše obećavaju, a pruže premalo. To se mnogo puta ponovilo. Danas, hvalabogu, osjećamo da su ta vremena prošla. Većina je oprezna s tvrdnjama i obećanjima, a posebno vodeći na tržištu. Obećavaju samo ono što mogu izvesti u zdravorazumskim okvirima.
Od nagrade Ansarijevih naučili smo da postoje tvrtke na koje nismo računali, a mogu se poduhvatiti i riješiti tako teške zadatke poput slanja ljudi u svemir. Pokazalo se da se za takve nađu i klijenti iznimno voljni da iskoriste to što se pojavilo “niotkud”. Poslije svega, loptica je prebačena na timove i tržište koje je konačni kriterij tko će među njima uspjeti. Pravila za Ansari X PRIZE postavljena su uspješno, rekao bih, postavljajući cilj visoko, a da su istodobno bila otvorena za najrazličitija rješenja. Za svakog uspješnoga među njima otvoren je njegov vlastiti tržišni džep.
VL: Kako se osjećate usred tolikog gibanja? Živite li od dana do dana udovoljavajući potrebama posla, nalazeći rješenja usput, ili si uspijevate odvojiti vremena da sve promotrite pomalo sa strane te osobno (a zašto ne i emotivno) povremeno svedete račune? Stradaju li pritom obitelj? Privatni život? Imate li bliskih prijatelja koje uopće ne zanima čime se bavite, nego s njima dijelite nešto što bi bilo “uobičajeni stil života”?
Obožavam svoj posao! Pokazalo se sasvim sretnim što sam se zatekao tu gdje mogu kontaktirati s briljantnim i karizmatičnim pojedincia širom svijeta, što sam sve vrijeme sa samim vrškom važne, i što nije nevažno, jednako cool industrije! Kako god se okrenulo natjecanje u Zakladi X PRIZE ja uvijek uživam u povlastici s “pobjedničkim timom” ma tko od njih odnio nagradu, a to je jako dobro.
Istodobno, to je težak posao. Ima svoje “duge sate”. Nailaze i izazovni problemi za koje se učini da su nerješivi. Nije lako uskladiti potrebe mnoštva raznorodnih timova s još raznorodnijim interesima, a uspu biti apotekarski objektivan i pošten. To zna biti naporno. Istodobno mi smo neprofitna organizacija, dakle stalno smo u trci za financijerima da bismo jednako kontinuirano novim nagradama postavljali nove izazove. Istovremeno stečeno iskustvo pokušavamo dokraja iskorištavati za obrazovanje, pri čemu sami preuzimamo ulogu poticatelja na promjene.
Privatno, nevjerojatno sam sretan što moju divnu zaručnicu pokreću slični motivi. Radi u NASA-inu JPL-u u Pasadeni te mi k svemu pomaže da bolje razumijem kako razmišlja državna agencija u jednadžbi u kojoj bih se ja najradije posvetio samo poduzetničkoj strani. Znam da sam u životu dobio vrlo sretnu kombinaciju karata i to pokušavam dokraja iskoristiti.
Drugi dio intervjua s Williamom Pomerantzom
Do neke mjere morat ćemo zacrtati podjele posla na svaku od skupina koja ima svoje prednosti i slabosti.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.