U javnosti je oduvijek vladalo mišljenje da je brodogradnja strateška industrija od koje država ima velike koristi. Međutim, realnost je suprotna – hrvatska brodogradnja jedan je od primjera spalionica javnog novca u čiju je sanaciju i restrukturiranje od 1992. uloženo 30 milijardi kuna poreznih obveznika, navode Anto Bajo, Marko Primorac i Martin Hanich u najnovijoj analizi Instituta za javne financije.
U Hrvatskoj posluje 259 poduzeća koja se bave gradnjom brodova i čamaca, ostvaruju oko dvije milijarde kuna prihoda od prodaje te zapošljavaju otprilike 11 tisuća radnika, no u sanaciji novac je išao za njih pet s oko 8000 radnika. Hrvatska je pred kraj prošle godine zauzimala 10. mjesto u svjetskoj knjizi narudžbi, prva je Kina s 43 posto tržišta, zatim Južna Koreja s 29 posto te Japan s 21 posto. Hrvatska u svjetskoj proizvodnji brodova sudjeluje s 0,23%, no za one koji sva ulaganja pravdaju strateškim značenjem te industrije, druga je u Europi s udjelom od 13%, odmah iza Rumunjske (57%).
Cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili prelistajte e-izdanje!
Iz Večernjeg lista izdvajamo i ove teme:
>>Karamarkova poruka predsjedniku Vlade: Orešković još ima podršku
>>Kaos na autocesti: Trebalo im je pet dana da počnu radovi u Sv. Roku
>>Nalikuje li pjesma za Eurosong previše švedskom megahitu?
>>Ljekovito bilje - Recepti legendarnog narodnog travara Sadika Sadikovića
Hyundai brodogradilište u Pusanu (J. Korea) zapošljava 30.000 radnika i proizvede 68-70 brodova veličine 260 m do 400m (4000 TEU do 16.000TEU). Po tome bi Uljanik, 3 Maj ili Split sa po oko 3.000 radnika proizvesti po 6-7 brodova godišnje iste veličine. A koliko proizvedu? Jedan brod grade po godinu i duže! To je cijela priča sa dodatkom da Korea upotrijebi vlastiti čelik do zadnjje kvake na vratima, a mi uvozimo gotovo sve što ugradimo u brodove.