Kad dođete na vlast zapošljavajte prijatelje i rođake u javnoj upravi. Nećete izaći iz tog đavoljeg kruga ako ne smanjite birokraciju. U predizborno vrijeme ne obećavajte posao u javnoj upravi. Ona mora biti vitka i tad će se pokazati druga Hrvatska”. Rekao je to zastupnik CDU-a u Bundestagu Klaus-Peter Willsch na nedavnom gospodarskom forumu HDZ-a. Nije to rekao slučajno. Imao je dovoljno razloga da upravo to kaže, i upravo tamo, na skupu stranke koja ima dobre izglede formirati buduću vladu. Pitam se koliko sudionika skupa je onako iskreno skočilo na noge i zapljeskalo Willschu na tu izjavu. Ili koliko ih se slaže, kako sudionika tog skupa, tako još i više, pripadnika drugih političkih stranaka. Bojim se – malo. Nedovoljno.
Willsch je samo zorno ilustrirao potrebu za jednom od najvažnijih tzv. strukturnih reformi. Javna uprava je postala značajan dio začaranog kruga u koji je upala Hrvatska. Doista, trebaju nam korjenite promjene. Nemoguće je povećati konkurentnost hrvatskih izvoznika i proizvođača općenito ako država ne poveća svoju učinkovitost, svoju produktivnost. Samo tako (uz druge reforme) može smanjiti poreznu presiju i odmah, neposredno, povećati BDP kroz rast izvoza i djelomičnu supstituciju uvoza. Podsjetimo se, svaki nepotreban domaći trošak radi izravno protiv domaćeg poduzetnika. Pogotovo nepotreban trošak države.
Ali to je gotovo nemoguće – reći ćete. Država po definiciji ima monopol, i zato se i ponaša kao svaki drugi monopolist. Dok privatni monopolist maksimizira profit, država maksimizira nešto drugo (recimo broj “uhljeba”). Ta tko će je uhvatiti u grijehu. Em statistički povećava zaposlenost (barem misli tako), em učvršćuje svoju političku bazu, dio glasačke mašinerije. I vraća usluge aktivistima i manjem dijelu birača. Kako uopće mjeriti učinkovitost države i kako je uvesti?
Lako. I ovdje izađimo na svjetsko tržište, kao što mora bilo koji izvoznik. Dakle, i samo kao primjer, pogledajmo koliko načelnika općina i gradova ima u onom dijelu Bavarske oko Münchena koji ima 4 milijuna stanovnika. Ili, uzmimo pola Londona. Koliko ih je tamo. Zbrojimo. Podijelimo to s dva. Eto nam dobre aproksimacije za učinkovitost mjerenu tim kriterijem! To nam mora biti cilj, u najmanju ruku orijentir. Za broj općina i gradova. Zaprepastit će vas broj, ali nema drugog puta ako se uistinu želimo natjecati u toj europskoj ligi. Ili, na koliko se mjesta u trećini Bavarske i pola Londona izdaju građevinske dozvole? Donose urbanistički planovi. Izdaju potvrde o nekažnjavanju. Osobne iskaznice i putovnice. Izvodi iz matične knjige rođenih? Na kolikom broju adresa se nalaze prekršajni, trgovački, kazneni sudovi? Doći ćete do sličnih brojeva. Pa ako još uzmemo u razmatranje broj bolnica i po sličnoj formuli “pola Bavarci – pola Englezi” dođemo do održivog broja, već smo napravili više od pola najnužnijih reformi. To su brojke. A slova?
Poanta Willschove poruke je – dragi hrvatski političari, vi se morate natjecati u disciplini koja se zove ekonomičnost države, a ne u onome što ste do sada radili, svi bez iznimke. Pa tako, kada stranka ABC kaže – mi ćemo smanjiti trošak države za 20 posto tako što ćemo, između ostalog, smanjiti broj općina i gradova na 100, tada stranka XYZ kaže – a mi ćemo smanjiti trošak za 30 posto i broj gradova i općina na 80! Pa još XYZ zakucava – po našim izračunima smanjit ćemo broj zaposlenih u javnom sektoru u prvoj godini za 20.000 ljudi, u drugoj za 10.000 ali u istom razdoblju povećati broj zaposlenih u privatnom sektoru za 27.000. Razliku od 3000 pokrit ćemo i prebaciti već u trećoj godini kada će zaposlenost kod rasterećenih izvoznika porasti za još 8000. Ili tako nekako.
Kada vidim takve programe, od bilo koje političke stranke, tada ću moći bez dvoumljenja reći – ovo su ljudi koji Hrvatskoj žele dobro i znaju kako to napraviti. “Programi” koji se sastoje od pljuvanja i sotoniziranja suparnika, pozivanja na teško naslijeđe, zamagljivanja stvarnosti kroz nametanje neesencijalnih tema i nuđenje praznih, lažnih obećanja nisu programi koje bismo trebali podržati. Niti bilo koji program koji jasno ne navodi konkretne brojke, do jedinice mjere od 100 milijuna kuna, za sve bitne komponente prihoda i rashoda proračuna za četiri godine unaprijed. Sve ispod toga je neozbiljno trabunjanje.
>> Država mora sama raspetljati čvorove da se mogu rezati vrpce
Ovo je čovjek koji je odlučio da će Hrvatska biti zemlja trgovine i turizma, što je dovelo do čega je dovelo i sad tu kolumnizira i prodaje pamet?