– Supruga i ja smo psihički stradali od svega. Bilo mi je teško dokazati da nisam počinio ta kaznena djela, ljudi bi me slušali, ali s podsmijehom. Mislim da neki i danas misle da sam to učinio, unatoč oslobađajućoj presudi. Na izdržavanju kazne u Turopolju doživljavao sam i provokacije od pravosudne policije. Imao sam potrebu objašnjavati da nisam kriv, a oni su mi govorili s podsmijehom “Tu nitko nije kriv” – tako je 57-godišnji umirovljeni vojnik iz zagrebačke Dubrave Željko Nimac na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu opisivao neugodnosti koje je proživljavao nakon što je nevin osuđen na zatvorsku kaznu zbog pljačke dviju poslovnica Hrvatskih pošta, u Odranskoj ulici i na Drvinju, u kolovozu i rujnu 2002.
Razbojnik je bio niži
Nimac je tvrdio kako u tim poštama nikada nije bio te da je u vrijeme pljački bio na drugim mjestima, a njegov alibi potvrdili su i drugi. Iako su još tijekom suđenja vještaci upozoravali da je Nimac previsok u odnosu na razbojnika, kojeg su snimile nadzorne kamere, sud je ipak više vjerovao zaposlenicama koje su tvrdile da je baš Nimac orobio te pošte. Županijski sud nepravomoćno ga je osudio na dvije i pol godine zatvora, a Vrhovni sud kaznu mu je još povisio na tri i pol godine. Unatoč pravomoćnoj presudi, njegovi odvjetnici Ljiljana Planinić i Milenko Umićević nastavili su pravosudnu borbu za Nimca pa mu je 2009. odobrena obnova postupka. Uz pomoć najnovijih tehnologija, 3D rekonstrukcije visine razbojnika dokazali su kako Nimac ni na koji način ne može biti počinitelj. Prema tom vještačenju utvrđeno je kako je razbojnik iz Odranske visok između 178 i 179 cm, dok je Nimac visok 186 centimetara. Razbojnik iz Drvinja je, pak, bio čak 8 do 12 centimetara niži od Nimca. Osim visine, vještaci su utvrdili kako se Nimac od razbojnika sa snimke nadzorne kamere razlikuje i po obliku glave. Nakon što je 2010. pravomoćno oslobođen, Nimac je tužio državu tražeći naknadu šete od 330.000 kuna, a država mu je, priznajući svoju pokrešku, ponudila 40.800 kuna tvrdeći da je traženi iznos previsok. Na takvu odštetu Nimac nije pristao, a sada je i Općinski građanski sud odlučio kako mu zbog ukupno 11 mjeseci i 10 dana provedenih u zatvoru, kao i zbog teških posljedica neosnovanog lišavanja slobode ipak pripada veća odšteta. Nepravomoćnom presudom Nimcu je od traženih 330.000 dosuđeno 140.000 kuna.
Najstresnija životna situacija
– Žalit ćemo se na dosuđeni iznos. Presuda odudara od sudske prakse, a ona je preniska, tim više što je čovjek od svega teško obolio – komentirao je odluku suda odvjetnik Umićević. Naime, Nimac se tijekom sudskog postupka ozbiljno razbolio – zbog toga što je neosnovano optužen pa potom i osuđen kao razbojnik pogoršao mu se kronični PTSP, a dobio je i dijabetes te mu je smanjena opća životna aktivnost. Da se umirovljenom vojniku pogoršalo zdravstveno stanje potvrdila je u svom nalazu i psihijatrica Sanja Radeljak zaključivši kako je zatvorska kazna jedna od najstresnijih životnih situacija, osobito ako je osoba nepravedno optužena. Što je točno proživljavao osam godina, koliko je trebalo da ga sud pravomoćno oslobodi optužbe za pljačke u kojima nikada nije bio, ipak najbolje zna sam Nimac, a osim zdravlja, kako je sam rekao, ostao je i bez prijatelja.
– Više nemam toliko prijatelja, najbolje se osjećam kad sam sam – zaključio je na sudu.
>> Izborio se za slobodu, a sada ga terete za krijumčarenje oružja
