Ministar Tolušić prvi je javno izrekao u kojim je trgovačkim lancima pronađeno meso zaraženo salmonelom pa sada svi znamo da je riječ o poljskoj piletini i pačetini iz Lidla, a u vrlo kratkom vremenu nakon te objave javnost je obaviještena da je ista zoonozna bakterija pronađena i u Konzumovim telećim ćevapčićima.
Nova je to praksa nakon što su godinama izvještaji Ministarstva poljoprivrede navodili precizne količine mikotoksina ili nedopuštene količine pesticida i GMO-a u proizvodima, ali ne i odakle su te proizvode uzorkovali. Učinak takvih izvještaja je upitan pa je javno imenovanje dosad zaštićenih lanaca najmanje što su hrvatski potrošači zaslužili. Uostalom, zbog zaraženih jaja umrlo je dijete.
Uzbuna koja je nastala u javnosti zbog salmonele možda je pretjerana, ali je i opravdana jer ta bakterija iz probavnog trakta životinja koja se prenosi na ljude neće biti iskorijenjena.
Lako je moguće da je svatko od nas kad-tad kupio meso zaraženo salmonelom, ali je termičkom obradom iznad 65 Celzijevih stupnjeva bakterija uništena. Ono što je srž problema pravila su utvrđivana u pretpristupnim pregovorima odnosno propisi doneseni kad se prelazilo s državne kontrole na tržišni način poslovanja.
Naime, pripremajući se za ulazak u EU, Hrvatska je 2002. preuzela EU Uredbu 178 o hrani, prema kojoj je za sigurnost hrane odgovoran proizvođač odnosno onaj tko je stavlja na tržište, a ne više država. Pravne osobe koje stavljaju proizvod na tržište zadužene su da vode brigu o njihovoj kvaliteti i provode kontrole koje to dokazuju.
Ta je njihova odgovornost “pojačana” kaznama za nepridržavanje te obveze, propisuje ih Zakon o hrani, a iznose između 50.000 i 150.000 kuna.
Država je zadržala gotovo simboličnu obvezu godišnjih nadzora jer su joj redovite kontrole bile preskupe. Za vjerovati je da će trgovačke lance, dosad zaštićene tajnošću, nova praksa otvorenog iznošenja njihovih imena zbog neispravne hrane više motivirati da kontroliraju svoju robu.
sve na internet kao USPH pa da vidis sto ce strah od gubitka trzista ucinit