Ratujući za svoja prava s poslodavcima, braćom Ladini iz Trsta, radnici
Dalmatinke već dvije godine ne rade. Prethodilo je tomu šikaniranje
čelnice podružnice Nezavisnog sindikata Ive Radonje, a nastavilo se
njezinom suspenzijom i udaljavanjem s posla još desetak radnika.
Otkazi radnicima
U toj tvrtki prestala je proizvodnja i zbog financijskih dubioza,
dugova ne samo radnicima već i drugim vjerovnicima. Radnici su zbog
neisplaćenih plaća pokrenuli stečajni postupak početkom prošle godine,
ali je obustavljen nakon sporazuma o podmirenju obveza prema radnicima
sklopljenog u Vladi, uz obećanje da će se obnoviti proizvodnja u
kolovozu prošle godine.
No, od toga se ništa nije dogodilo, a radnici nisu dobili plaću lani od
rujna pa sada ponovno pokreću stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u
Splitu. Prošle godine proglašen je višak od čak 120 radnika i oni su
nedavno dobili otkaz bez isplaćenih plaća i otpremnina.
– Smuči mi se kad pogledam s ceste prema ulazu u tvornicu u kojoj sam
provela 27 godina radeći od čistionice do proizvodnog pogona.
Proglašena sam viškom, ali radnu knjižicu neću uzeti dok ne dobijem
zaostale plaće i otpremninu od 5164 kune.
U ove dvije godine dobila sam 7600 kuna zaostalih plaća iz 2008. i
2007. U obitelji nas je petero. Dvije kćeri su studentice, jedna ide u
osnovnu školu. Suprug mi je kao hrvatski branitelj do prije godinu dana
bio na skrbi i primao 740 kuna, a danas je u mirovini s 2400 kuna.
Nemamo drugih prihoda, osim što zasadimo povrća koliko je nama potrebno
– kazala je Marija Runje iz Obrovca Sinjskog.
Nema nade
Da se izgubila svaka vjera u Dalmatinku Novu i njezine vlasnike, zorno
nam je pokazala Snijega Klarić, koja pomaže suprugu u društvenim
prostorijama sinjskih umirovljenika. Nije bila raspoložena za razgovor,
samo nam je dobacila gnjevno: “Dosta mi je Dalmatinke. Ne želim više ni
čuti za nju!”
– Muž i ja radili smo u Dalmatinki, on do prvog stečaja, kada je
proglašen viškom. Bio je u HV-u, danas radi na određeno vrijeme u
drugoj tvrtki. Pomažu nam njegovi roditelji, ujaci, tetke i susjedi
kako bismo mogli kako-tako živjeti. Borimo se da duhom ne klonemo. Na
sreću, djeca su nam svjesna situacije i ne pitaju – kaže Vesna Masle iz
Brnaza, koja ima 22 godine staža u Dalmatinki.
DALMATINKA Muka mi je vidjeti tvornicu gdje sam radila 27 godina
Dvije godine traje rat za prava radnika Dalmatinke
