Što je natjeralo Ivana Moguša (35), policajca koji je bio zaposlen u ekipi za očevide PU zagrebačke, da digne ruku na sebe, tajna je koja je s njim otišla u grob. Njegovo tijelo nađeno je na nasipu u Savskoj Opatovini u ponedjeljak poslijepodne, a pronašao ga je građanin koji se onuda šetao.
Pokraj tijela nađen je i pištolj, a sve to upućuje na to da se radi o samoubojstvu. Policija je o događaju šturo izvijestila. Tijelo je na obdukciji, gdje će se utvrditi i vrijeme smrti.
A vrijeme smrti upravo je ono što bi Moguševim kolegama možda moglo rasvijetliti okolnosti pod kojima se ubio. Jer to je, kako kaže Branko Lazarević, umirovljeni policajac koji je svojevremeno deset godina bio na čelu ekipe za očevide PU zagrebačke, u istraživanju ovakvih događaja najzanimljiviji detalj.
– To je meni kao kriminalistu najintrigantnije jer, ako se ubio prekjučer, kada mu je tijelo nađeno, postavlja se pitanje gdje je bio zadnjih desetak dana. Zagreb je, istina, velik grad, ali riječ je o čovjeku za kojim se danima intenzivno tragalo, očito bez uspjeha, a on je sve to vrijeme negdje morao biti.
S druge strane, ako se ubio odmah nakon nestanka, to objašnjava zašto nije nađen tijekom intenzivne potrage – ističe Lazarević. Osim vremena smrti, istražitelje će vjerojatno zanimati i motiv samoubojstva, koji možda može biti otkriven u razgovoru s obitelji i prijateljima preminulog Moguša.
Iz tih razgovora možda se može doznati je li imao kakvih problema i, ako jest, kakvih. No praksa pokazuje da je motive nečijeg samoubojstva u pravilu teško dokučiti, pogotovo ako onaj tko se odluči na takav čin iza sebe nije ostavio nikakav pisani trag u kojem objašnjava što ga je natjeralo da na sebe digne ruku.
– Ne znam što je mladog kolegu natjeralo na to da digne ruku na sebe, no zato znam da je posao koji je radio zasigurno jedan od najstresnijih poslova u policiji. Na očevidima se nagledate svačega i ne možete uvijek ostati ravnodušni na ono što vidite i čujete.
Puno nas to nosi u sebi i o tome nikome ne govori. Rukovoditelj bi to trebao uočiti, a kada uoči, trebao bi pozvati policajca i ponuditi mu pomoć. Rad u ekipi za očevide timski je rad. Dok sam ja to radio, pomagao sam svojim ljudima kako god sam znao i, moram vam reći, ponosan sam jer mi se u deset godina, koliko sam bio na čelu ekipe za očevide, nitko nije ubio – kaže Lazarević.
On smatra da se takvi događaji mogu prevenirati, a jedan od načina jest razgovor sa stručnim osobama. MUP ima psihologe, psihologe ima i svaka PU, no razgovor s njima nije obvezan. Odnosno, oni proaktivno djeluju u nekim situacijama koje za policajce mogu biti kritične pa tako nakon nekih izuzetno stresnih događaja znaju razgovarati i s cijelim postajama.
No kako su i psiholozi zaposlenici MUP-a, ipak je pomalo teško očekivati da policajac koji je upao u obiteljske ili financijske probleme iz kojih ne vidi izlaz dođe na razgovor policijskom psihologu. Jer psiholog ima obvezu, ako je stanje loše, prijaviti to rukovoditelju, a to za sobom povlači izvanredni liječnički pregled i procjenu radne sposobnosti, čemu se vjerojatno nitko ne želi izložiti.
– Neki smatraju da je suicid pojava koja je znak psihičke bolesti, a neki da ne mora biti tako. Moj je stav da je suicidalno ponašanje znak da je došlo do sloma mehanizma prilagodbe, odnosno da su iscrpljeni mehanizmi obrane.
Neki je događaj okidač koji dovede osobu do sloma, što znači da se taj događaj nije mogao “proraditi”, tj. prihvatiti kao dio života. U svakom slučaju, reakcije na stresne (nepovoljne) događaje vrlo su individualne – govori nam prim. dr. sc. Slobodanka Kezić iz Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan.
U toj zagrebačkoj bolnici dr. Kezić vodi Dnevnu bolnicu za oboljele od stresom i traumom uzrokovanih poremećaja i njezina je profesionalna svakodnevica pomoći ljudima koji su doživjeli neki stresni događaj. Ako posumnja i u najmanje suicidalne nakane pacijenta, tada je nužna hospitalizacija.
Danas je zapravo teško pronaći zanimanje koje je lišeno nekog oblika i razine stresa pa tako dr. Kezić i njezini suradnici pomoć pružaju i, primjerice, trgovcima, službenicima u bankama i mjenjačnicama...
– Riječ je o zdravim ljudima koji su normalno funkcionirali, no doživjeli su stres i traumu – objašnjava dr. Kezić navodeći da se simptomi stresa i traume mogu prepoznati u inicijalnom stanju “zgranutosti” s određenim stupnjem sužene svijesti i pozornosti.
>> Na nasipu pronađeno tijelo nestalog zagrebačkog policajca
Nekako mi se čini da je zaključak o samoubojstvu donesen naprečac. Čovjek nestane na desetak dana da ga nitko nije vidio ni čuo a onda se ubije prije tri dana ???