Nakon što su u bile zatočene i izvrgnute svakojakom zlostavljanju, sestre Hawa i Fatima prodale su sve što im je ostalo i napustile Libiju. Omar je Sudanac koji i dalje sanja kako odlazi u posjet svojoj obitelji i prijateljima. Palestinka Sara s mužem je, dvoje male djece i još nekoliko članova suprugove obitelji bila na trošnoj brodici koja se nasukala na dubrovačku obalu.
Borave u prihvatilištima
Bojeći se progona zbog političkog mišljenja i vjerskog opredjeljenja, Reda je posljednji put svoju majku vidio dan prije nego što je otišao iz Tunisa. Izbjeglica iz Konga i Ajobi iz Nigerije nisu htjeli govoriti zašto su odlučili otići iz svojih zemalja...
Dio je ovo sudbina onih ljudi koji su iz raznih razloga – obiteljskih, političkih, ratnih ili egzistencijalnih – odlučili otići iz svojih zemalja, a izbjeglički ih je put doveo u Hrvatsku. Ovdje ili borave u prihvatilištima i čekaju rješenje o zahtjevu za azil, ili im je azil već odbijen pa se nadaju u drugu sreću, ili su azil dobili pa sad žive na moru i rade na ribarskom brodu...
Osim što im je zajedničko jest da su izbjeglice u našoj zemlji, a sve njih povezuju još dvije riječi – okus doma. Jer upravo te dvije jednostavne riječi, koje u svakome, a pogotovo u onih koji su se morali otrgnuti od svojih korijena izazivaju neku milinu u duši, naziv su kampanje za uklanjanje prepreka u integraciji izbjeglica u naše društvo koja uključuje radijski spot "Integracija počinje razumijevanjem", televizijski spot "Porijeklo hrane", kuharicu nazvanu "Okus doma" te istoimeni dokumentarni film Martine Globočnik koji o iskustvima izbjeglica progovara jezikom hrane.
– Do sada je u Hrvatskoj azil tražilo više od 4400 osoba, a dobile su ga 133. Kako i dalje postoje predrasude prema izbjeglicama i onima koji traže azil, a i sami smo prošli rat i puno je naših ljudi bilo u izbjeglištvu, htjeli smo naći neku poveznicu, nešto zajedničko što bi nas približimo tim ljudima. A to zajedničko su bazične potrebe, one za hranom, pa je nastala ideja o kuharici u kojoj će biti recepti za omiljena jela ljudi koji su izbjeglice u našoj zemlji. Tako se u kuharici nalazi 20 recepata, isto toliko teških izbjegličkih priča te natuknica o određenim namirnicama i začinima s prikazima njihovih migracija. Stoga je poruka kuharice – ako smo prihvatili hranu, zašto ne bismo i ljude – kazala nam je Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije, čiji je ovo projekt, dodajući da je za svaki objavljeni recept najprije trebalo steći povjerenje i ostvariti dublji kontakt sa svakim izbjeglicom.
Recepti izdaleka
Zahvaljujući ovom projektu, podnaslovljenom "Recepti izdaleka i priče izbliza", doznat ćemo ponešto o ljudima koje možemo susreti na našim ulicama, izbjeglicama iz Senegala, Maroka, Konga, Nigerije, Zimbabvea, Tunisa, Sudana, Libije, Somalije, Kameruna, Alžira, Pakistana, Afganistana, Iraka, Irana, Sirije, Palestine, Armenije, Turske i Kosova, jelima njihovih duša te raznim namirnicama i začinima.
– Želja nam je osnovati zadrugu na principu socijalnog poduzetništva. Do ljeta bismo pokrenuli catering, a u roku od dvije godine otvorili bismo u Zagrebu i restoran u kojem bi izbjeglice pripremale hranu. Želja nam je da to postane mjesto integracije i povezivanja, a ostvareni bi se profit vraćao izbjeglicama u našoj zajednici i drugim marginaliziranim skupinama u društvu – otkrila nam je E. Bužinkić.
Više informacija o projektu možete pronaći ovdje.
>>Kokoš se kuha cijela, riba se ne jede do kraja, a prase nosi sreću
>>Poznati gastroseksualci: Hrana stvara bliskost, a to je put k ženama
Azilanti idu kući a Emina kao dobra hrvatska građana neka otvori restoran u kojem će raditi nezaposleni socijalni slučajevi hrvatskoi građani a zaradu neka ulažu u pučke kuhinje i prenoćišta.