Mustafa Kemaaaal... ori se pjesma s trga Taksim stapajući se s hodžinom opojnom molitvom s nekog minareta iz daljine. On je Atatürk, otac domovine, kako bi se u nas reklo, ali i simbol prosvjeda u središtu Istanbula, legenda koja i 75 godina nakon smrti ovdje živi na zastavama, šalovima, majicama, u srcima demonstranata. Ulični prodavači slažu se: ide kao alva. On je sve što omraženi im premijer Recep Tayyip Erdoğan nije i nikad biti neće. Nedavno su u turskom parlamentu izglasani amandmani premijerove islamsko-konzervativne stranke AKP koji, pojednostavnjeno, zabranjuje mladim (i svim drugim) Turcima da kupe bocu alkohola nakon 22 sata, u vrijeme kad izlaze u noćni život. “Neka piju jogurt”, poručio je turski premijer ovih dana svojoj mladeži. Mustafa Kemal Atatürk, međutim, često je fotografiran s čašicom rakije i cigaretom – njegovao je životni stil kakav ovih dana mladi brane krvlju na ulicama Istanbula.
Branimo svoj izbor
– Zapravo, mi ovdje branimo mogućnost izbora, naša temeljna prava, što je Atatürk zagovarao još prije stotinu godina, a Erdoğan pregazio miješajući se u naš privatni život. Pa i intimni, određujući koliko ćemo djece imati – govori 32-godišnja Cilem, potom tumači kako su scene s alkoholom i cigaretama protjerane iz filmova, čak i iz videospotova.
Takve zabrane ne bi bile moguće u vrijeme kad se za mišljenje pitalo njihova Atatürka. Mlada Dyvia, koju smo zatekli ispred jednog od stotina šatora na trgu Taksim, o “ocu svih Turaka” govori kao o romantičnom junaku.
– Bio je buntovni student, kao i mnogi ljudi ovdje. Imao je kratak a neuspješan brak bez djece pa ih je poslije posvojio trinaestero. Jedna od njegovih posvojenih kćeri Sabiha Gokcen bila je prva žena pilot u Turskoj, ali i u svijetu. Imao je napredne ideje, ali bio je prije svega običan čovjek, sa svojim željama i manama, kao i mi. Demokrat, a ne autokrat. Dopustio je svojoj ženi, ali i svim Turcima, “zapadnu” odjeću, spasio nas dimija. Bio je revolucionar svog vremena, ali i ispred svog vremena, on je naš Che Guevara – zaneseno govori Dyvia te dodaje da Atatürkovu fotografiju ima i svojem domu, pokraj fotografije članova svoje obitelji. Kao i mnogi Turci.
Dok tako dijelimo vreću za spavanje koja danju služi kao prostirka za sjedenje, ne mogu ne primijetiti da se posljednjih dana, otkako ulicama Istanbula teče revolucija, nigdje nije moglo vidjeti ni jednog jedinog pijanog pa ni pripitog demonstranta.
– Mi nismo alkoholičari niti to želimo biti. Samo želimo mogućnost vlastitog odabira, o čemu je govorio Atatürk. Vidite i sami da pijemo samo vodu, rijetki puše, pa tko zna što bi nam rekao “tata” Mustafa Kemal – smije se.
Važno je reći, dobacuje skupina djevojaka okupljenih pred obližnjim šatorom, njihova fascinacija Atatürkom ne počiva na njegovoj sklonosti ženama i porocima.
– Mustafa Kemal uvijek je govorio o vjeri u mlade ljude. Oni su za njega bili jamstvo demokratske, sekularne i moderne Republike Turske – govore uglas djevojke, pripadnice ekološke udruge, ali i LGBT zajednice.
Svom današnjem premijeru, povrh mnogih stvari, zamjeraju i “obračun” s Atatürkom, kada ga je javno prozvao pijancem i tako dirnuo u njihovu svetinju, tvrdi Coskun, dečko s barikade.
Alahova pomoć
– AKP, zadrži svoju religiju za sebe, mi ostali voljeli bismo uživati u životu onako kako mi to želimo, kako nas je učio Atatürk. Neka Erdoğan sam pije svoj jogurt – poručio je premijeru Coskun, ogorčeni mladi čovjek, sljedbenik ove antijogurt revolucije s neizvjesnim završetkom. Nadaju se samo Alahovoj pomoći: Erdoğan im pomoći neće, a Atatürk to više ne može.
>>'Želimo da svijet dozna od Turaka što se događa u Turskoj'
