Bivši predsjednik Stjepan Mesić nije uspio uvjeriti Europski sud za ljudska prava da mu je presudom, na temelju koje je zbog povrede časti i ugleda morao platiti odštetu od 50.000 kuna (oko 6660 eura) francuskom odvjetniku Ivanu Jurašinoviću, povrijeđeno pravo na slobodu govora.
Ali, zbog dugog trajanja postupka ipak mu Republika Hrvatska mora isplatiti 2000 eura.
Mesić je kao predsjednik države novinarima davne 2006. godine na njihov upit za Jurašinovića rekao: "Preporučio bih mu kad dođe u Zagreb da posjeti Vrapče jer tamo mogu pružiti takvim ljudima efikasnu pomoć, to je sjajna prilika, neće ga puno koštati, a naši liječnici su poznati po efikasnosti".
To je bila Mesićeva reakcija na kaznenu prijavu koju je uime svoje stranke Jurašinović podnio zbog pokušaja mafijaškog ubojstva, a u prijavi se spominjao i Mesić kao zaštitnik odnosno politički patron mafijaša, čiju je predsjedničku kampanju financirao jedan od aktera.
Mesićeva reakcija objavljena je i na službenoj stranici predsjednika Republike te u nizu medija. Jurašinović je u tužbi preko odvjetnika Zvonimira Hodaka istaknuo da je Mesić iskoristio svoj položaj i medijsku pozornost kako bi na najgrublji način povrijedio njegovu čast i ugled te njegov profesionalni i moralni kredibilitet diskreditirajući ga kao duševno poremećenu osobu. S obzirom na to da je u svojoj odvjetničkoj praksi u Francuskoj zastupao Hrvate, sporne objave znatno su mu otežavale rad i ostvarivanje socijalnih i profesionalnih kontakata.
Zagrebački Općinski građanski sud prvo je Jurašinoviću dosudio traženih 70.000 kuna, ali je Županijski sud u Zagrebu ukinuo presudu. I na drugom je suđenju u prosincu 2011. jednako presuđeno. Tu je presudu u listopadu 2016. Županijski sud u Zagrebu potvrdio, s tim da je iznos naknade smanjen na 50.000 kuna, a troškova na 6000 kuna.
Obrazloženo je da je ljudsko zdravlje osobna stvar svake osobe i nije stvar od javnog interesa. Mesićeva ustavna tužba je odbačena. U ovršnom postupku Fina je u srpnju 2018. s Mesićeva bankovnog računa u korist Jurašinovićeva skinula ukupno 129.553 kune, jer su naplaćene i zatezne kamate.
ESLJP je obrazložio da uvredljiva izjava može potpasti izvan zaštite slobode izražavanja u vrlo rijetkim i iznimnim okolnostima kada predstavlja bezobzirno omalovažavanje, a njezina je jedina namjera uvreda. To nije bila isključiva Mesićeva namjera, već je ESLJP potvrdio da je htio poreći ozbiljne optužbe. Stoga njegov zahtjev nisu odbacili. Mesić je za svoju izjavu rekao da je to bio ironični komentar za što je upotrijebio "personificiranu metaforu" i taj njegov vrijednosni sud nije trebalo shvatiti doslovno kao činjenicu i/ili kao neopravdani napad na Jurašinovića.
Mesić se pozivao na to da se sloboda izražavanja odnosi i na sarkastične izjave koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, pa je spomenuo da iako su sudovi presudili u njegovu korist slučaj kad je nazvan "idiotom", Ustavni sud je zauzeo suprotan stav od slučaja Jurašinović.
Također, istakao je da Jurašinović uvelike pretjeruje kad govori o posljedicama sporne izjave.
Jurašinović je kao umješač u sporu istaknuo da on nije ništa javno govorio o Mesiću, već je novinarima Novog lista na njihov upit potvrdio da je uime svoga klijenta podnio kaznenu prijavu protiv određenih hrvatskih državljana te da se stoga ne može tvrditi, kako to čini Mesić, da je on svjesno ušao u javnu sferu i time izložio sebe kritici.
Upravo zbog toga taj slučaj ne može biti kompariran sa slučajevima političara. Što se tiče toga kako su novinari doznali za njegovu kaznenu prijavu, odvjetnik je istaknuo da je kopiju prijave imao i njegov klijent. Jurašinović je napomenuo i da je psihijatrijsko zatvaranje bila metoda ušutkavanja političkih protivnika u mnogim komunističkim zemljama, a bivša Jugoslavija nije bila iznimka.
Pozvao se na izvješće Amnesty Internationala iz 1982. i napomenuo da je podnositelj zahtjeva bio posljednji predsjednik Jugoslavije. Prigovorio je Mesiću što nije polemizirao s njegovim klijentom, a ne s njim.
Kao umješači u sporu bili su i francuska te pariška odvjetnička udruga inzistirajući na zaštiti odvjetnika koji rade svoj posao.
ESLJP je utvrdio da Mesićeva izjava predstavlja i nepoštovanje osoba s psihičkim problemima. Podsjetio je o čemu sve sudovi trebaju voditi računa kad važu sukobljene interese i konstatirao kako ESLJP treba imati jake razloge kako bi svojim stajalištem zamijenio ono od domaćih sudova.
Hrvatskim sudovima prigovoreno je da nisu slučaj ispitali s ustavnog i konvencijskog aspekta, pa se nisu bavili pitanjem je li postojao javni interes u pogledu sporne izjave, a niti je razmatran kontekst u kojem je dana. Suprotno tvrdnji hrvatske Vlade, građanski sudovi nisu proveli potrebno vaganje između interesa za zaštitom ugleda Jurašinovića i Mesićeve slobode izražavanja, pa je ESLJP to učinio.
Zaključili su da Jurašinović nije bio javna osoba prije objave informacije o podnesenoj kaznenoj prijavi i novinarima je samo potvrdio njezino podnošenje bez dodatnih komentara. Porekao je i da je bio izvor informacije o prijavi. ESLJP je zaključio da Jurašinović nije svjesno ušao u javnu sferu i da se stoga njegova situacija ne može usporediti s dobrovoljnim izlaganjem političara, javnih osoba ili sudionika u raspravi od javnog interesa, a od kojih se tada traži da pokažu viši stupanj tolerancije nego što se očekuje od nejavnih osoba u pogledu prihvatljivih granica kritike.
Nasuprot našim sudovima, ESLJP je Mesićevu izjavu ocijenio kao "čisti vrijednosni sud" koji stoga nije podložan dokazivanju. Mesić je imao pravo braniti se od optužbi, ali otišao je i korak dalje te pokušao diskreditirati odvjetnika. Mogao je poreći ozbiljne optužbe i bez toga. Spornom izjavom nije dao nikakav doprinos raspravi o pitanjima od javnog interesa te je prešao granice prihvatljive kritike. Kako je bio predsjednik, njegova je izjava naširoko distribuirana u raznim medijima te je time mogla nanijeti veću štetu ugledu Jurašinovića.
ESLJP u spornoj izjavi nije iščitao prijetnju psihijatrijskim zatvaranjem kako je to Jurašinović sugerirao. Ali, kad visoki državni dužnosnici napadaju ugled odvjetnika, ismijavanjem s ciljem narušavanja kredibiliteta, kao u ovom slučaju, to je često jednako učinkovita prijetnja kao i sprečavanje odvjetnika u obavljanju profesionalne dužnosti. I kako su umješači ispravno primijetili, mogu izazvati ozbiljne posljedice po prava optuženika na pristup sudu, kao bitne komponente pravičnog suđenja.
Uzeto je u obzir i da je Jurašinović bio vezan tajnošću kaznene istrage u Francuskoj, što ga je stavilo u još nepovoljniji položaj u odnosu na Mesića. Iako je dosuđena odšteta znatna, ESLJP je ocijenio da je primjerena, vodeći računa da je spornu izjavu dao visoki državni dužnosnik pa je šteta po ugled veća i da Jurašinović nije bio u poziciji odgovoriti na široku distribuiranu izjavu.
Također, i da je izjava mogla imati obeshrabrujući, odvraćajući ("chilling" efekt) učinak na Jurašinovićevo obavljanje odvjetničke dužnosti.
>> VIDEO Konačno ulovili 'Fantoma s Trešnjevke': Godinama je uhodio djevojku i zurio ljudima u prozore, građani odahnuli: Sad možemo mirno spavati
Čekam jednu drugu vijest kad je izdajnik u pitanju.