Hrvatska poduzeća u državnom vlasništvu znatno su neučinkovitija u razvijanju resursa nego usporediva privatna poduzeća, zaključili su stručnjaci Europske komisije koji su analizirali ulogu državnih poduzeća u EU općenito i u nekoliko država zasebno, među kojima i u Hrvatskoj. Dokument pod nazivom “Državna poduzeća u EU: naučene lekcije i put naprijed u kontekstu nakon krize” objavljen je u srpnju 2016., no za Hrvatsku je aktualan posebno sada, nakon najave Vlade premijera Andreja Plenkovića da će otkupiti MOL-ov udio u Ini tako što će prodati 25 posto dionica HEP-a.
Napredak u upravljanju
Stručnjaci EK u Bruxellesu još nisu analizirali taj model, koji je tek u grubim crtama najavila Plenkovićeva Vlada, no sudeći prema spomenutom dokumentu iz srpnja 2016., može se očekivati da će blagonaklono gledati na prodaju 25 posto dionica HEP-a jer je i dosad bila pri stavu da takvo što može poboljšati upravljanje HEP-om.
Inicijalna javna ponuda dionica HEP-a može “potaknuti usklađenost s višim standardima korporativnog upravljanja”, navodi se u tom dokumentu Komisije, a takav stav oslanja se i na preporuke koje su Komisija i Vijeće EU formalno davali Hrvatskoj proteklih godina u sklopu ekonomskog nadzora poznatijeg kao Europski semestar. No, iz istih razloga zbog kojih bi mogli blagonaklono gledati na prodaju 25 posto dionica HEP-a, isti stručnjaci u Komisiji mogli bi s oprezom gledati na vraćanje Ine u većinski državno vlasništvo jer ih, općenito kad je riječ o državnim poduzećima u Hrvatskoj i u EU, brinu dvije moguće zamke.
Prvo, potencijalni fiskalni rizici, koji se mogu pojaviti ne samo pri otkupu paketa dionica nego i kasnije u slučaju da državna tvrtka proizvodi gubitke.
I drugo, općenito niži standardi korporativnog upravljanja u državnim poduzećima. Odnosno, u slobodnom prijevodu, uhljebljivanje, miješanje politike, nedostatak zdravih ciljeva i slično.
U sklopu Europskog semestra, Komisija bilježi da se u Hrvatskoj događa napredak po pitanju upravljanja u poduzećima u državnom (su)vlasništvu. No, to je i dalje od idealnog. Tako, primjerice, dokument EK iz srpnja 2016. navodi da se udio troškova rada u prometu državnih poduzeća smanjio s 40-ak posto 2010. na 33 posto 2014., što je dobro, no i dalje daleko lošije od prosječnih 21 posto, koliko taj omjer iznosi u privatnim poduzećima.
Propisi EU nigdje izrijekom ne zabranjuju državama da imaju vlasništvo u poduzećima u bilo kojem sektoru. “Odluka o uspostavi poduzeća u državnom vlasništvu, ili o privatizaciji postojećih, potpuno je na državama članicama”, kaže se u dokumentu EK.
Samo uspješno vraćanje Ine
U EU postoje i tvrtke u kojima država ima manjinski udio i kojima direktori “upravljaju relativno autonomno”, objašnjava analiza EK, a postoje i oprečni primjeri tvrtki koje su u potpunom vlasništvu države “i ispunjavaju instrukcije nadležnog ministra”. Ništa od toga nije protuzakonito s gledišta propisa EU, koji se samo upliću utoliko što zabranjuju posebna prava države kao manjinskog dioničara i promoviraju jednake tržišne uvjete.
Analiza EK također pokazuje da su državna poduzeća normalna stvar i u nekima od “starih” 15 država članica EU poput Francuske, Italije i Švedske, a ne samo u “novijim” članicama koje su u sklopu tranzicije bile sklonije privatizacijama. No, ukupno gledajući svih 28 država članica EU, Komisija ističe Hrvatsku, Poljsku, Sloveniju i Rumunjsku kao zemlje u kojima je državno (su)vlasništvo u različitim gospodarskim sektorima posebno rašireno.
Komisija općenito zaključuje da državno vlasništvo u poduzećima može biti korisno za državni proračun, kao što je to slučaj u Finskoj, ali može i opteretiti proračun dodatnim troškovima u slučajevima kad državna poduzeća ne posluju učinkovito. Po tome bi i vraćanje Ine pod okrilje hrvatske države za Komisiju bilo uspješno samo ako bi se izbjeglo kasnije neučinkovito upravljanje.
>> Dobrović: Stavljanjem HEP-a na burzu steći će se uvjeti da ojača
>> Inu treba vratiti, a u HEP uložiti pa tek onda prodati 25 posto
da ne bi plenkovic zavrsio ko sanader zbog prodaje hepa strancima, i izdaju nacionalnih interesa?