Američkom jamstvu za ulazak Hrvatske u NATO 2008. godine prethodio je
niz političkih promjena, prije svega u konstelaciji snaga na
međunarodnom planu. Nije tajna da je odnos između Amerike i Njemačke za
vrijeme dva mandata Schröderove vlade niz godina bio veoma loš,
premda je Schröder rat u Iraku uzeo samo kao fasadu, da bi
antiamerikanizmom požnjeo što više predizbornih bodova, i to ne samo na
ljevici.
Nakon izbora kancelarke Angele Merkel, u odnosima između Washingtona i
Berlina došlo je gotovo do kopernikanskog obrata i sve se vratilo
izvornom američko-njemačkom partnerstvu. Poznato je da Njemačka, koja
je vodila borbu za priznanje Hrvatske (kancelarka Merkel se više puta
izjasnila za što skoriji pristup Zagreba Europskoj uniji) u
anglo-američkom poimanju još slovi kao hrvatski zaštitnik.
U Velikoj Britaniji slijedi odlazak Tonyja Blaira s političke scene.
Njegovu nasljedniku Gordonu Brownu Blairove su cipele na diplomatskom
parketu još uvijek prevelike, a i profil mu je izrazito euroskeptičan.
Dok u Londonu čak najavljuju povlačenje Britanaca iz Iraka, britanski
angažman u mirovnim operacijama sve više bi mogle zamijeniti njemačke
snage, o čemu u Washingtonu i te kako vode računa.
U samoj se regiji politička situacija do te mjere zakomplicirala da se
već govori o novoj destabilizaciji Balkana, poglavito zbog zaoštravanja
u pregovorima između Srbije i Kosova. Isto tako i Bosna i Hercegovina
daleko je od stabilizacije, što zabrinjava analitičare jer je dobila
više pomoći nego Njemačka Marshallovim planom nakon Drugog svjetskog
rata. Zemlja je praktično pred bankrotom.
U takvoj situaciji Hrvatska je najpouzdaniji partner u regiji. Hrvatski
ulazak u zapadni obrambeni savez utjecat će i na unutarnje prilike u
Hrvatskoj. Donijet će prekid kontinuiteta. To bi mogli osjetiti oni
naraštaji, poglavito srednji i stariji, koji su stasali, skupljali
svoja iskustva i formirali se za jugokomunističke diktature.
S druge strane, Bushovo jamstvo za NATO više je nego dobrodošla
preporuka i za hrvatski ulazak u Europsku uniju. U Bruxellesu se to već
pozitivno odrazilo. Europski narodnjaci, najutjecajnija skupina u
Europskom parlamentu, već su izjavili da žele Hrvatsku do 2009. u EU.
Nije nikakva tajna da Rumunjska i Bugarska, koje su po gospodarskom i
političkom razvoju deset, pa i dvadeset godina iza Hrvatske, svoj
ulazak u Europsku uniju 2007. zahvaljuju izrazitom pritisku Sjedinjenih
Država, kojima je stalo da cronomorsku regiju odvoje od ruskog
utjecaja. A Hrvatska ima ključan strateški položaj na istočnoj obali
Jadrana.
PLANET POLITIKE
