Europska svemirska agencija lansirala je prvog dana ovog mjeseca Euclid, satelit s teleskopom, a riječ je o vrlo ambicioznoj misiji koja treba donijeti odgovor na temeljno pitanje zašto se svemir ubrzano širi. Osim toga trebala bi razriješiti još nekoliko ne puno manje važnih dilema. Euclid je stvoren kako bi istraživao evoluciju tamnog svemira, a napravit će i 3D kartu svemira pri čemu treću dimenziju čini vrijeme, tako što će promatrati milijarde zvijezda sve do udaljenosti od deset milijardi svjetlosnih godina, odnosno više od trećine neba.
Znanstveni konzorcij okupljen oko Euclida čini 1600 znanstvenika iz 17 zemalja. Dr. sc. Vibor Jelić, voditelj Laboratorija za astročestičnu fiziku i astrofiziku Zavoda za eksperimentalnu fiziku Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, ispričao nam je kako se satelit Euclid sastoji od teleskopa sa zrcalom od 1,2 m te dvije kamere za snimanje zračenja u vidljivom i infracrvenom dijelu elektromagnetskog spektra.
– Također ima spektrometar koji omogućuje analizu zračenja na točno određenoj valnoj duljini. Cilj mu je snimati objekte izvan naše galaksije Mliječnog puta, tj. snimat će više od milijardu udaljenih galaksija unutar jedne trećine neba dostupnog za izvangalaktička promatranja. Spektrometrom će se analizirati zračenje stotina milijuna galaktika kako bi se otkrio njihov kemijski sastav te proučavalo njihovo gibanje. U odnosu na druge teleskope, Euclid se ističe brzinom snimanja velikog dijela neba. Njegova infracrvena kamera može snimiti oko 100 puta veće nebesko područje u odnosu na sličnu kameru na teleskopu Webb, rekao nam je dr. Jelić.
U misiju Euclid uloženo je 1,4 milijardi eura, a riječ je o prvom projektu u novoj generaciji pokusa koji su osmišljeni nakon što je prije 25 godina primijećeno da se širenje svemira ubrzava. Euclidom će se pokušati dokučiti je li to ubrzavanje izazvano uobičajenim svojstvom svemira koje se naziva tamnom energijom ili nečim drugim. Pri istraživanju Euclid će posljedično možda doći i do odgovora na pitanje kako je u svemiru raspoređena tamna tvar. Nje u svemiru ima oko pet puta više nego obične tvari te tvori svojevrsnu skelu te se čini kako su po njoj galaktike posložene kao kakvi ukrasi, kako je to slikovito opisano u časopisu Nature. Tamna energija i tamna tvar tvore oko 95 posto sadržaja svemira, ali i dalje jako malo ili nimalo znamo o njihovim svojstvima i prirodi. To bi, prema nekim mišljenjima, dovesti i do temeljite promjene u našem razumijevanju fizičkih zakona prirode.
POVEZANI ČLANCI:
– Analizirajući svojstva gibanja velikog broja galaktika na različitim udaljenostima od nas proučavat će se ubrzano širenje svemira tijekom kozmološke povijesti. Naime, zbog konačne brzine svjetlosti, što je promatrana galaktika udaljenija, svjetlosti je potrebno više vremena da stigne do nas, pa na taj način gledamo i u samu prošlost svemira. Svjetlosti s najudaljenijih galaksija koje će promatrati Euclid bilo je potrebno više od 10 milijardi godina da stigne do nas, pa ćemo analizom tako stare svjetlosti naučiti o svojstvima svemira iz vremena prije 10 milijardi godina. To je važno da bismo razumjeli tamnu energiju odgovornu za ubrzano širenje svemira. Naime, gravitacijsko privlačenje svih galaktika u svemiru trebalo bi moći u jednome trenutku zaustaviti širenje svemira. Mjerenja pokazuju potpuno suprotno. Širenje svemira ne usporava se, već se ubrzava, a za to je potrebno postojanje tzv. tamne energije koja djeluje suprotno u odnosu na privlačnu gravitacijsku silu. I ne samo da ubrzava širenje svemira već čini oko 68 posto ukupne energije svemira. Mjerenja teleskopom Euclid trebala bi odgonetnuti svojstva tamne energije kroz kozmološku povijest kao i njezinu ulogu u različitim fazama razvoja svemira – objasnio nam je dr. Jelić.
Euclid je težak gotovo dvije tone, točnije 1,921 kg, u svemir je 1. srpnja pošao leteći na SpaceX-ovoj raketi Falcon 9 sa svemirske baze u Cape Canaveralu na Floridi, što nije sasvim uobičajeno za misiju Europske svemirske agencije, inače se lansiranja odvijaju s europske svemirske luke u Francuskoj Gvajani. Neobično je i to što su dvije kamere bile osmišljavane za zasebne misije, ali su obje postavljene na Euclid. Lansiranje sustava prošlo je bez problema, dobar je to bio početak puta prema odgovoru na pitanje od čega se točno sastoji svemir. Sukcesivno će se podaci prikupljeni Euclidom ustupati na uvid i istraživanje globalnoj znanstvenoj zajednici. I to nije ¸¸sve, još je niz zanimljivosti oko Euclida. Do kraja ovog mjeseca Euclid će se kretati prema Lagrangeovoj točki 2 koja se nalazi na milijun i pol kilometara od Zemlje, to bi bilo jednako četverostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Kako nalazimo u enciklopedijskim zapisima, u sustavu Sunce–Zemlja Lagrangeova točka L1, između Zemlje i Sunca, omogućuje neprekidan pogled na Sunce te se u njoj nalaze svemirski teleskopi za promatranje Sunca: SOHO (akronim od engl. Solar and Heliospheric Observatory) od 1995. i ACE (Advanced Composition Explorer) od 1997. Lagrangeova točka L2, sa strane Zemlje nasuprot smjeru Sunca, omogućuje jasan pogled na duboki svemir i to je položaj svemirskih teleskopa Gaia od 2013. i Svemirskoga teleskopa James Webb od 2022. Iako su Lagrangeove točke L1 i L2 nestabilne, svemirske letjelice mogu uz minimalnu potrošnju goriva održavati svoj položaj u njihovoj blizini.
VIDEO NASA ispisala povijest: Letjelica DART uspješno udarila u asteroid
Euclid je jedna od nekoliko budućih zvjezdarnica dizajniranih za snimanje slika širokog polja i mapiranje svemira u 3D.
– Drugi cilj satelita Euclid je proučavanje tamne tvari promatrajući galaktike i skupine galaktika koje stvaraju gravitacijske leće. Naime, one se većinom sastoje od tzv. tamne tvari koju ne vidimo jer ne zrači elektromagnetskim zračenjem, već samo mjerimo njezin gravitacijski učinak promatranjem svojstvenog gibanja galaktika ili stvaranjem gravitacijskih leća. Još je i sam Einstein predvidio da svako tijelo koje ima masu zakrivljuje prostor i vrijeme oko sebe te da će, ako je riječ o velikoj masi kao što su galaktike ili skupine galaktika, prostor i vrijeme oko njih biti toliko zakrivljeni pa će nastati gravitacijska leća. Vidjet ćemo karakteristične uvećane slike galaktike koje se nalaze na doglednici iza objekta koji stvara gravitacijsku leću. Iz karakteristika te slike možemo odgonetnuti količinu i raspodjelu tamne tvari u galaktici ili skupini galaktika koje stvaraju gravitacijsku leću i time odgonetnuti još uvijek neistražene karakteristike tamne tvari, rekao nam je dr. Jelić. Prvi rezultati s Euclida očekuju se 2025., ali puna karta neće biti objavljena do 2030.
