Ministar financija Zdravko Marić i guverner središnje banke Boris Vujčić zatražili su da Hrvatska uđe u Jedinstveni nadzorni mehanizam Europske središnje banke, prvi stup europske bankovne unije čiji je primarni posao supervizija banaka. Jedinstveni nadzorni mehanizam obvezan je za sve države članice eurozone, a ostale članice EU pristupaju mu dobrovoljno.
Jedan je to od posljednjih koraka koji Hrvatska poduzima prije nego što i službeno zatraži uvođenje eura, odnosno ulazak u europski tečajni mehanizam. Taj se događaj poklapa s proslavom 25 godina hrvatske kune, jedne od rijetkih europskih valuta čije se uvođenje slavi kao veliki povijesni i nacionalni događaj, no svejedno građani u nju nemaju povjerenje te i dalje dominantno štede u eurima. Tek su posljednjih nekoliko godina, opečeni kreditima u švicarskim francima, i banke i građani počeli otkrivati kune te se nešto više nego prije zadužuju u domaćoj valuti. Kad je štednja u pitanju, euro kod nas nema konkurencije, kao što je svojedobno nije imala ni njemačka marka.
Banke će biti pod nadzorom
Prođe li sve po planu u užoj hrvatskoj i široj europskoj obitelji, Hrvatska bi mogla uvesti euro na tridesetu godišnjicu uvođenja kune – 2024. Ne prođe li, moglo bi to značiti svašta. Moguće je da će neka od suverenističkih i populističkih stranaka pokrenuti referendum i uvjeriti građane da odbace euro, što će prisiliti vlast da zastane s priključkom eurozoni, no isto tako moguće je da stranke centra izgube na političkom značaju i snazi te da vlast preuzmu današnji politički marginalci koji bi i po vodi hodali samo da imaju pristup tiskari novca.
Među pobjednicima na parlamentarnim izborima, oštar kritičar dosadašnje monetarne politike i zastupnik u Saboru Ivan Lovrinović prepoznao je suca Mislava Kolakušića kao potencijalnog partnera te pozvao svoje pristaše da glasuju za njega. Euru se nije radovao ni Most, no njegova se snaga ispuhala, pa bi njegovo mjesto u političkoj areni mogao zauzeti kontroverzni sudac. Dakako, rizici postoje i u samom EU, koji može, ali i ne mora pustiti u eurozonu dvije najsiromašnije članice, Bugarsku i Hrvatsku, koje su zasad jedine pokrenule postupak ulaska u eurozonu. Poljska, Mađarska, Rumunjska i Češka se ne žure, što je jedan od argumenata protivnika eura da bi i Hrvatska trebala usporiti.
Donedavni guverner Željko Rohatinski smatra da eurozona ne funkcionira optimalno i tajming, promatrano s naše strane, prije svega ovisi o tome kakvu monetarnu politiku mislimo voditi prije ulaska u eurozonu. Ako je to neutralna monetarna politika, kao što je sada slučaj, onda nam je bolje što prije ući u eurozonu. Ali ako imamo ambicija voditi aktivnu monetarnu politiku, onda je najbolje zadržati monetarni suverenitet što je moguće dulje – izjavio je Rohatinski.
Guverner Boris Vujčić kaže da formalnih kriterija za ulazak u ERM II nema, ali sadašnje članice eurozone moraju prihvatiti Hrvatsku kao dobrog kandidata. Jedini dodatni zahtjev za ulazak u tečajni mehanizam je pristupanje u tzv. blisku suradnju s Jedinstvenim nadzornim mehanizmom (SSM).
To podrazumijeva da će najveće domaće banke nadzirati Europska središnja banka. Uspostavljanje bliske suradnje podrazumijeva niz zakonskih, a potom i operativnih i tehničkih priprema, i stoga traži određeno vrijeme. Pismom namjere obvezat ćemo se i na provedbu određenih dodatnih mjera iz područja ekonomske politike za koje vjerujemo da će Hrvatsku učiniti vjerodostojnim kandidatom za tečajni mehanizam.
Vujčić kaže da će provedbu tih mjera evaluirati Europska središnja banka i Europska komisija, te bi nam njihova pozitivna ocjena trebala otvoriti vrata za slanje službenog zahtjeva za ulazak u tečajni mehanizam.
Na godišnjicu uvođenja kune u Zagrebu se odvijaju dva zanimljiva događaja, prvi je smješten u Arheološki muzej u Zagrebu koji s HNB-om otvara izložbu posvećenu 25 godina kune, a drugi je predstavljanje knjige ekonomista Velimira Šonje, za i protiv eura u Hrvatskoj. U najavi zašto se odlučio za pisanje knjige, Šonje ističe da je odricanje od vlastite valute i ulazak u monetarnu uniju problem koji se po složenosti može usporediti s problemom gradnje i lokacije nuklearne elektrane. Šonje je pobornik ulaska u eurozonu, a zapaža da je kuna zakazala u dvije od tri glavne funkcije novca, kao mjerilo vrijednosti i u funkciji štednje. Funkcionira samo kao sredstvo plaćanja, i to po sili zakona.
Posljedice uvođenja eura
Jedna od središnjih teza knjige glasi da euro nije imao sreće jer je rođen na kraju dugog razdoblja ekspanzije javnih sektora u Europi. Politički problemi i konflikti koji su doveli do preusmjeravanja pažnje na euro trebaju se tumačiti kao rezultat dugoročnog i tektonskoga fiskalnog konflikta, koji je naročito izražen na zapadu Europe.
Za trajanja opuštenog demokratskog bala u kojem su javni prihodi i rashodi u Europi brzo rasli, afirmirane su neke fantastične stvari: javni obrazovni i zdravstveni sustavi, pravosuđa koja su ideju vladavine prava provela u djelo i sustavi socijalne solidarnosti koji su zaštitili siromašne i potrebite te im dali šansu kakvu u povijesti nisu imali. Prema načelu klatna, stvoreni su i nusproizvodi: najviši porezni tereti na svijetu, administracije imune na vanjske podražaje i slabi sustavi nadzora trošenja javnog novca.
Crv neefikasnosti, privilegija i nezasluženih renta, koje se naplaćuju iz javnog novca, počeo je nagrizati neke zapadnoeuropske demokracije. Prema tom kriteriju, i Hrvatska je prava europska zemlja. Za guvernera Borisa Vujčića uvođenje eura je tema od strateškog interesa, s trajnim i dugoročnim - pozitivnim - posljedicama na gospodarski život u Hrvatskoj. Euro, međutim, neće riješiti strukturne probleme hrvatskoga gospodarstva, zbog kojih se naša zemlja i na najnovijoj listi konkurentnosti našla na začelju.
narod nitko ne pita