Godinu dana pošto je stigao u džepove 290 milijuna stanovnika, euro je ispunio mnoga svoja obećanja. Dakako, milijuni Nijemaca i dalje sanjaju o njemačkoj marki, a Francuzi računaju u francima kako bi izbjegli akrobatsko dijeljenje sa 6,55957. Talijanske kućanice žale za lirama u malim novčanicama, a Grci hvale drahmu koje više nema. Inflacija, stvarna i očekivana, još uvijek destabilizira mnoge kupce u trgovinama.
Budimo iskreni. U usporedbi s ulogom, sve su to manje poteškoće koje bacaju unatrag grubo svjetlo na apokaliptična proročanstva nekih političara koji su mislili da mogu iskoristiti strah od budućnosti obećavajući metež ako novčanice eura ugledaju svjetlo dana.
U stvarnosti je euro počeo dobivati svoju neobičnu okladu. Nakon dugotrajnog slabljenja poslije njegova monetarnog rođenja u siječnju 1999, nedavno se ponovno izjednačio s dolarom. To je njegova zadaća, budući da se gospodarski potencijal Europe može nositi s američkim. Danas je on druga valuta u svijetu, odmah iza zelene novčanice. Za inozemne ulagače, područje dvanaest država eura postalo je zanimljivije, jer tu više nema skupocjenog tečajnog rizika. Turisti se mogu kretati kao da je riječ o jednoj zemlji.
Euro čak donosi korist i oportunistima koji čekaju da mu se priključe i da vide hoće li "to" uspjeti. Velika Britanija oklijeva, što londonsku burzu, koja se nije prevarila, nije spriječilo da od prvog dana radi s eurom. Zajednička valuta utječe na svih petnaest zemalja Europske unije, zajednicu sa 370 milijuna potrošača koja proizvodi petinu svjetskog bogatstva i ostvaruje 20 posto svjetske trgovine.
Zašto je onda Europi tako loše? Jednostavno zato što euro nije dovoljan. Jedinstvena monetarna politika koja ga prati jednako postupa sa zemljama koje se odveć razlikuju. Njezine su kamatne stope preniske za gospodarstvo malene i vrlo domišljate Irske s kroničnom prekomjernom zaposlenošću. A previsoke su za ostarjelu, sklerotičnu Njemačku koja je gotovo zapala u recesiju. Euro bi trebao izjednačiti gospodarstva, ali ne očekujemo li od njega previše u toj zadaći? Napokon, on je tek sredstvo transakcije.
Za uspješan završetak reforme tržišta rada, za porezno rasterećenje, za smanjenje deficita i radikalni preustroj mirovinskih sustava, potrebna je politička volja i jasna predodžba o našoj zajedničkoj budućnosti. U sučeljavanju s američkim obrascem, Europljani moraju definirati i izgraditi vlastiti obrazac. Samo će tako monetarna unija biti i gospodarska snaga. Ako Europa ne prihvati taj izazov, njezina bi se budućnost mogla završiti s eurom, piše Stephane Marchand. (H)
