Manfred Bergmann, direktor ECFIN-a, glavne uprave za gospodarstvo i financije Europske komisije, gostovao je ovih dana u Zagrebu na tribini koja se bavila stanjem hrvatske ekonomije. U razgovoru za Večernji list direktor Bergmann objašnjava kakve su hrvatske šanse da brzo uvede euro i zašto rastu populistički pokreti u Europi.
Gospodarstvo Hrvatske raste sporije od ostalih postkomunističkih zemalja članica EU. Gdje vi vidite uzroke hrvatskog zaostajanja?
Hrvatska je jedna od država članica Europske unije koju je kriza snažno pogodila i najdulje je trajala. Vidjeli smo da je oporavak krenuo krajem 2014., što je obilježilo kraj šest dugih godina recesije. Oporavak je otada održan, s gospodarstvom koje se trenutačno povećava oko 3 posto, a Europska komisija očekuje da će se ta dinamika nastaviti u iduće dvije godine. Bez sumnje, Hrvatska je imala koristi od članstva u EU, a osobito od europskog jedinstvenog tržišta. Hrvatske tvrtke izvoze više nego ikada prije i nastavljaju dobivati tržišni udio unutar EU, uključujući i zemlje članice s kojima su imale tradicionalno slabije trgovinske odnose. Kako bi se osiguralo da oporavak dovede do trajnog i inkluzivnog rasta, moraju se odlučno provoditi ambiciozne mjere strukturnih reformi koje su predstavljene u Nacionalnom programu reformi, a posebno se to odnosi na poboljšanje poslovnog okruženja, povećanje sudjelovanja radne snage i dizanje učinkovitosti različitih dijelova i sektora javne uprave, uključujući upravljanje državnim poduzećima.
Kako gledate na hrvatsku inicijativu da uvede euro što prije? Vidite li Hrvatsku unutar eurozone u roku 5 ili 6 godina ili ćemo proći kao Bugarska kojoj je odbijen ulazak u ERM II?
Pozdravljam ambiciju Hrvatske da usvoji euro i slažem se sa zaključcima tzv. eurostrategije, koju su iznijele Vlada i Hrvatska narodna banka, o tome da su prednosti eura znatne i trajne te da nadmašuju troškove njegova uvođenja. Kao što znate, sve države članice EU, osim Danske i Velike Britanije, pravno su se obvezale da će se pridružiti euru. Međutim, ulazak u eurozonu nije sam po sebi recept za ekonomski uspjeh niti se ekonomska i monetarna unija treba doživljavati kao konačno odredište, već kao polazna točka. Zemlje moraju biti dobro pripremljene kako bi uspjele u tome. Recept uspjeha jest poticanje elastičnosti i prilagodbe kroz visoku kvalitetu ljudskog kapitala, ulaganja te dobro funkcioniranje tržišta rada i proizvoda. Takve se značajke ne razlikuju previše od onih koje Hrvatska ionako treba imati u doba ubrzane međunarodne podjele rada, gdje svaka zemlja, svaki sektor, svaka tvrtka i svaki nositelj posla moraju pronaći mjesto i ulogu u kojoj će procvjetati i boriti se za to mjesto.
Sudjelovanje u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) čini ove osobine još uvjerljivijima. Stoga je od vitalne važnosti da Hrvatska pojača provedbu strukturnih reformi koje će osigurati da njezino gospodarstvo bude otporno na šokove te da dugoročno osigura uravnoteženu, trajnu i inkluzivnu putanju rasta. Vlasti bi trebale iskoristiti koordinacijske politike Europskog semestra kao sredstvo za postizanje tih ciljeva. Postoji određena procedura uvođenja eura, Hrvatska treba zadovoljiti kriterije o članstvu u tečajnom mehanizmu (ERM II), o čemu se odluka donosi konsenzusom svih ministara financija eurozone i Europske središnje banke (ECB). Stoga ne bih htio nagađati o vremenu niti uspoređivati Hrvatsku s drugim članicama.
Pogledajte i galeriju: Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti
isto kao što nije bio ni ulazak u EU,ali naši netalentirani i nesposobni političari iz redova HDZ-a i SDP-a su očekivali da će ulaskom u EU netko drugi riješiti probleme koji su uzrokovani ratom i godinama lošeg upravljanja državom. normalne zemlje su izvukle neke koristi od EU,dok je u našem slučaju EU izvukla korist od nas u vidu besplatno obrazovane i kvalitetne radne snage za Njemačk,Irsku....